Naša je valuta stabilna i ostaje vezana za euro

Kapital / BANKARSTVO

Naša je valuta stabilna i ostaje vezana za euro

12.10.2020. 10:50 / Izvor: Akta.ba

"Novca imamo sasvim dovoljno", kaže guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine Senad Softić u ekskluzivnom intervjuu za časopis "Stav", ali i dodaje da ni u kojem slučaju ne smijemo ugroziti stabilnost financijskog sektora nepromišljenim potezima, kao što su uobičajeni pozivi u krizama za odustajanje od valutnog odbora. Iako Centralna banka nema na raspolaganju mnogo instrumenata monetarne politike, njena je najznačajnija uloga, objašnjava Softić u intervjuu, da osigura povjerenje građana, gospodarstva i investitora u konvertibilnu marku. Povjerenja, za sada, ne manjka.

Uvijek kad su krize od Centralne banke Bosne i Hercegovine se traži da "pomaže". Kakve instrumente banka ima na raspolaganju?

Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH), po Ustavu BiH, institucija je države koja je jedina ovlaštena za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini. Uloga je CBBiH u ekonomskom smislu, ali i u ukupnom društvu itekako značajna. Naš je glavni cilj održanje stabilnosti valute preko valutnog odbora. Dakle, održavanje monetarne stabilnosti. Podsjećam da valutni odbor znači potpunu pokrivenost monetarne pasive deviznim rezervama.  Monetarnu pasivu CBBiH po Zakonu o CBBiH, čine gotov novac u optjecaju i domaći depoziti banaka i drugih rezidenata. Pored toga, člankom 27. Zakona o CBBiH propisano je da iznos početnog kapitala i generalne rezerve banke bude pet postotaka ukupog iznosa novčane pasive. Tečaj domaće valute je fiksiran za euro kao „sidro valutu". Naši su konkretni ciljevi da učinkovito upravljamo deviznim rezervama, platnim i obračunskim sustavima te da osiguramo kontinuiranu opskrbu gotovim novcem. Sve ovo profesionalno i odgovorno izvršavamo i time najbolje doprinosimo stabilnosti. Kada pitate za instrumente koji su nam na raspolaganju mi, za razliku od nekih drugih središnjih banaka s kojima nas se često (pogrešno) uspoređuje, imamo samo mogućnost reguliranja visine stope obvezne rezerve i time likvidnosti bankarskog sustava. Imamo potpunu zabranu davanja kredita i vršenja operacija na otvorenom tržištu. U vezi sa stopom obvezne rezerve, moram naglasiti da mi redovito i pažljivo pratimo kretanja rezervi banaka. Ako to ukupna situacija likvidnosti bude zahtijevala, mi ćemo stopu smanjiti i time povećati likvidnost banaka. No za sada brojevi ne ukazuju da je to potrebno.

Smijemo li dopustiti da zbog nepromišljenih odluka, nerealnih zahtjeva, ugrozimo stabilnost financijskog sustava?

Naravno da ne smijemo. Narušavati valutni odbor bilo bi ne samo protuzakonito nego i izrazito štetno za dugoročni ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Često citiram bivšeg njemačkog ministra ekonomije i kasnije financija Karla Schillera: „Stabilnost nije sve ali bez stabilnosti sve je ništa.“ Zato smo u CBBiH izuzetno oprezni da ničime ne narušimo monetarnu stabilnost, što bi moglo imati ogromne posljedice na cijeli financijski sustav. Pa nama susjedna Hrvatska je potrošila 2,4 milijardi eura na devizne intervencije da ne dozvoli značajnije slabljenje svoje valute jer itekako dobro znaju da bi se jača deprecijacija pretvorila u kaos u državi, a posljedice bi po ekonomske subjekte bile itekako teške. Naše su devizne rezerve garancija valutnog odbora. CBBiH svoje devizne rezerve ulaže samo  u najkvalitetnije vrijednosne papire zemalja članica Europske monetarne unije i depozite kod najkvalitetnijih banaka. Razlog tome jest što su ta sredstva garancija sustava valutnog odbora.

Koja je to situacija u koju se nikako ne smijemo dovesti? 

U vezi sa Centralnom bankom, moramo poduzeti sve da se ne naruši povjerenje u valutni odbor. A to možemo samo ako se držimo temeljnih principa valutnog odbora. Može zvučati kao fraza, ali je istinito: Povjerenje se dugo gradi, no može se izgubiti u trenu. Dakle, mi smo dvije pune dekade gradili povjerenje u valutni odbor i mogu reći da nam građani Bosne i Hercegovine vjeruju. Povjerenje u domaću valutu počiva na vjerovanju stanovništva, gospodarskih subjekata i potencijalnih investitora da će svaka novčanica i kovanica u njihovom vlasništvu, na njihov zahtjev, kupiti istu količinu eura kao u prošlosti i da se taj omjer neće mijenjati ni u budućnosti. Zato se ne smijemo dovesti u situaciju da radi neke nepromišljene i ishitrene odluke to ogromno povjerenje, na kojem vam svima zahvaljujem, odjednom nestane.

Pod pretpostavkom da vlade spase firme u problemima poreznim rasterećenjima, uplatom doprinosa itd, a na drugoj se strani realne plaće smanje i smanji se kupovna moć, mogući scenarij je deflacija. Kako mi možemo rješavati ovakve izazove ako nemamo mogućnost manipulacije tečajem valute?

