Vladan Laušević: Teslićanin sa iskustvom profesora na Univerzitetu u Indiji

Vladan Laušević je 27-godišnji Teslićanin, koji se prije 13 godina sa majkom i sestrom doselio u Švedsku, školovao se u Štokholmu i Rigi, a trenutno je završio posao radeći kao pomoćni profesor na Manipal University, na jugozapadu Indije.

Za sebe kaže da je humanista, liberal, historičar, šveđanin, boem, mladić, Bosanac, kosmopolitički realista, federalist, evropljanin, bloger, ekologista, vodič, brat, sin i još mnogo toga.

U razgovoru za Akta.ba govorio je o svom velikom iskustvu u Indiji ali i o svojim hobijima.

"Radeći kao profesor u Indiji mi je bila prva prilika da radim u akademskom svijetu nakon više od pet godina studiranja. Sada to gledam kao jedno fantastično iskustvo, ne samo profesionalno već i životno. Na jednom ovakvom poslu rekao bi da čvojek nauči više o sebi nego što nauči druge", kaže Laušević.

Na Univerzitetu je predavao tokom dva semestra teme vezane za master program evropskih studija. Osim predavanja oko politčkog rukovodstva, institucija EU i njene spoljne politke, kaže da je imao prilike da piše članke, organizuje otvorena predavanja i učestvuje na raznim seminarima.

Tokom boravka u Indiji dolazio je u razne situacije koje su ga podsjećale na Bosnu i Hercegovinu. Indija je društvo gdje religija ima visoko značenje u svakodnevnom životu mnogih ljudi kao i u politici. Infrastruktura kao putevi i mostovi nisu uvijek u dobrom stanju, što ga je kaže podsjećalo na poslijeratnu BiH.

"Većina ljudi koje sam sreo uglavnom su bili druželjubivi i gostoprimljivi, na primjer kada bi išao na svadbe ili tokom mnogobrojnih putovanja. Da budem iskren, i saobraćaj u Indiji me je više podsjećao na Balkan nego na druge dijelove Evrope", govori Laušević.

Ističe kako su ekonomske razlike u Indiji ogromne, postoje IT-specijalisti koji zarađuju kao u SAD ili EU, dok istovremeno imate ljude u ruralnim područjima koji zarađaju manje od 100 eura mjesečno.

Indija ima svoj pluarlizam, govori on, ali se teško može porediti sa pluralizmom u BiH koji je mnogo opširniji i veći. I ne samo to, naglašava on, već u Indiji se pluralizam uglavnom vidi kao snaga i pozitivna stvar koja povezuje ljude i stvara osjećaj zajednice bez obzira da li je čovjek Hindus, Musliman, Hrišćanin, Budista ... Inače ljudi u Indiji su dosta vrijedni, marljivi i dosta rade a manje vremena provode po kafićima.

"Zbog toga mnoge globalne kompanije ulažu u Indiju jer je radni moral jako visok a i imaju jaku poduzetničku kulturu", govori Laušević.

Kaže kako je oduvijek nešto radio. Za vrijem studija radio je u centru za mlade ovisnike u Štokholmu, kompaniji DSV i konzumentskom servisu za aviokompaniju Norwegian, ali i na mnogim drugim poslovima koja su mu dala dodatno iskustvo.

Ali svoje najveće iskustvo za sada dobio je kaže predavajući na Manipal University.

"Dugo sam želio baš jedno takvo iskustvo. Jer akademski rad zahtjeva da čvojek voli da čita, piše, komunicira, analizira, kritički razmišlja, bude fleksibilan, ima ličnu disciplinu i ritam dana, a meni to baš odgovara. Stav mi je bio da svaki posao, bez obzira da li on bio u kancelariji ili ne, da li je javni ili privatni sektor, na kraju daje nova važna i značajna iskustva za budućnost. Jedan od primjer je kada sam imao intervju za posao u Manipalu gdje mi je veliki plus za dobjanje posla bio taj što sam od ranije imao iskustvo da pišem članke za svoj akademski blog, da imam desetarsku oboku iz vojske što se tiče rukovodstva, da znam razne jezike koje sam upotrebljavo u radnim situacijama kao u DSV oko komunikacije sa šoferima sa Zapadnog Balkana. Tako da sada imam osjećaj da se sav moj dotadašnji trud i rad isplatio", govori Laušević.

Za svoj hobi kaže da je to njegova profesija.

"Moj najveći hobi je historija, jer sada radim kao vodič u jednom vojnom muzeju. Inače volim da skupljam antikvitete, poput starih knjiga i razglednica.  Dosta volim da putujem i obilazim nova mjesta, uglavnom po Evropi. Na taj način mi odgovara da često promjenim sredinu i mjesto boravka što mi daje zadovoljstvo i uživanje", kaže Laušević.

Sportom se nije puno bavio zadnjih godina, govori on, ali inače kada ima priliku kao sada u Štokholmu voli da se vozi biciklom ili hoda na duže relacije do 15 kilometara. To mu dobro dođe, jer je aktivan u Teritorijalnoj Odbrani Švedske.

Ponekad voli da igra stare kompjuterske igre iz djetinjstva, čak i tetris. Trenutno pukušava da nauči jogu, koja je jedna od inspiracija iz Indije.

Na pitanje da li ima neki životni moto koji ga vodi na njegovom putu, kaže kako misli da ne postoji neka generalna smisao života već da svaki pojedinac treba da nađe i formira neku svoju smisao i želju života. Jer svi mo različiti, naši kolektvni identitit su manje ili više privremeni u današnjem globalnom svijetu ali uvijek se možemo osloniti da smo svi jedanki kao ljudi sa istim osnovnim ljduskim pravima i slobodama.

"Idem na to da kao ljudi često ne biramo situacije u koje upadamo ili koje nas zadese ali da uglavnom imamo izbor i možemo da biramo kako da se odnosimo prema raznim situacijima u životu. Život je samo jedan i brzo prolazi a postoji prvi put za sve tokom života jer se nove stvari i ponašanja stalno razvijaju. Što se tiče posla, najbolje je kada se čovjek osjeća da radi da bi živio i da mu je hobi posao jer onda može da radi bez osjećaja da radi posao već da radi svoju pasiju", kaže na kraju Laušević.

Razgovarala: Ivana Mihajlović