Oliver Mlakar: Nekad se nije baš moglo s ulice doći pred kamere

Nestvarno zvuči podatak da je Oliver Mlakar već 15 godina u penziji, nakon što je u svojoj matičnoj kući, današnjoj HTV, odradio puni radni staž. Još je nevjerovatnije da 1. maja puni 82. godine.

Jedan od začetnika voditeljskog posla na ovim prostorima stao je pred kamere davnih pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je radio brojne informativne emisije, pa TV dnevnike, da bi najveću popularnost stekao osamdesetih uz kviz "Kviskoteka". S kolegicom Helgom Vlahović 1990. godina vodio je Evroviziju.

Sa suprugom Dunjom, s kojom ima dvije kćerke Ivu i Mašu, živi na selu pokraj Samobora, daleko od gradske buke i stresa Zagreba. Pitamo ga kako provodi ove hladne dana koji su donijeli velike minuse.

- Odavno nismo imali ovako hladan prvi mjesec. Ali mi živimo na selu, pa smo okupani u snijegu i inju. Dobro je, pluća su nam čista. Zdravlje me i dalje služi, a to je najvažnije - kaže legendarni Mlakar za „Dnevni avaz“.

Uz dnevnike i kvizove, mnogi Vas pamte i kao voditelja prvog kulinarskog šou-programa na našim prostorima "Male tajne velikih majstora kuhinje" s kuharom Stevom Karapandžom. Pa, iako je takvih i sličnih programa bilo i ima i danas, Vaš je još neprevaziđen. Zašto je to tako?

- Mi smo bili prvi s tim programom, a i emitirao se vrlo dugo, pa smo zbog toga bili toliko popularni. Sa Stevom nisam u kontaktu. On je negdje u Švicarskoj. Vidjeli smo se prije dvije godine na jednom skupu, kad smo se malo družili i prisjetili tih dana. Život nas je okrenuo na različite strane.

Jeste li pratili kulinarski šou, koji je nedavno vodila Vlatka Pokos, a koji je brzo skinut s programa HTV-a?

- Gledao sam i moram reći da mi to nije bilo osobito dobro. Ne znam uopće zašto se to i pojavilo. Pogotovo u tom terminu, u 8 sati navečer, koji je predviđen za neke druge, malo bolje i pametnije stvari. 

Mnogi smatraju da je tu formu emisije lako raditi pa se valjda zato toga i prihvataju toga. Je li to baš tako?

- Za mene je to bio posao kao i svaki drugi. Nije bilo sasvim jednostavno, jer, ako bih htio napraviti dobro jelo, moram ga skuhati, a od početka do kraja to traje i po nekoliko sati. U montaži se izbaci ono loše, no to može biti mukotrpno.

Kako Vam se čine mlađe kolega koje vode TV dnevnik danas?

- Nekad je bila jedna televizija i kriteriji su bili malo viši i nije se baš moglo s ulice doći pred kamere. Danas imate mnogo raznih televizija, komercijalnih i javnih, i potrebe za kadrom su velike. U toj potrazi ima svega i svačega. Ali televizija koja drži do sebe mora paziti i voditi računa o tome ko im vodi TV dnevnik.

Jeste li vidjeli u nekome od mlađih kolega svog nasljednika, nekoga ko Vam se posebno sviđa?

- Gledam to, ali ne s prevelikim angažmanom. Naravno, pratim dnevnik HTV-a. Dosta dobro to rade. Pristojni su. Tehnološki je to dosta napredovalo, ali je u biti posao isti. Samo je sve ljepše zapakirano, scenografija je drugačija, a mogućnosti su velike. Nemam omiljenog voditelja.

U kakvom ste odnosu s HTV-om kao njihov dugogodišnju uposlenik?

- Tu i tamo nešto uradim za HTV. Nisam u lošim odnosima. Ne odlazim mnogo tamo, nemam potrebu. Ja kao da živim svoj drugi život u mirovini. Ono što je bila televizija i moja mladost je jedan život, a ovaj sada je drugi. I ovo sad me potpuno ispunjava, tako da mi televizija baš i ne nedostaje.

Ne nedostaje Vam posao?

- Ne jer ja nikada nisam pravio "veliku pitu" od tog posla. To jeste bio važan posao, nešto istaknutiji od drugih, ali nije mi to bilo najvažnije u životu. Imao sam i obitelj koju sam želio sačuvati i na prvom mjestu mi je bilo da imam uređen obiteljski život i da budem uspješan na poslu. I to je štimalo - prisjetio se Oliver.

Sa suprugom Dunjom uzgajate male pse. Putujete li i dalje na izložbe diljem regiona i Evrope?

- O, da. Evo baš se spremamo na izložbu u Rijeci, pa ćemo onda u Grac u Austriji, i tako dalje. To nam je hobi i to nas oboje drži.

Prije nekoliko godina imali ste angažman u Sarajevu, na OBN televiziji. Ima li poziva iz BiH?

- Odonda nisam dolazio. A šta će, ljudi vide da sam ja zreo za mirovinu i puste me ne miru. Bilo je lijepo. Jednu sezonu smo tamo radili pokojni Mića Orlović, Saša Zalepugin i ja. Mi, stara garda, malo smo radili s mladima - kaže nam Mlakar.

Kako se sjećate Evrovizije?

- Bilo je, bogami, davno. Bio je to dosta ozbiljan zadatak, ali ne prekompliciran. To je festivalska priredba. Najave i ništa posebno, jedinio što je trebalo govoriti na stranim jezicima. Ja sam govorio francuski, a Helga engleski. Dosta smo vježbali i mislim da je bilo uredu - rekao je Mlakar.