Strane investicije u BiH: Profit je pokretač investicija

Privlačenje stranih investicija, barem na retoričkom nivou, jedan je od glavnih prioriteta vlasti u Bosni i Hercegovini. Ali složeno ustrojstvo države i politička nestabilnost koče napredak u ovoj oblasti. Osim toga, u posljednje vrijeme strane se investicije često očekuju od “bratskih” naroda, pri čemu se zaboravlja da je osnovna motivacija za ulaganje profit, a ne kulturno-političke veze

Direktna strana ulaganja važna su komponenta privrednog razvoja zemalja u tranziciji što svakako uključuje i Bosnu i Hercegovinu. Pritom se strana ulaganja posmatraju kao sredstvo za ostvarivanje nekoliko značajnih ciljeva kakvi su: povećanje efikasnosti postojećih kompanija, tehnološki razvoj, prenošenje novih znanja i vještina kao i osvajanje novih tržišta. Iako se najčešće posmatraju i bilježe zajedno, strana ulaganja u svojoj se osnovi dijele na tzv. Greenfield-investicije, odnosno finansiranje pokretanja novih proizvodnih pogona u zemlji, te na ulaganja koja predstavljaju kupovinu postojećih kompanija i preuzimanje kontrole nad njima. BiH je u postratnom periodu privlačenje stranih investitora postavila kao jedan od strateških prioriteta i u posljednjih dvadeset godina jasno se izdefinirala lista zemalja čije kompanije našu zemlju vide kao atraktivno mjesto za investiranje.

Važnost zapadne Evrope

Na listi deset najznačajnijih zemalja investitora u BiH nalazi se osam evropskih zemalja, što uključuje: Austriju, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku, Švicarsku, Holandiju i Luksemburg. Geografski položaj BiH, pređašnje veze s Evropom te povezivanje s Evropskom unijom generalno, uvjetovale su ovakav razvoj događaja koji predstavlja svojevrsnu prednost s obzirom na to da je EU najveće pojedinačno tržište na svijetu. Ukupan iznos direktnih stranih ulaganja na kraju 2012. godine bio je 5,6 milijardi eura, a najveći procent se i dalje odnosi na Austriju (1,3 milijarde eura), Srbiju (959 miliona eura) i Hrvatsku (754 miliona eura). Posebno važan podatak jeste da zahvaljujući tradiciji proizvodne industrije u BiH strani investitori pojedinačno najviše investiraju u sektor proizvodnje koji je, prema podacima FIPA-e, zabilježio 35 posto svih investicija. Nakon toga slijede ulaganja u bankarski sektor koji je zabilježio 21 posto svih ulaganja.

A gdje su braća?

Nesklad obima ulaganja i dnevnopolitičke retorike pojedinih zemalja upućuje na zaključak da kulturni i politički odnosi imaju malo ili nimalo veze s privredomke perspektive, tako se i u sektoru stranih ulaganja gleda na to koliko investiraju tradicionalno “bratski narodi”, odnosno Rusi i Turci. Glede toga, ruske firme investirale su više od turskih, pa se Rusija nalazi na petom mjestu po ukupnom obimu investicija za period od 1994. do 2012. godine. Istovremeno, Turska se nalazi na skromnom devetom mjestu s ukupno 149 miliona investiranih eura. Nesklad obima ulaganja i dnevnopolitičke retorike pojedinih zemalja upućuje na zaključak da kulturni i politički odnosi imaju malo ili nimalo veze s privredom. Stanovnici BiH se stoga trebaju osloboditi lažnih očekivanja da će Turci ili Rusi investirati u našu zemlju, jer je kreiran privid vibrantnih političkih odnosa. Kompanije dolaze jedino ako mogu ostvariti profit, a primjer Austrije, koja je u Bosnu i Hercegovinu investirala više od milijardu eura i koja uživa nesrazmjerno manji politički utjecaj, dokaz je ove teze.

Kako unaprijediti poslovnu klimu

Nemogućnost Bosne i Hercegovine da u većem obimu privuče strane investicije složen je problem i posljedica je ustrojstva države i komplicirane administrativne podjele. Strani investitori, organizirani putem Vijeća stranih investitora (VSI) u BiH, jasno su imenovali probleme na koje nailaze. Branimir Muidža, predsjednik VSI-a i generalni direktor “Tvornice cementa Kakanj” te regionalni menadžer “HeidelbergCement Group” u BiH, nedavno je izjavio da proces dobijanja dozvola ponekad traje duže nego izgradnja objekta. Usto, javlja se i problem neefikasnosti te nejasnih nadležnosti prilikom izdavanja raznih izvoznih dozvola. Smatra da je šansa BiH u afirmaciji proizvodno-izvoznih kompanija, jer za privlačenje kompanija iz nekih drugih branši BiH nije dovoljno veliko tržište. U konačnici, kako navodi Muidža, država se mora pobrinuti da trenutni investitori u BiH budu zadovoljni, jer najveća stopa investiranja (oko 70 posto), kako u razvijenim tako i u tranzicijskim zemljama, dolazi od reinvestiranja.