Koliko su nam „teški“ teški metali?
U laboratoriji MULTI LAB možete izvršiti analizu hrane kako biste saznali da li je “teško” kontaminirana i “otežana” od metala
Teški metali prisutni svuda oko nas, a dijele se na one koji su neophodni za normalno funkcionisanje metabolizma (u određenim dozama) – bakar, željezo, hrom i one koji su toksični – olovo, živa, arsen, aluminij, srebro…
Propisi ih nazivaju kontaminantima i definiraju ih kao štetne materije za zdravlje ljudi, koja nije namjerno dodata hrani, a čije je prisustvo u hrani posljedica postupaka tokom proizvodnje, prerade, pripreme, tretiranja, pakovanja, transporta ili skladištenja te hrane ili posljedica zagađenja okoline.
Olovo je najrasprostranjeniji teški metal u okolišu što je posljedica upotrebe olovnog goriva. Od 200 do 300 μg (mikrograma) olova na dan otežavaju život. Olovo se može naći u svim namirnicama i pićima, ima ga u pšeničnim klicama, gljivama, iznutricama, voću i povrću (pranjem se ukloni 20 do 30% olova).
Prema jednom istraživanju njemačkog ureda za okoliš, krvne vrijednosti žive povećavaju se kod česte konzumacije ribe. Pri tom rječne ribe imaju više žive od ribe iz Atlantika ili iz otvorenog mora. Jetra sadržavaju deset puta veću koncentraciju žive od ostalog mesa neke životinje. I amalgamske plombe izvor su žive, pa se iz osam većih amalgamskih plombi na dan ispire 10 μg žive. U vodu za piće olovo može dospjeti i iz starih, olovnih cijevi, a i čest je sastojak boja.
Arsen je prirodna komponenta zemljine kore i široko je rasprostranjen u okolišu u zraku, vodi i na kopnu. Ljudi su izloženi povišenim razinama anorganskog arsena pijući kontaminiranu vodu, koristeći kontaminiranu vodu u pripremi hrane i navodnjavanju usjeva hrane, industrijskim procesima, konzumiranjem kontaminirane hrane i pušenjem duhana. Ribe, školjke, meso, perad, mliječni proizvodi i žitarice također mogu biti prehrambeni izvori arsena, iako je izloženost tim namirnicama općenito mnogo niža u usporedbi s izloženošću putem zagađene podzemne vode.
Aluminij u hranu dospijeva iz prirodnih izvora, uključujući vodu, aditive u hrani i aluminijske konzerve.
Srebro se nalazi u mnogim namirnicama i prirodnoj vodi. Na temelju referentne doze EPA-e, maksimalna dnevna izloženost srebru trebala bi biti manja od 350 µg. Srebro je metal koji se javlja u prirodi. Srebro se čak može naći kao mineral u tragovima u nekoj od prirodnih namirnica koje jedemo, a uobičajeni je sastavni dio prehrane sisavaca. Ove tragove srebra možemo pronaći u cjelovitim žitaricama, ribi, gljivama i mlijeku ljudi, krava i koza. Ostala hrana koja sadrži tragove srebra uključuje školjke (uključujući kamenice) i sladoled.
U laboratoriji MULTI LAB možete izvršiti analizu hrane kako biste saznali da li je “teško” kontaminirana i “otežana” od metala.
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Viber +387 62 700 098 ili na mail prodaja@akta.ba odnosno putem forme Objavi promo ili putem Facebooka i podijeliti ćemo je sa hiljadama naših čitatelja.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.
