Hrvatska sedam godina u EU: Gdje bila 2013. a gdje je danas

Kada se danas, sedam godina kasnije, podvuče crta, da li se Hrvatskoj isplatio ulazak u Evropsku uniju?

Hrvatska je, naime, ulaskom u EU postala dio jedinstvenog tržišta, s oko pola milijarde potencijalnih potrošača. Članstvo u EU pomoglo joj je i da se snažnije uklopi u globalne trendove, a svakako da je tu bilo i opipljivih ekonomskih koristi, piše Index.hr. Ipak, ima i propusta.

Kako sve izgleda iskazano u brojkama?

Na primjer, 2012. godine hrvatski BDP je, prema podacima HNB-a, iznosio oko 44 milijarde evra, a do kraja 2019. - ukupna vrijednost roba i usluga proizvedenih unutar hrvatskih granica popela se na oko 54 milijarde evra.

Porastao je i BDP po stanovniku: dok je 2012. taj pokazatelj iznosio nešto manje od 10.500 evra, prošle godine je dosegao gotovo 13.300 evra.

Ubrzao se i privredni rast, pri čemu treba voditi računa da je Hrvatska u EU ušla dok je još bila u recesiji. Tako je 2012. godine, prema podacima centralne banke i državne statistike, zabilježen pad privredne aktivnosti od 2,2 odsto, dok je 2019. rast BDP-a bio 2,9 procenata.

Članstvo u EU je snažno usmjerilo domaće firme prema jedinstvenom evropskom tržištu. Ono je, doduše, i prije ulaska Hrvatske u EU bilo vodeći spoljnotrgovinski partner te zemlje, ipak, nakon pristupanja Uniji - naše komšije su se dodatno povezale s njim.

Dogodila se i "kakva-takva" internacionalizacija hrvatske privrede, piše dalje Index.hr, sa sve većim značajem izvoza roba i usluga u ekonomskom životu. Članstvo u EU obuhvata i javne finansije, naime, napravljen je iskorak u dovođenju stanja državne kase u red.

U odnosu na druge nove članice Unije, Hrvatska svoje članstvo, upozoravaju ekonomisti, nije uspjela dovoljno da iskoristi. U prilog tome ide i podatak da ih je, posljednjih godina, po stepenu razvijenosti pretekla čak i Rumunija, pa su naše komšije sada, s Bugarskom, na samom kraju lestvice EU.

Nivo životnog standarda, iskazan u BDP-u po stanovniku, a u odnosu na prosjek Unije, pokazuje da je Hrvatska 2012. godine bila na 61 odsto EU proseka, a prošle godine je dosegla samo 65 % proseka. Drugim riječima, nisu tapkali u mjestu, ali su napredovali znatno manje nego što se to očekivalo.

Hrvatska je proteklih godina znatno smanjila i nezaposlenost, ali smanjenje broja nezaposlenih ponajviše je posljedica otvaranja tržišta rada drugih članica EU za hrvatske radnike. Posljednja članica koja otvara svoje tržište rada za Hrvate je Austrija. Toj zemlji 1. jula ističe sedmogodišnji prelazni period, koji su u Beču odlučili da iskoriste kada je riječ o ograničenju slobode kretanja hrvatske radne snage.

"Članstvo u EU nam se svakako isplatilo jer, da nije bilo tog članstva i priliva kakvog-takvog novca iz fondova EU, teško da bi Hrvatska uopšte mogla da uhvati ritam privrednog rasta kakav imamo poslednjih godina", ocjenjuje za Index.hr Željko Lovrinčević, iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.

Ekonomski analitičar Damir Novotni poručuje sljedeće: "Hrvatska bi još uvek bila u dubokoj krizi da nije bilo članstva u EU. Od EU smo najviše dobili integraciju u evropsko i svjetsko tržište, što su posebno iskoristile naše firme, a porastao nam je i izvoz. Ukratko, članstvo u EU nam je omogućilo da se danas, sa Slovenijom, znatno razlikujemo od ostatka bivše Jugoslavije, koji još nije u EU".

Ipak, obojica upozoravaju i na naličje dosadašnjeg hrvatskog članstva u EU. To se, prije svega, odnosi na nesprovođenje ključnih reformi, od kojih su dosad zazirale sve hrvatske vlade. Osim toga, ta zemlja i dalje ima slabe institucije, kao i raširenu korupciju u društvu, a nije uspela ni da privuče neka veća strana ulaganja, posebno greenfield, ona koja kreću "od nule".

Hrvati i dalje plaćaju kunama

Hrvatskoj dosad nije pošlo za rukom ni da uđe u evrozonu i Šengen, što vlasti u Zagrebu smatraju jednim od strateških ciljeva. Prvi korak prema članstvu u evrozoni bi trebalo da naprave ulaskom u Evropski kursni mehanizam II (ERM-II), pa se uvođenje evra, ako se ne desi nešto nepredviđeno, može očekivati 2023. godine, odnosno 10 godina od pristupanja EU.

Sa Šengenom je situacija nešto složenija, kako zbog meke granice prema BiH, što je u Hrvatskoj i sada "vruće političko pitanje", tako i zbog nevoljnosti pojedinih članica Šengena da nastave sa širenjem zone bez granica.

Hrvatska je, doduše, ispunila tehničke uslove za članstvo u Šengenu, ali ostaje otvoreno pitanje kako će u budućnosti izgledati šengenski prostor, s obzirom na to da su migrantska kriza i pandemija vratile granične kontrole među državama članicama.

Naše komšije su u EU bile manje uspješne i u političkom smislu. Bez obzira na politički značajno predsjedanje Unijom u prvoj polovini ove godine, analitičari su u više navrata upozorili da se hrvatski glas u Briselu slabo čuje. To ne čudi, piše Index.hr, ako se uzme u obzir da Hrvatska spada među manje i siromašnije članice.

Ipak, ostaje činjenica i da Hrvatska nije dovoljno poradila na povezivanju s drugim sličnim i bliskim članicama, kako bi njen glas u institucijama EU bio jači.

Ko se drži zajedno u EU?

Tu je dovoljno navesti da sličan pristup, model bloka, koriste brojne druge članice pa su tako Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska povezane u Višegradsku grupu, dok Estonija, Litvanija i Letonija nastupaju kao baltički blok, a posljednjih godina je afirmisana i saradnja Rumunije, Bugarske i Grčke, kao svojevrsnog balkanskog bloka unutar EU.

Slične regionalne inicijative postoje i kod starih članica, pa tako Belgija, Luksemburg i Nizozemska nastupaju kao Beneluks, dok skandinavske zemlje, uključujući i one koje nisu u EU, takođe u nastupaju zajedno u nekim stvarima.

Analitičari, s kojima je razgovarao Index, smatraju da će se u narednim godinama nastaviti integracija Hrvatske u EU. Opstanak EU i dalju integraciju članica, ističu, neće zaustaviti ni Brexit, a ni korona kriza. Za Hrvatsku se članstvo u EU pokazuje posebno korisnim u korona krizi, koja je snažno uzdrmala tamošnju privredu.