Dr. Ahmed Kico: Aktualna kriza i perspektive BiH u okviru NATO saveza

Postdejtonska Bosna i Hercegovina, realpolitički gledano je još uvijek u stanju zamrznutog konflikta i nametnutog, nedemokratskog i teško održivog političkog ustrojstva. U suštini današnje stanje političke stabilnosti i bezbjednosti ovakve BiH jeste rezultat nikada ne prekinutog i ne razmontiranog političkog procesa razgradnje i uništavanja Bosne i Hercegovine, njenog jedinstvenog političkog suvereniteta i trajanja i njenog istorijskog, duštveno-političkog i kulturnog nasljeđa koje je zajedničko i imanentno svim njenim građanima i narodima. 

Za Akta.ba piše: Ahmed Kico, dr. sc. sigurnosnih znanosti i autor određenog broja znanstvenih i publicističkih knjiga i radova iz oblasti sigurnosti i geopolitike

Kada se imaju u vidu širi  aspekti ekonomske i političke filozofije u Bosni Hercegovini, postavlja se jasno pitanje da li politički subjekti, pravosudni, ekomomski, kao i subjekti sistema nacionalne sigurnosti u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti i zaštititi cilj prema kojem bi Bosna i Hercegovina trebala postati moderna država parlamentarne građanske demokracije. Jer, uočljivo je da Bosna i Hercegovina, još uvijek nije moderna država, budući da je Daytonskoim sporazumom ona, nažalost postavljena kao etnokracija, u okviru koje suverenitet i moć imaju etnosi, a ne građani. To je ključni problem i izazov za sve subjekte političkog, ekonomskog i sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine. 

Prema analizama ekonomskih, političkih i sigurnosnih stručnjaka iz BiH, zemalja regije i EU, euroatlantske integracije su najvažniji prioriteti i unutarnje i spoljne politike naše zemlje, u okviru kojih će BiH izići iz ukupne krize koja i nakon 25 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazume nije prevaziđena. Jer, i EU i NATO su integrativni savezi koji su zasnovani na temeljnim vrijednostima i interesima zemalja članica, onima koje dijeli i Bosna i Hercegovina: slobodi, demokratskom uređenju, vladavini prava, tržišnoj privredi, međunarodnoj solidarnosti, te stabilnim svjetskim odnosima kojima trebaju vladati mir i sigurnost, čemu ključan doprinos daje strateška transatlanska veza.

Pristupanje Bosne i Hercegovine  NATO savezu, ključni faktor razrješenja krize i dalje perspektive razvoja naše zemlje 

Pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u je proces koji Bosna i Hercegovina vodi još od 2006. godine i potpisivanja Partnerstva za mir. Prva konkretna stvar koju je Bosna i Hercegovina preduzela na putu pristupanju NATO - u je pridruživanju programu NATO-a Partnerstvo za mir koji se dogodio u decembru 2006. godine. Nakon toga potpisan je i sporazum o sigurnosnoj saradnji u martu 2007. Bosna i Hercegovina je nastavila put ka pristupanju NATO-u potpisivanjem Individualnog partnerskog akcionog plana u januaru 2008. Tada je pokrenut proces intenziviranog dijaloga na samitu NATO-a održanom u Bukureštu 2008. godine. Bosna i Hercegovina je pozvana da se pridruži Jadranskoj povelji kandidata za NATO 25. septembra 2008. U novembru 2008. godine, u zajedničkom saopštenju ministra odbrane BiH i kancelarije Misije NATO-a u Sarajevu, predloženo je da se Bosna i Hercegovina pridruži NATO-u do 2011. godine, ako se nastavi sa reformama koje su do tada učinjene u oblasti odbrane. 

Iako još uvijek nije završen proces registriranja nepokretne vojne imovina Bosne i Hercegovine i njeno definisanje kao vlasništva države Bosne i Hercegovine, NATO je odobrio aktiviranje Akcionog plana za članstvo Bosne i Hercegovine u ovoj organizaciji i pozvao Bosnu i Hercegovinu da dostavi Godišnji nacionalni program 5. decembra 2018. 

Od jula 2019. Bosna i Hercegovina nije dostavila svoj Godišnji nacionalni program zbog veta od strane Milorada Dodika, člana Pedsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Pitanje je također spriječilo formiranje vlasti nakon općih izbora 2018. Ipak, 19. novembra 2019. Milorad Dodik je potipisao slanje ANP-a (Program reformi) u Brisel čime je odblokirano formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini i NATO put Bosne i Hercegovine. Program reformi je dostavljen u sjedište NATO-a 23.12.2019. godine.

