EU / EKONOMIJA

Brexit bi mogao stvoriti pravi kaos na europskom financijskom tržištu

20.07.2017. 14:30 / Izvor: Deutsche Welle

Bilo je i zluradosti nakon Brexita: borbeni pristaše Europe najavljivali su kobne posljedice za gospodarstvo Velike Britanije. Ali i bez ideološkog slijepila, izgleda da će posljedice biti vrlo teške…

“To je najgluplja odluka koju su Britanci donijeli u svojoj povijesti”, bilo je mišljenje šefa irske zračne kompanije Ryanaira, Michaela O’Learya o Brexitu. Čak i kad je riječ tek o zračnom prijevozu, posljedice se čine goleme: koncem prošlog tjedna je i zračni prijevoznik Easyjet objavio da europsko sjedište svog poslovanja seli u Beč. On će i dalje svoje poslove voditi i u Velikoj Britaniji, ali čitav europski promet će biti organiziran “pod crveno-bijelo-crvenom” austrijskom zastavom, kako je ponosno istakao kancelar Kern u Beču.

Ali promjene u zračnom prijevozu nad nebom Europe se čine gotovo nevažnima u usporedbi s tim što se dešava u svijetu novca. Slično kao i u stvarnom životu tako i bankama treba svojevrsna 'euro-putovnica' da nesmetano odvijaju svoje poslove diljem EU. Dogovor će se sigurno naći – ali je pitanje kada.

Vrijeme ide, sada je još samo 20 mjeseci do izlaska Velike Britanije iz EU, a šanse da se u tom roku postigne dogovor su 'gotovo jednake nuli', procjenjuje i Andrew Kail iz PricewaterhouseCoopers.

Uoči ove runde pregovora o Brexitu, do konca prošlog tjedna su banke i novčarske institucije sa sjedištem u Velikoj Britaniji trebale Bank of England predati svoje planove o razdoblju nakon Brexita. Ako je nakon referenduma možda i bilo institucija koje su se nadale kako će se to “već nekako” srediti, sada je i novčarima postalo jasno da trebaju donijeti odluku – koja se u pravilu svodi na odluku o pakiranju kofera.

O važnosti i posljedicama za čitavo britansko gospodarstvo dovoljno jasno govori direktor Bank of England, Mark Carney: "Milijun ljudi u ovoj zemlji rade u financijskom sektoru, on predstavlja 7% čitavog BDP-a Velike Britanije, a samo porezi koje plaća ovaj sektor pokriva dvije trećine čitave nacionalne zdravstvene skrbi." Naravno da Britanci žele da tako i ostane, ali to će biti vrlo, vrlo teško dogovoriti.

Konkretni planovi o seljenju su se već mogli čuti. Čak i londonski Lloyd planira proširiti svoj ured u Bruxellesu, ali u načelu i dalje namjerava voditi svoje poslove iz Londona. Hoće li to tako ići – da banke tek otvaraju “poštanske sandučiće” u EU i da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo – to nije baš sigurno, jer tu je i europska institucija za nadzor banaka koja tako nešto ne želi dopustiti. Zato se u mnogim drugim financijskim institucijama već daleko odmaklo o planovima za selidbu barem dijela svojih ureda.

Jedan od gradova koji će imati koristi od toga je svakako i Frankfurt (Frankfurt želi imati koristi od Brexita ).

Apsurdno je da će u taj grad sada preseliti i novčarska institucija koja zapravo ima i sjedište u tom gradu – Deutsche Bank. Naime, ona u Londonu ima odijel za promet vrijednosnicama i za međunarodno poslovanje koja je dosad zapošljavala gotovo 8.600 suradnika. Gotovo polovica njih sada seli u Frankfurt, odakle će biti uspostavljeni i sustavi nadzora i kontrole što je također bilo u Londonu.

