Karijera / TIPS AND TRICKS

Poreske olakšice i(li) začkoljice

26.11.2013. 15:49 / Izvor: eKapija.BA

Bliži se kraj godine i svakog s(a)vjesnog poreznog obveznika interesuje koliko će poreza na dobit / profit morati da plati. Poseban interes se, što je sasvim logično, usmjerava ka mogućnostima iznalaženja različitih oblika i načina neplaćanja poreza, koristeći tzv. poticaje, olakšice, porezna mirovanja i sl.

U Federaciji BiH je već 5 – 6 godina na snazi Zakon o porezu na dobit pravnih lica, i od početka pa do danas, neke olakšice su ostale nedorečene. U ranijim postovima smo govorili da RS i DB imaju “svoj” podsistem oporezivanja dobiti / profita pravnih lica.

O čemu se radi?

Da bi pojasnila, moram citirati članove propisa. Naime, članom 31. Zakona o porezu na dobit u FBiH je omogućeno da „obveznik koji je u godini za koju se utvrđuje porez na dobit izvozom ostvario preko 30% od ukupno ostvarenog prihoda oslobađa se plaćanja poreza na dobit za tu godinu.“

Dalje, članom 25. Pravilnika o primjeni tog istog Zakona rečeno je da „za priznavanje oslobađanja od plaćanja poreza na dobit po osnovu izvoza iz člana 31. Zakona, kod pravdanja obveznik je dužan uz porezni bilans podnijeti i kopiju obrasca Statistički aneks godišnjeg računovodstvenog izvještaja, kao dokaz o postignutom cenzusu.“

I to je sve. Kratko i jasno, što je, između ostalog, i postalo problem. Imamo definisan poticaj, cenzus (30%) i dokaz (Statistički anex koji se sačinjava uz finansijske izvještaje).

Suština tog „problema“ jeste definisanje izvoza. Šta se smatra izvozom? Je li izvoz vrijedi samo za prodaju proizvoda i robe na ino-tržište? Ili možda i usluga? Može li se usluga uopće izvoziti? Zašto zakonodavac to nije dodatno pojasnio?

Može se postavljati bezbroj pitanja, ali odgovora nema. Zvaničnih. Pisanih. Osim onih „sa terena, kada inspekcije kontrolišu“. A takvi odgovori su uglavnom sljedeći: „izvozom se smatra samo prelazak granice proizvoda i robe, što nije moguće primjeniti za usluge, osim u izuzetnim slučajevima“. Izuzetni slučajevi su npr. usluge koje zaposlenici firme iz FBiH obave u inostranstvu. Da tu uslugu, kojim slučajem, obave u zemlji, u (F)BiH, bez obzira što je za ino-kupca, ne radi se o “izvozu usluge” i ne može se koristiti ovaj poticaj.

Da pokušam rezimirati.

Oslobađanje od plaćanja poreza na dobit ostvaruje pravno lice registrovano na području FBiH ukoliko je u prethodnoj godini ostvarilo prihoda od izvoza ROBE i PROIZVODA više od 30% u odnosu na ukupan prihod. Npr. prihod od fakturisanog izvoza robe ili proizvoda je 350.000 KM, a ukupan prihod je 1.000.000 KM, to pravno lice stiče pravo na olakšicu – ne plaća porez na dobit za tu godinu.

Ako to isto pravno lice „izvozi uslugu“ (koja se suštinski i ne može izvoziti jer nema materijalni karakter), bitan momenat je GDJE SE TA USLUGA IZVRŠILA / PRUŽILA. U inostranstvu ili u FBiH.

Ako je u FBiH – ništa od olakšice, ali ako je pak u inostranstvu, olakšica se može ostvariti. Naglašavam – ovo su iskustva “sa terena”, iz postupaka kontrola, jer do danas Ministarstvo finansija FBiH nije dalo zvanično pojašnjenje ovog problema.

Gdje je ovdje logika? Nema je.

Ja sada pitam: A šta kada se usluga vrši na internetu? Ili malo u FBiH i malo u inostranstvu? Može neko sjediti u FBiH a internetom biti povezan i raditi na serveru koji se fizički nalazi u inostranstvu. Namjerno stavljam primjere vezane za internet i softver jer je značajan broj firmi koje u inostranstvo prodaju takve usluge.

Logika bi trebala biti priliv deviza u (F)BiH.

Jer, kakva je razlika između pive koja je proizvedena u FBiH, izvezena na ino-tržište i tamo konzumirana i usluge koja je urađena u FBiH, prodata kupcu na ino-tržište i opet tamo konzumirana. U oba slučaja je i piva i usluga NAPRAVLJENA u FBiH, KONZUMIRANA na ino-tržištu i NAPLAĆENA U STRANIM SREDSTVIMA PLAĆANJA i taj priliv je “došao” u (F)BiH.

Šta je bio cilj uvođenja ovog poticaja? Povećanje broja pravnih lica koji izvoze. Zašto? Da bi, između ostalog, na taj način povećali priliv stranih sredstava u (F)BiH. U čemu je onda razlika između pive i usluge? Suštinski nema razlike. Formalno se uvijek može naći razlika i zato opet kažem – formo, zadovolji me sištinom bar malo.

Nadam se da će ovaj post koristiti firmama za koje znam da imaju ovaj problem, jer, bliži se kraj godine i predaja godišnje prijave poreza na dobit, a veoma često se ovakvi predmeti dugo “povlače” na prvostepenim i drugostepenim organima.

I za kraj, definicija izvoza, koju sam našla na limun.hr.

Izvoz (engl. exportation, njem. Export, Ausfuhr) je klasična strategija nastupa na inozemnim tržištima putem prodaje proizvoda i usluga na tržištima izvan nacionalnoga. Prodaja, prijevoz, osiguranje u prijevozu i plaćanje posebno su regulirani jer je kupac u drugoj državi. Proizvodi se moraju registrirati na carini pri izlazu iz domaće zemlje (iz čega proizlazi priljev deviza) i pri ulazu u odredišnu zemlju (pri čemu se podmiruju fiskalne obveze i proizlazi obveza plaćanja u inozemstvo). Kao klasična strategija međunarodnog marketinga izvoz je početak suradnje jednog nacionalnog poduzeća s inozemstvom.

Piše: Sanela Agačević, Chronos

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Karijera