Loši rezultati privatizacije u RS do 2005. godine

Najveća odgovornost za privatizacije obavljene od 2000. do 2005. godine je na domaćim političarima koji su u tom periodu bili na vlasti, izjavio je Srni izvršni direktor Udruženja ekonomista SWOT Saša Grabovac.

Grabovac je naglasio da je u tom periodu privatizovano 625 društava, od kojih su mnogi ugašeni, a nekada su bili giganti, dok je hiljade radnika ostalo bez posla.

Grabovac smatra da odgovornost snosi i međunarodna zajednica, jer je nametala princip privatizacije kakav je i proveden, ali da je, ipak, veća odgovornost političara koji su u tom periodu bili na vlasti i glasali za takav koncept, ne razmišljajući o posljedicama i o podzakonskim aktima kojim bi bile spriječene kasnije malverzacije.

"Jedan od osnovnih nedostataka privatizacije je taj što su preduzeća prodavana kroz vaučere i staru deviznu štednju, pa nismo imali dotok svježeg novca, koji je bio neophodan", ocijenio je Grabovac.

Prema podacima Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, u periodu od 2000. do 2005. godine ukupno je privatizovano 625 društava, pri čemu je ostvareno 206.344.101 KM.

Navedeni iznos plaćen je sa 26.200.367 KM gotovine i 180.143.734 KM stare devizne štednje.

"To je bila ključna greška. Tim preduzećima je trebao svjež novac, jer su preduzeća tokom rata pretrpjela štetu i trebao im je podsticaj da bi mogla da se odupru stranoj konkurenciji", objasnio je Grabovac.

Prema njegovim riječima, sistemska greška tadašnje vlasti u Republici Srpskoj bila je i otvoreno tržište, bez posebnih prepreka, za razliku od zemalja regiona, pogotovo članice Evropske unije, koje su, raznim zahtjevima za standarde, onemogućile izvoz domaće robe na njihova tržišta.

Među najznačajnijim privatizacijama u tom periodu, što prema sredstvima ostarenim privatizacijom, što po broju zaposlenih radnika, bile su privatizacije banjalučkih preduzeća "Celeks", "Vitaminka", "Fruktona", "Mljekara", "Jelšingrad-Livnica čelika", "Unis-fabrika cijevi" Derventa, Govedarska farma Nova Topola i "Unis-tvornica specijalnih cijevi" Prnjavor.

"Očekivali smo da će privatizacija unaprijediti menadžment, omogućiti efikasnije poslovanje, smanjiti troškove, te da ćemo dobiti nove tehnologije i efikasnija preduzeća, koja će kreirati nova radna mjesta, ali ništa od toga nije bilo", naglasio je Grabovac.

Učinjeno je, naglašava on, nekoliko sistemskih grešaka, kojima je omogućeno da se za malo novca dođe do ogromnog kapitala.

"Uslovi privatizacije nisu bili dovoljno dobro precizirani. Osnovni uslov trebalo je da bude očuvanje radnih mjesta. Iz sadašnje perspektive vidi se da bi bilo bolje da smo ta preduzeća davali besplatno, a da smo zadržali radna mjesta", naveo je Grabovac.

Direktor Sektora granskih udruženja Privredne komore Republike Srpske Pero Ćorić istakao je da privatizacija u Srpskoj nije obavljena na vrijeme, pa mnoga preduzeća koja su bila respektabilna nisu čak ni ušla u proces privatizacije, poput banjalučkog preduzeća "Čajavec".

Prema njegovim riječima, koncept privatizacije u Srpskoj nije imao zadovoljavajuće rezultate.

"Pojedini ljudi su kupovali na desetine preduzeća i tu se vidjelo da ne postoji iskrena namjera da se takva preduzeća podignu na stabilne osnove i da funkcionišu", istakao je Ćorić.

Prema njegovom mišljenju, privatizaciju je trebalo završiti u određenom periodu, dok preduzeća nisu "iscijeđena" i dok nije izgubljeno tržište.

"Ovako smo dolazili u poziciju da prodajemo kosture, pa je u takvim uslovima privatizacija imala predodređen cilj da preduzeća šalje u stečaj ili likvidaciju", naglasio je Ćorić.

On je ocijenio da su se poslije privatizacije dobila tri tipa preduzeća.

"Prva su ona koja su dobila uspješnu privatizaciju i dobrog ino-partnera, koji im je otvorio tržište. Druga su imala ino-partnere, ali su propala u procesu dokapitalizacije i treću grupu čini ogroman broj preduzeća, koja su privatizovana vaučer privatizacijom, gdje je 30 odsto državnog kapitala prodavano, a ostatak dijeljen sitnim akcionarima", ističe Ćorić.

Vlasnici tih 30 odsto kapitala, kaže on, formalno nisu bili većina u odlučivanju, ali suštinski su odlučivali. "Oni nisu imali koncept kako nastaviti s poslovanjem i mnoga takva preduzeća su završila u stečaju ili likvidaciji", rekao je Ćorić