Edukacija o ličnim finansijama je važna za poslovanje kompanije

Sličan naslov mi je privukao pažnju na portalu specijaliziranom za razvoj i upravljanje ljudskim resursima u Velikoj Britaniji. Pod naslovom se objavljuju rezultati istraživanja koje je na uzorku od 2000 zaposlenih i 100 kompanija u Velikoj Britaniji provela konsultantska firma Barclays u 2015. godini. Istraživanje je provedeno sa svrhom da utvrdi koliko su anketirani zaposlenici finansijski „zdravi“, koliko uspješno upravljaju svojim ličnim finansijama, postoje li u tome i kakve su međugeneracijske razlike, i ono najvažnije sa aspekta upravljanja ljudskim resursima – smatraju li zaposleni da bi im poslodavci u upravljanju ličnim finansijama trebali pružiti podršku.

Istovremeno se izvještajem nastoji ukazati na važnost razumijevanja potreba zaposlenih za finansijskom edukacijom, navođenjem rezultata indikativnih za poslodavce: 1 od 10 zaposlenih ima finansijskih problema ali o njima ne želi govoriti, gotovo polovina ispitanika (46%) je zabrinuta ličnim finansijskim stanjem, a 20% posto svih ispitanika izjavili su da im lični finansijski problemi i brige onemogućuju da se fokusiraju na posao, odnosno negativno utiču na produktivnost. Svaki peti zaposlenik cijenio bi podršku poslodavca u smislu finansijskog savjetovanja, upravljanja dugom i rizikom, a gotovo 40% svih ispitanika izjavili su da bi im upravo takva vrsta podrške bila jedan od faktora prilikom izbora budućeg poslodavca.

Lične finansije, razgovor o novcu, iznosima primanja, štednji i ulaganju odnosno načinu trošenja smatra se privatnom domenom. Međutim, kada se stavi u gore navedeni kontekst po kojem se donoseći ili ne donoseći pravilne finansijske odluke dovodi u pitanje svakodnevna sposobnost fokusiranja na radne zadatke, postavlja se pitanje treba li ova tema da prestane biti tabu i na koji način joj pristupiti.

Znanje, stavovi i ponašanje prema novcu uključujući porodične i poslovne finansije obuhvaćeni su pod pojmom finansijske pismenosti.  Finansijska pismenost je važna u razumijevanju finansijskih proizvoda i donošenju ispravnih finansijskih odluka, jer smanjuje broj individualnih i porodičnih, ali i poduzetničkih promašaja kao i rizik od siromaštva.

OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) opisuje finansijsku pismenost kao “proces u kojem financijski potrošači/ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje finansijskih proizvoda i koncepata i putem informacija, uputstava i/ili objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji finansijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, kako bi znali gdje se obratiti za pomoć te kako bi poduzimali druge efikasne mjere za poboljšanje svoje finansijske dobrobiti”.  

U odgovoru na pitanje na koji način pristupiti temi upravljanja ličnim finansijama u radnom okruženju jedna od mogućih opcija je upravo omogućavanje zaposlenima sticanje odgovarajućih vještina kako bi mogli bolje razumjeti finansijske proizvode i usluge i donositi utemeljene finansijske odluke.

Rezultati istraživanja koji su korišteni u ovom tekstu relevantni su u mjeri da ukažu na postojanje veze između sposobnosti zaposlenih da efikasno upravljaju ličnim finansijama i posljedica neznanja i  nesposobnosti odnosno ličnih finansijskih problema na produktivnost. U našem okruženju nema dostupnih rezultata istraživanja koja bi ukazala na vezu između upravljanja ličnim finansijama i produktivnosti, međutim nisu niti neophodna za zaključak kako bi u današnjim okolnostima turbulentnog poslovanja i nesigurnosti radnog mjesta odgovoran poslodavac mogao i trebao razmisliti o načinima podrške zaposlenima u upravljanju ličnim finansijama.