Dolaze teška vremena za velike banke

Najveće svjetske komercijalne banke suočavaju se sada sa velikim teškoćama u poslovanju jer je došlo vrijeme za vraćanje ogromne državne pomoći, dobijene ranije u vreme izbijanja globalne finansijske krize, piše magazin "Forbs".

Samo moćne američke i evropske banke dobile su tokom najoštrijeg perioda krize, u 2008. i 2009, pomoć koja se mjeri hiljadama milijardi dolara i baš zahvaljujući toj podršci uspjele su, uglavnom, da prežive slom kreditnog tržišta, naglo smanjenje broja klijenata, ali i bankrot niza važnih poslovnih partnera.

Zemlje poput Kipra i Islanda, na primjer, koje nisu imale sredstava da na taj način spasavaju svoje banke u kolapsu, suočile su se sa ogromnim problemima u cijelom finansijskom sektoru, dok su SAD i niz zapadnoevropskih država od početka krize grozničavo tražile mehanizam kako da izađu iz "začaranog kruga državne pomoći posrnulim bankama".

Do sada preduzete mjere za stabilizaciju bankarskog sistema u SAD uglavnom se u stručnim krugovima opisiju kao "pravilo Volkera", ili ograničenje spekulativne djelatnosti, povećanje obaveznih bankarskih rezervi i vrijednosti kapitala, a takođe i operacije koje ugrožene banke obavezno moraju preduzimati da bi namirile svoje ključne obaveze ako se nađu u finansijski kritičnom položaju.

Realizacija navedenih i nekih drugih sličnih mjera podstakla je, kako navodi "Forbs", banke u nekim najrazvijenijim zapadnoevropskim zemljama da uvedu nove poreze na poslovanje banaka.

Francuska je, naprimjer, usvojila porez od 0,25 odsto na vlastiti kapital bankarskih organizacija, dok je Velika Britanija uvela opterećenje od 0,07 odsto na pasivu banaka, isključujući najmanje rizične izvore njihovog finansiranja.

Njemačka je istovremeno uvela dva posebna poreza - jednim se opterećuju banke koje u svojim bilansima iskazuju i poslove sa raznim izvedenim instrumentima (finansijskim derivatima), a drugi se odnosi na bankarsku pasivu, izuzimajući takozvani kapital prvog nivoa i obaveze prema klijentima.

Posljednji namet u ovoj seriji poreskih opterećenja je na sindikovane zajmove, ako ih banke daju putem emitovanih bankarskih obligacija i drugih vrijednosnih hartija kojima se kasnije može trgovati na finansijskim berzama.

Svi navedeni porezi neće biti primjenjeni na male banke jer je, kako ističe "Forbs", osnovni cilj takvih mjera poreske politike snižavanje suštinskih rizika koji i sada prijete najvećim bankama u Evropi i SAD.

Uprkos svim do sada preduzetim mjerama ekonomski funkcioneri evrozne stalno upozoravaju od moguće nove, velike, bankarske krize - kroz nekoliko godina - što bi zahtijevalo novu "porciju" državne pomoći, a po scenariju koji je već viđen potkraj minule decenije.

Evrozona je, imajući u vidu ova očekivanja, već objavila da želi stvaranje jedinstvenog mehanizma za spas krupnih, ugroženih, banaka na taj način što bi se sredstva za takve intervencije prikupila porezima na finansijske transakcije. To je, kako se navodi među upućenim stručnjacima, već izazvalo "pravi šok među rukovodiocima finansijske industrije".

Navedenim porezima trebalo bi da se obuhvati svaka operacija s akcijama, obligacijama i finansijskim derivatima u obimu od 0,01 odsto, s tim što slična poreska opterećenja već postoje u Francuskoj i Italiji, dok se britanski i njemački bankari grečivito opiru takvim nametima.

Finansijski funkcioneri evrozone za sada kao da previše ne obraćaju pažnju na otpor uvođenju takvih poreza, imajući u vidu i dalje "skandalno visoke plate, razne bonuse i dividende bankarskih šefova i akcionara". Pretpostavlja se da će zbog toga navedeni porezi biti uvedeni u najvećim zemljama "evrolenda", možda i u nekoj kompromisnoj varijanti.

U SAD je, takođe, u toku kampanja koja bi trebalo da se okonča novim porezima za krupne banke, uprkos žestokom otporu njihovih rukovodilaca. Tako su, na primjer, predstavnici Republikanske partije u Kongresu SAD predložili uvođenje kvartalnog poreza od 0,035 odsto za sve banke čiji je bilans veći od 500 milijardi dolara.

Kritičari ovog poreza kažu da će se tom mjerom obuhvatiti svega 10 najvećih bankarskih organizacija i da bi se tim dažbinama američki federalni budžet obogatio, tokom narednih 10 godina, za svega 86 milijardi dolara.

Analitičari su već izračunali da bi, na primjer, gigantska američka banka JP Morgan, sa aktivom vrijednom 2,4 biliona dolara, platila, u vidu navedenog kvartalnog proeza, svega 2,7 milijardi dolara, ili 15 odsto od ostvarenog čistog prihoda.

Finansijski eksperti u Njujorku sumnjaju, inače, da će do kraja mandata aktuelnog predsjednika SAD Baraka Obame navedeni porez, za koji se zalažu opozicioni republikanci, biti usvojen.

Eksperti ne isključuju, međutim, mogućnost da vladajući demokrati realiziju ideju o prikupljanju u američki budžet 50 milijardi dolara od najvećih banaka putem pominjanih poreskih optrećenja koja se već primjenjuju na bankarski sektor u Francuskoj i Velikoj Britaniji.