Krajem januara 2020. godine, na zvaničnoj internet stranici Sjevernoatlantskog saveza rečeno je da je Bosna i Hercegovina u MAP-u. U sekciji o odnosima između BiH i NATO-a se navodi da BiH teži NATO-u. NATO je pojasnio Program reformi, dokument kojeg je Predsjedništvo BiH usvojilo prošle godine i koji je dostavljen u sjedište NATO-a u Brisel. Iz NATO-a ističu da je njime predviđena saradnja BiH sa NATO-om, te da taj dokument ocrtava reforme koje vlasti namjeravaju poduzeti i olakšava pružanje podrške NATO-a u tim naporima. 

MAP i uknjižba perspektivne vojne  imovine, jedan od ključnih  problema i prepreka na putu ulaska BiH u  NATO

Pored političkih opstrukcija koje dolaze iz rukovodnih struktura entiteta RS, a koje su opet sponzorirane i poticane od Ruske Federacije, jedan od ključnih  problema i prepreka na putu ulaska BiH u  NATO je uknjižba perspektivne vojne  imovine, posebno u entitetu Republika Srpska. Aktualne analize pokazuju da je knjiženje perspektivne vojne imovine u Bosni i Hercegovini ponovo postalo tema za političke obračune, iako je malo šta novog kada je riječ o ovom procesu blokiranom već osam godina. 

Vlasti entiteta Republika Srpska i dalje se protivi knjiženju vojne imovine na državu, uprkos činjenici da je u nekim slučajevima na to obavezuje i Ustavni sud BiH. Najnoviji talas reakcija na ovu temu pokrenula je izjava ministra odbrane BiH Sifeta Podžića koji je tokom maja 2020. godine, pored ostalog izjavio: "Niko ne daje nikakve rokove, u programu reformi koji je poslat u Brisel to je jedna od aktivnosti koja je kontinuirana i koja će trajati i u planu Ministarstva odbrane stoji da je to kontinuirana aktivnost, a do kad će trajati to ćemo vidjeti". 

U vezi s navedenim, treba naglasiti da u pomenutom i aktualnom periodu, nijedna od 22 takve lokacije u entitetu Republika Srpska još nije uknjižena na državu zbog protivljenja vlasti ovog entiteta. Kasarna Kozara i aerodrom Mahovljani, spomenuti u tom kontekstu, nisu na dnevnom redu Pravobranilaštva BiH jer nema naloga izvršne vlasti da se nadležnom sudu uputi takav zahtjev. Naznake deblokade procesa knjiženja vojne imovine pojavile su se nakratko dogovorom lidera šest političkih stranaka marta 2012. godine. Međutim, od tada su uknjiženi samo objekti u Federaciji BiH, dok u RS nijedna lokacija nije uknjižena. To nije učinjeno ni u slučajevima kada je Ustavni sud BiH na to obavezao ovaj entitet. 

Benefiti ulaska Bosne i Hercegovine u  NATO

Članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO), pored ostalih benefita, omogućuje siguran i nesmetan privedni, politički i svaki drugi razvoj konkretne društveno političke zajednice (države).  Osnova Sjevernoatlantskog saveza Ugovor je država članica, koji je po svojoj prirodi međunarodni ugovor. Ugovor priznaje i podržava njihova pojedinačna prava, kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda. Obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom.

S obzirom na aktualnu krizu u Bosni i Hercegovinisa sigurnosnog aspekta ključna odredba iz Sjevernoatlantskog Ugovora je ona koja glasi: glasi: "Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih." Prema tome, na temelju ove odredbe Ugovora, jasno je da bi Bosna i Hercegovina ulaskom i članstvom u NATO-u imala najmoćnije političke, ekonomske, vojne i sigurnosne saveznike koji bi branili njenu teritorijalnu cjelitost i svekoliki politički integritet. 

Prema analizama pojedinih ekonomskih i političkih analitičara put u Sjevernoatlantski savez (NATO) za Bosnu i Hercegovinu bi značio političku i pravnu sigurnost, ali bi donio i brojne ekonomske benefite. Ekonomski analitičari su saglasni da bi namjenska industrija profitirala, ali i bh. turizam uz olakšanje postupaka javnih nabavki jer bi se poslao jasan signal da je BiH zemlja sigurna za ulaganje. U kontekstu navedenog, pojedini  analitičari iz BiH i regiona ističu da su pojedine zemlje doživjele ekonomski procvat ulaskom u Sjevernoatlantski vojni savez. Primjeri za to su dvanaest zemalja Istočne Evrope koje su nakon ulaska u ovaj vojni savez privukle investicije u svoje zemlje. 