Ali tu je i čitav niz drugih novčarskih institucija: najveća američka banka JP Morgan će Frankfurt odrediti kao pravno sjedište, makar će proširiti i svoje urede i u drugim europskim metropolama: “Suradnici će možda sjediti i u Parizu, Nizozemskoj ili Madridu. Još se nismo odlučili”, izjavio je CEO JP Morgana Jamei Dimon.

I britanska banka Standard Chartered također namjerava uvelike proširiti svoj ured u Frankfurtu koji je dosad zapošljavao stotinjak suradnika i u tom gradu stvoriti središte poslovanja za Europu. Predsjednik uprave Jose Vinals smatra “logičnim” što su se odlučili za Frankfurt jer tamo ionako vode svoje poslove s “euro-clearingom” (bilježničko praćenje kupoprodaje vrijednosnicama, op. a.), makar nije izvjesno koliko će suradnika na kraju imati u Frankfurtu: to ovisi o pregovorima o Brexitu. Nije još sigurna niti američka financijska institucija Goldman Sachs: ona zapravo već ima dozvolu za otvaranje vlastite banke u Njemačkoj i Francuskoj i za podružnice u čitavom nizu drugih zemalja EU. Ona u Londonu trenutno ima 6000 suradnika, u Frankfurtu oko 200: na kraju će ih u Njemačkoj sigurno biti najmanje dvostruko više, ali koliko će ih biti gdje, to još nije odlučeno. Slično razmišljaju i u američkoj investicijskoj banci Morgan Stanley.

Tu je i čitav niz banaka s Dalekog istoka: treća po veličini banka Japana, Sumitomo Mitsui Financial Group osniva svoju podružnicu u Frankfurtu i još je pitanje koliko će od 1000 njenih suradnika iz Londona preseliti u metropolu na rijeci Majni. Tamo dolazi i japanska investicijska banka Nomura koja je dosad imala oo 3000 suradnika u Europi, do sad ih je većina bila u Londonu. Japanska novčarska institucija Daiwa Securities zapravo već ima svoj odio investicijskog bankarstva u Frankfurtu, ali sada želi svakako proširiti svoj tamošnji ured i premjestiti određeni broj od 450 suradnika koji su do sada radili u Velikoj Britaniji.

Frankfurt nipošto nije jedina metropola Europe kamo sele novčarske institucije iz Velike Britanije. Pariz je za svoje europsko sjedište odredila i banka HSBC i tamo namjerava premjestiti najmanje tisuću suradnika. Težište želi i dalje ostaviti u Velikoj Britaniji gdje zapošljava oko 43 tisuće suradnika.

Slično kao i Deutsche Bank, tu je i čitav niz zapravo francuskih banaka koje nakon Brexita svoje urede iz Velike Britanije – gdje su se u pravilu bavile međunarodnim poslovanjem, prometom vrijednosnica ili investicijskim bankarstvom – vraćaju u domovinu: na primjer Societe Generale, BNP Paribas ili Credit Agricole. Ali ima i drugih gradova Europske unije kamo odlaze novčarske institucije iz Velike Britanije: često je to i Bruxelles, Amsterdam, institucije Južne Amerike naravno da teže Madridu…

Jedino što bi moglo zaustaviti ovaj egzodus novčara iz Velike Britanije je da se u pregovorima o Brexitu dogovori “prijelazno razdoblje”, misli Kail iz PricewaterhouseCoopersa. To bi značilo da se dogovore pravila u razdoblju nakon odlaska Velike Britanije iz Europske unije pa do konačnog sporazuma o slobodnoj trgovini između te zemlje i Unije. To bi moglo potrajati od tri do pet godina i Kail naravno želi da u tom razdoblju “sve ostane kao što je bilo.” No to očekivanje, odlukom građana Velike Britanije, teško da je realno.

 

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Viber 060 3315503 ili na mail urednik@akta.ba ili putem Facebooka i podijeliti ćemo je sa hiljadama naših čitatelja.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

EU