Hrvatska na valovima energetske obnove

Više od 80 posto energije u kućanstvima troši se na grijanje i potrošnu toplu vodu. Više od 85 posto građevina u Hrvatskoj ne zadovoljava sadašnje propise o toplinskoj zaštiti. Potrošnja primarne energije po jedinici BDP-a u Hrvatskoj veća je nego u državama Europske unije.

Hrvatska je svojom strategijom energetskog razvitka odredila da će do 2020. smanjiti potrošnju energije za 20 posto, a upravo postojeći nekretninski fond ima najveći potencijal za uštedu energenata putem energetske obnove zgrada. Naime, stambene zgrade troše gotovo 41 posto ukupne energije, više nego transport i industrija. U Hrvatskoj ima 2,2 milijuna stanova - 150-ak milijuna četvornih metara korisne površine, koji su građeni prije 1970. godine, a dodatnih 25 milijuna četvornih metara korisne površine predstavljaju nestambeni objekti javne namjene. Preuzevši obvezu kao članice EU da će poticati energetsku učinkovitost i primjenu obnovljivih izvora energije, Vlada je početkom 2014. donijela Nacionalni program za energetsku obnovu javnih zgrada, potkraj ožujka ove godine donesen je i program energetske obnove obiteljskih kuća, a slijede i programi energetske obnove višestambenih objekata i zgrada komercijalne namjene i to za razdoblje od 2014. do 2020. 

Pod ‘palicom’ Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja u izradi su operativni programi u kojima se predviđa potpora energetskoj učinkovitosti i ulaganjima u obnovljive izvore energije u iznosu od 531,81 milijun eura. U to su uključena ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti zgrada, obnovljive izvore, pametne mreže, ulaganja u energetsku učinkovitost u poduzećima i drugo. Rok za donošenje operativnih programa je kraj godine. Izvršna direktorica Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Snježana Turalija smatra da će se platforma za veća ulaganja u prave zelene projekte stvoriti ako se provedu zamišljeni programi te ako i hrvatsko tržište nekretnina odnosno svi sudionici u graditeljstvu - od investitora do projektanata i izvođača, certifikatora i upravitelja zgrada te sami korisnici - shvate da ulaganje u energetski učinkovite projekte predstavlja ulaganje u kvalitetniji, zdraviji i štedljiviji način života. Turalija ističe da je zakonski okvir iznimno važan poticaj za investitore i vlasnike zgrada te kao primjer navodi novu zakonsku obvezu certificiranja zgrada u smislu energetske učinkovitosti. 

Država za sada aktualnim projektima intervenira u postojeći nekretninski fond. Turalija smatra da bi država trebala subvencijama poticati i najsavjesnije investitore i graditelje koji će sveobuhvatnim pristupom održivoj gradnji u svoje projekte uključiti sve elemente zelene gradnje. U Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju imaju informacije da se i kreće u tom smjeru, odnosno da će u kasnijim fazama krenuti poticaji i za takve investitore, ali preduvjet za to je, ističe Turalija, odmak od zahtjeva da se baš u svakom projektu primjenjuje načelo ‘najjeftinije ponude’.

"Održiva gradnja podrazumijeva kvalitetan, integriran pristup od faze planiranja do faze kvalitetnog zbrinjavanja građevine nakon cjeloživotnoga korištenja njome", objašnjava Snježana Turalija i dodaje da je to ciklus koji se osim na zgrade može i treba primijeniti na čitava naselja, industrijska postrojenja, cjelokupnu infrastrukturu, a to i stoji.

Statistike govore da je zelena gradnja skuplja oko pet posto od klasične, ali s obzirom na to da se u takvim zgradama potrošnja energije može svesti na minimum, jeftinije je održavanje, kao i da se mogu ostvariti subvencije prilikom gradnje, događa se da investitori ne osjete znatnije povećanje cijene investicije, pojašnjava Turalija. Nije zanemariva ni marketinška vrijednost zelene gradnje, koja ostvaruje bolje prodajne ili najamne cijene stanova i uredskih prostora. U Hrvatskoj je razlika cijene između zelene i klasične gradnje veća nego u drugim europskim zemljama zbog nedovoljne razvijenosti cjelokupnoga graditeljskog tržišta. Veća potražnja za takvim projektima smanjit će razliku u cijeni. 

S obzirom na to da Europska unija potiče zelenu gradnju i zakonskom regulativom i subvencijama, Turalija ističe da bi Hrvatska trebala biti lider u iskorištavanju fondova EU za tu namjenu. Trebalo bi omogućiti i kreditne linije s minimalnim kamatama za sve koji će graditi prema nul-energetskim i zelenim principima gradnje te dodatnim subvencijama poticati isključivo integrirani pristup u graditeljskim projektima.

"Velika je šansa države da upravo na primjeru kvalitetne i održive obnove javnih građevina postane putokaz za sve domaće i strane investitore u Hrvatskoj", tvrdi Turalija.