Koliko bh. kompanije imaju koristi od preferencijalnog tretmana domaćeg?

Prilikom učestvovanja na tenderima za dobivanje poslova na bh. tržištu domaće ponude su od 2014. godine snižene u odnosu na inostrane, a prema Odluci o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg koju je donijelo Vijeće ministara.

Prema podacima Agencije za javne nabavke BiH dostavljenim portalu Akta.ba, u 2016. godini je putem postupaka javnih nabava dodijeljeno ugovora u vrijednosti od 219.409.962,76 KM u kojima je došlo do primjene preferencijalnog tretmana. Od toga, najveća pojedinačna vrijednost ugovora je bila 1.319.949,00 KM.

U ovoj godini je, dosad, preferencijalni tretman primijenjen na ugovore čija je ukupna vrijednost 58.261.138,08 KM, dok je najveća vrijednost pojedinačnog ugovora u ovoj godini 12.149.937,56 KM.

"Uzimajući u obzir ove podatke i činjenicu da preferencijalni faktor u ovoj godini iznosi 10% i da za taj postotak umanjuje domaće ponude, može se izvući zaključak da je preferencijalni tretman podrška domaćem gospodarstvu”, kazao je za naš portal direktor Agencije Đenan Salčin.

Prema Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (članak 74), Bosna i Hercegovima ima pravo koristiti preferencijalni tretman domaćeg u razdoblju od 5 godina od stupanja na snagu Sporazuma i to sa opadajućim trendom. Vijeće ministara BiH je krajem prošle godine donijelo Odluku o obveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg radi dodatne zaštite domaćeg gospodarstva te povećanja konkurentnosti uz istovremeno poštivanje CEFTA Sporazuma u pogledu jednakog tretmana ponuditelja iz zemalja potpisnica ovog sporazuma.

DOMAĆE PONUDE OVE GODINE UMANJENE ZA 10%​

Prema Odluci, domaće ponude se umanjuju u odnosu na inostrane ponude, 15% u 2015. i 2016. godini, 10% u 2017. i 2018. godini te 5% posto u 2019. godini.

Domaće ponude su ponude koje podnose pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini i koja su registrirane u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini i kod kojih, u slučaju ugovora o nabavama roba, najmanje 50% ukupne vrijednosti od ponuđenih roba imaju porijeklo iz Bosne i Hercegovine, a u slučaju ugovora o uslugama i radovima, najmanje 50% radne snage za izvršenje ugovora su rezidenti iz Bosne i Hercegovine.

Primjena preferencijalnog faktora isključena je u odnosu na ponude koje podnose pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u državama potpisnicama CEFTA-e i koje su registrirane u skladu sa zakonima u državama potpisnicama CEFTA-e i kod kojih, u slučaju ugovora o nabavama roba, najmanje 50% ukupne vrijednosti od ponuđenih roba imaju podrijetlo iz država potpisnica CEFTA-e a u slučaju ugovora o uslugama i radovima, najmanje 50% radne snage za izvršenje ugovora su rezidenti iz države potpisnice CEFTA-e.

Također, domaći ponuditelji imaju prednost jer se primjenjuje preferencijalni tretman kod grupe ponuditelja koja se sastoji od ponuditelja iz zemalja potpisnica CEFTE i barem jednog ponuditelja iz BiH, pod uvjetom da takva grupa ponuditelja u slučaju ugovora o nabavama roba ili usluga nudi najmanje 50 posto ukupne vrijednosti ponuđenih roba, čije porijeklo je iz BiH, odnosno angažira najmanje 50 posto radne snage za izvršavanje ugovora iz BiH.

Stručni tim sarajevske firme REC za portal Akta objašnjava da to u praksi praktično znači da su stvorene zakonske pretpostavke da se angažovanje domaćih resursa honorira do 10% u odnosu na cijene konkurenata iz inostranstva. Ukoliko je razlika između cijene inostrane ponude i domaće ponude veća od 10%, biće izabrana inostrana ponuda.

Ističu da Odlukom nije propisan način dokazivanja domaćeg porijekla, odnosno nije određena nadležna institucija za izdavanje potvrde/uvjerenja o bh. porijeklu proizvoda/usluga i radova, tako da je ostavljeno na diskreciono odlučivanje samom Ugovornom organu ko, šta i kako će ponuđači dokazivati bh. porijeklo.

Ovo s jedne strane predstavlja problem ugovornim organima prilikom definisanja dokaza koje će tražiti od ponuđača, a s druge strane ponuđačima stvara obavezu da za svaku nabavku ponovo pribavljaju dokumente kojim će dokazivati uživanje preferencijala.

"Ukoliko je ugovorni organ predvidio da u tom postupku nabavke ponuđači dostave uvjerenje VTK BiH, tada je potrebno da ponuđači dostave ovo uvjerenje, jer ugovorni organ neće moći da prizna uvjerenje koje je izdala entitetska privredna komora. Ukoliko će osporavati traženi dokaz o preferencijalu, potrebno je da ponuđači koriste raspoloživa sredstva prije isteka roka za dostavu ponuda, jer prema odredbama Zakona o javnim nabavkama, ponuđači u kasnijim fazama postupka nabavke gube pravo na ispitivanje zakonitosti uslova postavljenih u tenderskoj dokumentaciji (član 101. stav (6) Zakona o javnim nabavkama)", pojašnjava za naš portal Stručni tim REC-a.