Ilustativan je primjer Slovačke, države skoro iste veličine kao BiH. Dobivanjem pozivnice za NATO članstvo 2002. godine, Slovačka je zabilježila rast BDP-a u iznosu od 10,2 posto. Strane direktne investicije bilježile su u Slovačkoj vrtoglav rast, pa su od 2000. do 2006. godine porasle za nevjerovatnih 600 posto i dostigle kumulativan rast od 18,3 milijarde američkih dolara. Samo u 2014. godini priliv stranih direktnih investicija iznosio je oko tri milijarde dolara, od čega su više 50 posto činili investitori iz NATO članica Francuske i Njemačke. U vezi s navedenim, određene analize pokazuju da automobilska industrija u ukupnoj industrijskoj proizvodnji Slovačke iznosi čak 29 posto. Ukupno je oko 200.000 ljudi direktno ili indirektno uposleno od strane automobilske industrije u Slovačkoj, koja je stvorila 17 milijardi eura industrijskog izvoza i čini 43 posto ukupnog izvoza Slovačke.

Analize određenog broja ekonomskih analitičara i privrednika iz oblasti namjenske industrije  u BiH ukazuju da bi ulazak naše zemlje u NATO,  bio od strateške važnosti za budućnost zemlje. Pored ostalog, to potvrđuju i pokazatelji o obimu proizvodnje, izvozu, razvoju novih tehnologija u susjednoj Hrvatskoj, koja ima manje kapacitete od bosanskohercegovačke namjenske industrije, a mnogo veći izvoz. 

Na ovom planu karakterističan je primjer kompanije Igman iz Konjica, perjanice bh. namjenske industrije. Prema nekim procjenama, Igman je po poslovanju među pet kompanija namjenske industrije u regiji. Jedan od važnijih faktora za takvu reputaciju je mogućnost Tvornice Igman da istovremeno proizvodi municiju po istočnoj (ruskoj) i po zapadnoj (NATO) varijanti. Asortiman Tvornice Igman zadovoljava potrebe vojnih i policijskih snaga zemlja na svim kontinentima i u tom smislu ovoj fabrici je najvažnije zadržati visoke standarde kvaliteta koje zahtijeva globalno tržište. S aspekta tržišta i uslova koji na njemu vladaju, predstavnici kompanije  Igman sa skoro stopostotnim izvozom članstvo u Sjeveroatlantskom savezu vide kao novo poglavlje u poslovanju, s mnogo više mogućnosti u stabilnijem ekonomskom okruženju. 

Koliko su procjene i analize predstavnika kompanije Igman i drugih stručnjaka iz oblasti namjenske industrije vjerodostojne i tačne, najbolje potvrđuje Izvještaj Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije o poslovanju privrednih društava namjenske industrije registrovanih u Federaciji BiH za 2019. godinu.

Naime, u Izvještaju koji je tokom septembra 2020. godine usvojen na Vladi F BiH, navodi se da je "namjenska industrija u FBiH prošle godine ostvarila ukupan prihod od 305.183.891 KM, a prihod od izvoza 236.689.313 KM. Također, ukupni troškovi iznosili su 262.045.112 KM.Ova privredna društva lani su ostvarila dobit od 43.110.524 KM, a na kraju 2019. godine zaošljavala su 3.513 radnika...".

Većina političkih i ekonomskih analiza u BiH pokazuju da su NATO integracije  za našu zemlju u kratkom roku ustvari značajnije od EU integracija. Članstovom u NATO-u smanjuju se bilo kakvi politički rizici a kao primjer može se uzeti situacija u Crnoj Gori prije i nakon održanih izbora od 31. augusta 2020. godine. 

Integracijskim procesima vezanim za prijem u NATO i EU, BiH prihvata standarde tržišne privrede koji se zasnivaju na nesmetanom protoku ljudi, roba, kapitala i usluga, te vladavini prava. U takvoj stabilnoj situaciji, donošenje ispravne poslovne odluke je lakše, izvjesnije i sa manje rizika, što bi moglo dovesti do zamaha u investicijskom ciklusu. Stabilnost, sigurnost i povećanje izvjesnosti utječu na kretanje kamatnih stopa za zaduživanje BiH u inostranstvu, jer u ovakvim, promijenjenim uvjetima, cijena kapitala postaje niža. Niža cijena kapitala uz manji rizik, opet, dovodi do niže cijene koštanja projekata, bržeg ROI (return of investment), te povećanja atraktivnosti i konkurentnosti privrede u cjelini. Uz to, može se očekivati da velike svjetske rejting kuće, kao što su D&B ili Moody, poboljšaju kreditni rejting BiH. Bolji rejting imat će vrlo pozitivan odjek na međunarodnom investicijskom tržištu.

