Grad Zenica: Ime grada prvi put se spominje 20. marta 1436. godine

20.03.2008. 13:05 / Izvor: Dnevne novine SAN
Grad Zenica: Ime grada prvi put se spominje 20. marta 1436. godine

Urbani dio današnje Zenice formirao se kroz nekoliko specifičnih faza koje hronološki zahtjevaju vrijeme neolitske zajednice, ilirske gradine, rimskog municipija Bistua Nuova, najznačajnijeg nalaza u kojem dominira monumentalna ranokršćanska dvostruka bazilika, pored koje je u Evropi identifikovana samo još jedna. Na Bilmišću su pronađeni tragovi antičkog naselja. U Putovićima i Tišini dominira villa rustica, terma, hram kao i niz drugih pratećih objekata.

Historija o srednjovjekovnoj Zenici XIII i XIV vijeka vrlo je nedostatna. Postoji tek jedna mala vijest iz 1244. godine vezana za povelju mađarskog kralja Bele IV. Prema do sada proučenim dokumentima, sadašnje ime grada prvi pu se spominje 20. marta 1436. godine, a kasnije se Zenica spominje u seriji dokumenata vezanih za Dubrovačku Republiku.

U razdoblju srednjeg vijeka, tačnije 1370. godine spominje se naselje Klopče, kao i obitelj tog imena. Osmog janura 1404. godine bosanski did iz Janjića šalje depešu dubrovačkom knezu Vlahi Sorkočeviću. U zeničkom naselju Varošišće otkopana je crkva iz srednjeg vijeka i franjevački samostan Sv. Marije, koju je gradio kipar Ivan Hrelić, učenik Juraja Dalmatinca.

Vrijeme političke samostalnosti srednjovjekovne Bosne direktno je vezano za Zenicu, prije svega Gradješinom pločom i aktom abdiciranja, čime je dopunjeno Kulinovo vrijeme, ali određuje i činjenice političke moći. Blizina tvrdog grada Vranduka, sjedište bosanskih kraljeva, Janjića i hiže dida bosanskih krstjana (u historigrafiji nazvanih bogumilima), sa stećcima u Puhovcu i Pojskama, nekoliko pisara i graditelja pored ostalog su činjenice i dokaz posebnog značaja ovog kraja u srednjem vijeku.

U vrijeme vladavine Osmanlija (1463.-1878.) činjenicom da se promjenom smjera glavnog trgovačkog puta mijenja i funkcija samog grada, te osim kratkog perioda kad je bila sjedište brodskog kadije (do 1557. godine) Zenica je kasaba, opet osobenog lika sa nekoliko džamija (Sultan Ahmedova poznata kao i čaršijska džamija, Osman-Ćelebijina, Sejmenska i Jalijska), medresom, nekoliko mekteba, vrlo interesantnim nišanima, šadrvanima, hanovima...

U jednom opisu iz 1697. godine govori se o Zenici kao mjestu gdje uspjevaju dinje "a sam kraj je vrlo pitom". Prema pretpostavkama, Zenica je imala 2.000 stanovnika, među kojima dominiraju muslimani, da bi krajem 18. vijeka u izvorima bili spominjani i pravoslavci i katolici, a u 19. vijeku i Jevreji. Poslije razaranja i egzodusa provalom vojske Eugena Savojskog 1697. godine nastupa vrijeme stabilizacije, te se u administrativnom, urbanom, poslovnom i topografskom smislu izdvaja zenička čaršija sa prepoznatljivim obilježjima.

U vrijeme austrougraske vladavine grade se kapitalni objekti šireg društveno-ekonomskog značaja, koji će biti život ali i sudbina Zenice. To su željeznička pruga od Bosanskog Broda do Zenice (1879.), Rudnik uglja (1880.), Fabrika papira (1885.), Željezara (1892.), zatvor (1886.), što će pored ostalog izazvati niz promjena i kvalitetnih i kvantitetnih pomaka u razvoju grada. Početkom 20. vijeka, desio se urbani bum (za nekoliko puta se povećao broj stanovnika – po popisu iz 1910. godine tu je živjelo 7.215 stanovnika), evidentna je ubrzana urbanizacija, gradnja nekoliko prenoćišta, hotela, škola, vodovod, modernih puteva itd.

Dvadeseti vijek u Zenici obilježen je nizom zanimljivih, tipičnih i neobičnih manifestacija, pojačanom industralizacijom, posebno poslije 1938. godine izgradnjom Grube pruge, pauperizacijom dijela stanovništva, njegovom proleterizacijom, ali i miješanjem gradsko-evropskog i domaćeg bosanskog mentaliteta i navika. Razvija se grad specifičnih funkcija i namjena, ali i dragocjenom potvrdom života ovih ljudi – Kameniti most vezuje kuću Koste Jefića i Osmanage Mehmedića i jevrejsku Havru punih dvadeset godina.

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Pauza