Pogubna ishrana modernog čovjeka

Dr. sci. med Amina Godinjak, specijalista interne medicine, dijabetolog i nutricionista u PZU EUROFARM-CENTAR POLIKLINIKA Sarajevo piše o pogubnim navikama modernog čovjeka:

Moderno društvo suočava se sa nizom zdravstvenih problema koji su posljedica nezdravog i neprirodnog načina života. Veliki problem današnjice su degenerativne bolesti povezane sa stresom i lošom prehranom. Tu spadaju bolesti srca, dijabetes i rak. Ova oboljenja su epidemijska i pogađaju više ljudi nego ikad ranije. Prehrambena disciplina presudna je ako ih želimo prevladati.

Masovna proizvodnja fabrički obrađene i procesirane hrane direktno utiče na naše zdravlje i kvalitet života. Kada konzumiramo prerađenu, nekvalitetnu hranu, ne samo da tijelu ne osiguravamo dovoljno hranjivih sastojaka, već ga opterećujemo teškim zadatkom uklanjanja toksina i aditiva. Namirnice loše kvalitete troše našu vitalnu energiju.  Vitalna energija koja se koristi u procesu probavljanja i detoksikacije bezvrijedne hrane, a zatim u uklanjanju teškog otpada bez vlakana, ostavlja mnogo manje energije na raspolaganju našem organizmu. Manje energije biva dostupno našem imunološkom sistemu i drugim funkcijama. Sve to doprinosi bržem starenju organizma i većoj mogućnosti obolijevanja.

Savremeno društvo posmatra ogromnu raznolikost dostupnih namirnica kao znak bogatstva. Što više vrsta hrane na stolu, to bolje. Trebamo se vratiti jednostavnoj ishrani, s ne previše raznolikosti pri svakom obroku. To znači da se probavni sokovi istodobno luče za samo nekoliko namirnica.

Možemo pretpostaviti da su naši preci jeli vrlo jednostavnu hranu. Bez sumnje voljeli su raznolikost, ali nisu imali priliku kombinovati toliko namirnica u jednom obroku kao danas. Jednostavnim izborom hrane bogate enzimima, njihov bi probavni sistem izvrsno funkcionisao.

Hrana bi se jela u sezoni, namirnice  su bile  svježe prikupljene. To je značilo da su upravo u pravoj fazi za jelo. Teško je porediti kvalitet svježih namirnica sa današnjim tehnikama ranog branja i umjetnog sazrijevanja, što znači da se hranjive tvari ne razvijaju u potpunosti. Neki nutricionisti procjenjuju da svjež organski uzgojen paradajz sadrži oko jedan gram vitamina C. Činjenica je da ovih dana imate sreću ako dobijete 50 mg (1/20 grama) iz umjetno sazrelog i uskladištenog paradajza. Možete vidjeti dramatičnu razliku u hranjivoj vrijednosti  hrane prema tehnici uzgoja i berbe.

Svježa hrana uzgojena u pravo vrijeme također je prepuna prirodnih enzima. Enzimi su važni katalizatori za probavu i metabolizam. Hrana bez enzima je devitalizirana hrana. Budući da su enzimi, poput mnogih vitamina, nestabilni, gotovo se svi gube u uskladištenom voću i povrću.

Moderan čovjek ima još jedan svakodnevni problem a to je stres. Stanje pod stresom u kojem većina nas živi, znači da uvijek postoji nešto adrenalina koji prolazi  kroz sistem. Stoga je naša krv usmjerena u mišiće, kao priprema za sve naše male hitne slučajeve. Probavni trakt je pod uticajem adrenalina manje opskrbljen krvlju, što znači lošu probavu, probavne smetnje, nadutost, nadimanje i eventualnu bolest. Potreba za rješavanjem ovog problema neodvojiva je od potrebe za dobrom, svježom i cjelovitom hranom.

Nadalje, naši preci su konzumirali cjelovite namirnice sa puno vlakana. To je značilo da su im crijeva bila stimulirana, a njihovo čiščenje redovito i učinkovito. Suprotno tome, eliminatorni proces u organizmu modernog čovjeka je loš. Crijeva čine posljednju fazu probave i apsorpcije hranjivih sastojaka iz naše hrane. Rafinirana hrana ne sadrži vlakna koja su toliko potrebna za redovno pražnjenje crijeva. Nije ni čudo što je rak crijeva jedan od najčešćih karcinoma  u zapadnom društvu.

Proces rafiniranja i skladištenja oduzima većinu vlakana i hranjivih sastojaka iz naše hrane. Većina vitamina B i dragocjeni vitamin E gube se u preradi pšenice i brašna. Bijelo brašno nije samo bezvrijedno, već je i doslovno otrovno za tijelo. Slično tome, sve ostale prerađene žitarice, voće i povrće izgubile su većinu hranjivih sastojaka i gotovo sav vitamin C.

U sažetku, naši preci su konzumirali:

• svježu, zrelu, uglavnom sirovu hranu
• hranu samo u sezoni
• jednostavnu ali cijelovitu hranu -ne samo njezin dio.

U poređenju, moderan čovjek:

• konzumira gotovo isključivo prerađenu, uskladištenu i umjetno dozrelu hranu, uzgajanu na umjetno gnojenom tlu i prskanu otrovima i do 20 puta tokom sazrijevanja,
• jede bilo šta, bilo kada, jer naučili smo imati većinu hrane lako dostupnom kroz preradu, skladištenje i transport,
• ne konzumira gotovo nikakvu cjelovitu hranu, već samo ukusne dijelove,
• insistira na raznolikosti zbog okusa, vjerujući da je okus važniji od kvalitete,
• jede na brzinu i sa nelagodom, a vrijeme koje odvoji za opuštajuće i društvene obroke, utopi u kafi i alkoholu.

Ovaj scenarij predstavlja sumornu sliku za naše buduće zdravlje. Zašto imamo toliko ‘neizlječivih’ bolesti u našem navodno bogatom društvu, kad možemo vidjeti da ne radimo jednu stvar koja je ključna za dobro zdravlje – pružanje organizmu pravih uslova da se izliječi i održava. Mnogi će ljudi biti spremni čuti ovaj savjet tek kad je njihov problem veliki i kad su prisiljeni promijeniti se.

Više savjeta o ishrani možete potražiti u  PZU EUROFARM-CENTAR POLIKLINIKA Sarajevo.