Konačno, pristupanjem NATO-u Bosna i Hercegovina se integrira u danas nesumnjivo najjaču  vojno-političku organizaciju u svijetu. Trideset članica Alijanse dolazi iz najproduktivnijih, tehnološki najnaprednijih, socijalno modernih, ekonomsko prosperitetnih i demokratskih regiona svijeta. Zemlje članice NATO-a, sa svojih 900 miliona stanovnika, čine samo 13 posto svjetske populacije, ali zato sa 45 posto učestvuju u svjetskom GDP-u.

Moguće mjere i aktivnosti koje bi ubrzale put BiH prema NATO i drugim euroatlanskim integracijama 

Svi zvanični ekonomski pokazatelji potvrđuju da je u zemljama istočne Evrope došlo do ogromnog priliva stranih direktnih investicija nakon što su postale članice NATO-a, a zatim i Evropske unije. Ulaskom u NATO, zemlje članice jačaju svoju državnu sigurnost, koja je pretpostavka za ekonomski razvoj. Istraživanja su pokazala da su skoro sve zemlje iz istočne Evrope putem članstva u NATO-u i EU ostvarile značajne investicije u svoje ekonomije, usvojile nove tehnologije i znanja, poboljšale konkurentnost i smanjile nezaposlenost te time zaustavile valove emigracije svog stanovništva. Koje su razmjere emigracija (latinska riječ emigrare –iseliti se) stanovništva iz BiH prema zemljama EU ne treba posebno isticati, s tim da određeni politički i ekonomski analitičari iz BiH procjenjuju da bi Bosna i Hercegovina, ukoliko ne bude skorog političkog i ekonomskog napretka, mogla ostati bez supstance (stručne i kvalificirane radne snage koja je neophodna za funkcioniranje bilo koje političke, odnosno državne zajednice).  

U kontekstu navedenog, jasno je da je moguće rješenje za postojeću situaciju u BiH drže u svojim rukama građani naše zemlje, koji putem izbora mogu izabrati one političke predstavnike koji će napustiti dosadašnji kurs kočenja evroatlantskog puta, te postići konsenzus na državnom nivou o budućnosti BiH i to provoditi u djelo. 

Kada se imaju u vidu prezentirana saznanja o krizi u BiH, te mogućim benefitima u ukupnoj razvojnoj perspektivi naše zemlje, neophodno je iskoristiti sve postojeće informativne i lobističke kapacitete i razviti nove kako bi se na medijsko-infrormativnom i diplomatskom planu suprotstavili antidržavnom narativu i antidržavnim djelovanjima, bilo da ona dolazi iz BiH, ili pak iz susjednih i drugih zemalja. Isto tako, neophodno je kontinuirano realizirati objektivno i blagovremeno informisanje domaće i strane javnosti i najznačajnijih međunarodnih političkih adresa i aktera o situaciji u BiH, te trajno lobirati za odluke u interesu države BiH s ciljem proizvođenja efekata internacionalizacije krize i saradnje sa partnerima sa Zapada i NATO-a na aktiviranju međunarodno-pravnih poluga i intervencija u skladu sa Pariskim mirovnim ugovorom i misijom Altea, a imajući u vidu status BiH u programu MAP za članstvo u NATO-u.

Kontinuirana kampanja informisanja najznačajnijih međunarodnih aktera i medija u Evropi i Americi, u UN-u, NATO-u, EU institucijama o uzrocima i generatorima krize i destabilizacije BiH, pored ostalog, imala bi za cilj osnaživanje misije Altea. Intenzivna kampanja na navedenom planu državnih i drugih pro bosanskohercegovačkih snaga imala bi, također  za ciljeve:

• donošenje odluke Vijeća za implementaciju mira i Visokog predstavnika o pozivanju i stupanju na snagu operacija misije Altea i EU Frontexa na zaštiti granice BiH sa Srbijom i CG;
• raspoređivanje pripadnika misije Altea i snaga EU Frontexa, te pripadnika Oružanih snaga BiH na granicu sa Srbijom, CG i Hrvatskom (ali sa fokusom na Srbiju i CG) kao podrška i pomoć Graničnoj policiji BiH u kontroli granice;
• ojačavanje kapaciteta i ingerencija državnih organa za implementaciju obaveza iz Programa reformi i programa MAP-a. 

Kako bi se Bosna i Hercegovina integrirala u demokratsku i prosperitetnu državu, odnosno parlamentarnu građansku demokraciju, njeni aktualni i budući lideri i dalje moraju ostati u strateškom partnerstvu sa SAD (konačno SAD i Velika Britanija su bili najsnažniji i najmoćniji subjekti Antifašističke koalicije iz Drugog svjetskog rata). Samo kroz savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, moguće je da Bosna i Hercegovine bude dio naprednog svijeta, napose NATO-a i Evropske Unije kao sigurnih i obećavajućih integracija, koje će zaustaviti prodor bilo kojih oblika azijskih i drugih despotija.