"Izdavanje uvjerenja, odnosno potvrde zavisi od odluke ugovornog organa koji će organ uprave, odnosno institucija sa javnim ovlaštenjima biti navedena u tenderskoj dokumentaciji, odnosno čija potvrda će biti prihvaćena kao dokaz prilikom primjene preferencijalnog tretmana domaćeg", kažu iz Sektora za javna dokumenta Vanjskotrgovinske komore BiH za portal Akta.ba.

Dakle, pored opšte dokumentacije koja se uz zahtjev dostavlja Vanjskotrgovinskoj komori, za svaki pojedinačni slučaj traženja uvjerenja, ili u slučaju da se uvjerenja traže od Privredne komore FBiH / Privredne komore RS, koje su takođe ovlaštene da izdaju ova uvjerenja, potrebno je obratiti se nadležnoj Komori za detaljne instrukcije.

Potvrda koju izdaje VTK BiH, u skladu s cijenovnikom usluga koji je usvojen od strane upravnog odbora VTK BiH, košta 50 KM, dok članovi komore uplaćuju 20 KM za izdavanje ove potvrde. Privredna komora FBiH i Privredna komora RS imaju svoje cjenovnike usluga, a cijena takođe zavisi od toga da li je ponuđač član Komore od koje traži potvrdu ili nije.

Kako bi što jednostavnije prošle kroz ovaj proces, potrebno je da ponuđači pažljivo i doslijedno slijede instrukcije koje su ugovorni organi propisali u tenderskoj dokumentaciji, na koji način će ponuđači dokazati uživanje preferencijala.

ŠTA KADA PONUĐAČ IZ HRVATSKE I BIH NUDI ROBU IZ BIH?

"U određenim slučajevima sama primjena Odluke može da bude komplikovana, npr.  u situacijama kada ponude dostavljaju ponuđači iz više zemalja i i kada su robe različitog koje ponuđači nude različitog prijekla (ponuđač iz BiH nudi robu porjeklom iz zemlje potpisnice CEFTE, ponuđač iz zemlje potpisnice CEFTE nudi robu iz BiH, konzorciji kog čine ponuđač iz Hrvatske i BiH nude robu iz BiH , itd)", napominju iz REC-a.

U slučaju da se u postupku javne nabavke ne dostavi dokaz o bh. porijeklu, u tom slučaju se neće primjeniti preferencijalni tretman domaćeg, već će se uzimati najpovoljnija ponuda.

"Ukoliko se na javnoj nabavci pojavi firma članica CEFTA sporazuma također se neće  primjeniti preferencijalni tretman domaćeg ni u odnosu na domaće ponude bez obzira da li su ili ne dostavili dokaz o bh. porijeklu. Također, Odlukom Vijeća ministara iz 2016. godine ("Službeni glasnik BiH" broj  83/16) domaći proizvođači će se dodatno stimulisati davanjem preferencijalnog tretmana domaćeg u slučajevima da se kod ugovora o nabavci proizvoda ili usluga pojavi grupa ponuđača koja se sastoji od grupe ponuđača potpisnica CEFTA-e, ali pod uvjetom da je u samoj ponudi najmanje 50% ukupne vrijednosti roba bh porijekla, odnosno da su u slučaju izvršenja ugovora najmanje 50% radne snage rezidenti iz BiH", kažu iz Sektora VTK.

Ukoliko članove konzorcija čine ponuđači iz zemalja potpisnica CEFTE i makar jedan subjekat iz BiH, i ukoliko ovaj konzorcij nudi robu, odnosno angažuje radnu snagu za izvršenje ugovora iz BiH, ova ponuda će se smatrati domaćom ponudom. U nekom sljedećem slučaju, ukoliko makar jedan član konzorcija nije iz BiH i nije iz zemlje potpisnice CEFTE, prema ovoj ponudi će se svim ponudama sa statusom domaćih ponuda zaračunavati preferencijalni faktor. 

Dakle, ne postoji jednoznačan odgovor, već u svakoj kombinaciji se posmatra zemlja porijekla ponuđača, porijeklo robe koja je ponuđena i ko je ponuđača dostavio dokaze vezano za porijeklo prema zahtijevima iz tenderske dokumentacije, a ko nije.

Inače, sva pitanja i neodumice vezane za različite kombinacije porijekla članova konzorcija, kao i druga sporna pitanja u vezi sa primjenom preferencijalnog tretmana (kako definisati uslove i dokaze za primjenu preferencijala, da li potvrde izdate od nadležnih tijela o uživanju preferencijala trebaju da dostavljaju svi ponuđači u ponudama, ili samo izabrani ponuđač, šta ako ponuđač iz BiH nudi robu iz zemlje potpisnice CEFTE, praksa KRŽ-a vezana tumačenje odredbi Odluke o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg, itd) razrađeni su  u materijalu "Primjena preferencijalnog tretmana domaćeg", koji je za RECovu Malu bibllioteku javnih nabavki pripremio autor i certificirani trener javnih nabavki Amir Rahmanović.

S.Bijedić