Stiže li evropska reciklažna revolucija?

Još uvijek previše otpada završava na deponijima. To bi se uskoro trebalo promijeniti jer Evropska komisija predlaže drastično povećanje kvote recikliranja.

Evropska komisija je predložila nove ciljeve u pogledu budućnosti zbrinjavanja otpada u Evropskoj uniji.

Kvote recikliranog otpada bi se trebale značajno povećati. Do 2030. građani Evropske unije bi trebali reciklirati 70 odsto kućnog otpada i 80 odsto otpada koji potiče od pakovanja proizvoda. Od 2025. bi deponiranje otpada kojeg je moguće reciklirati bilo zabranjeno.

Svim ovim mjerama Evropska komisija želi postići konačni cilj: prelazak ka ekonomiji „zatvorenog kruga sirovina“ tj. ekonomije u kojoj će otpad ponovno završavati u proizvodnji.

"Zatvoreni krug sirovina“ bila je i jedna od glavnih tema konferencije za zaštitu okoline Green Week održanoj u Briselu uoči predstavljanja ciljeva ekološke politike u Evropskoj uniji, prenosi portal croenergo.eu.

Tom prilikom je EU povjerenik za zaštitu okoline, Janez Potočnik apelovao na prisutne političare i predstavnike ekonomije.

"Ako nešto ne učinimo sa temeljima naše privrede i ne promijenimo naš način potrošnje i života, tada nam neće poći za rukom dugotrajna zaštita okoline na našoj planeti i bićemo prisiljeni potražiti životni prostor izvan Zemlje“, rekao je Potočnik tom prilikom.

On je pred sam kraj svog mandata koji ističe najesen upozorio kako više ne možemo živjeti sa „linearnom privredom 19. vijeka“ nego se moramo okrenuti recikliranju. „Naši resursi ne smiju završavati na deponijima“, zaključio je EU povjerenik.

Sa Potočnikom se slažu i ostali učesnici konferencije Green Week.

"Učinkovitiji odnos prema našim sirovinama neće riješiti sve naše probleme sa okolinom ali bi to bio veliki korak u pravom smjeru“, kaže za Deutsche Welle Hajnc Leuenberger, direktor inicijative Ujedinjenih nacija za održivu industriju.

On smatra da bi se promjenom načina razmišljanja godišnje mogla uštediti svota od tri triliona dolara. On smatra pogrešnim pokušaje mnogih privrednika da uštede na osoblju umjesto na materijalu i energiji.

"Na osoblje odlazi u pravilu 20 odsto troškova. Istovremeno na materijal i energiju odlazi 55 odsto i jasno je gdje je veći potencijal za uštedu“, kaže Leuenberger.

On i još neki učesnici konferencije su se složili kako je osnovni problem prevelika potrošnja resursa stanovnika razvijenih zemalja. I to na uštrb stanovnika zemalja u razvoju. Poželjno je i jače uključivanje zemalja u razvoju u modernizaciju procesa recikliranja.

Pritom treba, kako upozorava Leuenberger, voditi računa i o kvalitetu recikliranja koji dosad u rastućim privrednim silama poput Kine, Indije ili Nigerije nije zadovoljavao zapadne standarde.

Ciljeve Evropske komisije naravno još moraju potvrditi Evropski parlament i Evropski savjet kako bi stroža politika zbrinjavanja otpada ušla i u zakonodavstva članica Evropske unije.

Jedinstveni pristup je važan, kako se između ostalog moglo čuti i od škotskog stručnjaka za zbrinjavanje otpada, Iaina Gulanda, zbog bolje komunikacije između firmi na području cijele Unije.

"Ova preduzeća moraju biti svjesna da se ne radi samo o malom, domaćem nego o mnogo većem, evropskom tržištu“, smatra Guland.

Voda i energija su resursi koje EU želi sačuvati ali i kao jedan od motiva za inicijativu Komisije za pojačanim recikliranjem je i potreba za tzv. rijetkim zemljama, elementima koji se teško pronalaze u prirodi koji su međutim prijeko potrebni modernim granama industrije poput telekomunikacione.

Znači ne radi se samo o okolini nego i o privredi ali i sigurnosti. Jer u prošlosti se, kako se moglo čuti na konferenciji Green Week, često ratovalo zbog sirovina i treba učiniti sve napore kako se to više ne bi ponovio.