Postoji niz zemalja koje svoje ekonomske neravnoteže ne rješavaju promjenama tečaja, a vrlo su uspješne. Bez ulaženja u detalje, postoji brojna znanstvena literatura koja govori kako za male otvorene ekonomije, kakva je i Bosna iHercegovina, manipulacija tečaja ne donosi koristi. Uz to bih želio naglasiti da tečaj nije jedini instrument ekonomskih politika. Većina se ekonomista slaže da je u situacijama u kojima se sada nalazimo mnogo bolje koristiti mjere fiskalne politike. Pod time mislim da država može djelovati preko proračuna, odnosno prilagodbama, smanjenjem poreza i doprinosa, ali s druge strane maksimalno štedjeti ondje gdje se neracionalno troši, a toga sigurno ima. Isto tako, može se potaknuti gospodarstvo kroz povećanje državnih investicija, na primjer u infrastrukturu ili druge vidove kapitalne potrošnje vlade. Ovo bi moglo, donekle, neutralizirati dio očekivanog usporavanja, pa čak i pada ekonomske aktivnosti uslijed prelijevanja šokova iz inozemstva i očekivanog usporavanja domaće potrošnje. Tome bih dodao mjere strukturne politike. Neke od brojnih mjera strukturne politike se odnose na to da tržište rada bude fleksibilnije, da se potiče konkurencija među poduzećima, da se poslovno okruženje učini povoljnijim tako da se smanje birokratske zapreke, korupcija i silčno. Tu su zatim mjere poticanja inovativnosti i kreativnosti. Takvih mjera ima izuzetno mnogo i one mogu znatno doprinijeti ekonomskom napretku.

Dakle, nositeljima ekonomske politike je na raspolaganju niz instrumenata djelovanja kojima mogu olakšati ovu situaciju. Manipulacija tečaja u Bosni i Hercegovini niti je moguća niti bi donijela ekonomske koristi kako neki naivno i brzopleto razmišljaju. Moramo svi biti svjesni da bi, kako kažete, manipulacija tečaja, a zapravo govorimo o značajnoj devalvaciji, slabljenju tečaja KM u odnosu na euro, ne samo bila negacija valutnog odbora nego bi dovela do rasta inflacije, rasta nepovjerenja u bankarski sustav. Stoga bi stanovništvo pretvaralo svoje KM uloge u eure i onda dizalo novac iz banke. To bi bio uvod u valutnu pa onda u bankarsku krizu. Možda su neki zaboravili posljedice inflacije i raspada financijskog sustava bivše države, a dobar nam primjer posljedica napuštanja valutnog odbora može biti Argentina. U siječnju 2002. godine su napustili fiksni tečaj i to je bio uvod u kaos, u ogroman rast siromaštva stanovništva i velike gubitke za sve ekonomske subjekte. Trebale su godine da se oporave od tog šoka.

Kako neko kome je krizni menadžment polje interesiranja, kako ocjenjujete upravljanje ovom krizom koju niko nije mogao predvidjeti ni u najluđim snovima?

Jasno je da je ova kriza došla „izvana“ i da je niko nije mogao predvidjeti. Pod time mislim ne samo da je uvezena iz inozemstva, nego je nastala i izvan sfere ekonomije – virusna pandemija. Sjetimo se da je kriza 2008. godine došla iz financijskog sustava prvenstveno u SAD-u i onda se proširila na cijeli svijet. Ova pandemija, COVID-19, kojoj još ne vidimo niti vrhunac a kamoli kraj, jeste kriza bez presedana u svijetu. Kako se radi o novom virusu, niti epidemiolozi ne znaju kakav će biti njen tok, kakva je virulentnost, smrtnost od tog virusa, kada ćemo imati vakcinu niti odgovor na ono najvažnije, kada će pandemija stati. I zato je upravljanje takvim krizama vrlo zahtjevno. Smatram da je nužno svakodnevno adekvatno procjenjivati situaciju i nadasve biti fleksibilan sa mjerama i prilagođavati se gdje je moguće. Odgovorno mogu reći da je CBBiH sa svoje strane učinila sve što je mogla i pažljivo prati situaciju kako iz aspekta unutarnje organizacije i rada u CBBiH „na daljinu“ ondje gdje to procesi dozvoljavaju i preventivnih mjera zdravstvene i higijenske zaštite, tako i osiguranja upravljanja glavnim funkcijama, o čemu sam već govorio.

Ima li dovoljno novca u domaćim izvorima koji bismo mogli iskoristiti za pomoć gospodarstvu i stanovništvu? Gdje možemo "namaći" taj novac?

Najkraće rečeno, novaca ima dovoljno. Prema podacima kojima raspolažemo, višak rezervi koje drže komercijalne banke iznosio je na kraju treće dekade ožujka 2020. godine 2,45 milijarde KM. Na taj su dan banke na računima obvezne rezerve (što moraju držati) imale 2,7 milijarde KM. To je ogroman novac. Podsjetio bih da je zadatak i glavna uloga komercijalnih banaka prikupljati depozite i kreditirati gospodarstvo i stanovništvo, one su financijski posrednici. Za zemlju kakva je Bosna i Hercegovina izuzetno su važna i sredstva izvana, pa smatram da se i tu trebaju usmjeriti dodatni napori.

Pozajmljivanje novca od MMF-a je realna opcija, kakvi su uvjeti MMF-a da bi nam posudio novac?

Hitan kredit MMF-a je, rekao bih, pred vratima. Radi se o takozvanom instrumentu za brzo financiranje koji je MMF nedavno uveo baš za ovu krizu. On je puno „lakši“ što se tiče uvjeta u odnosu na standardne MMF-ove aranžmane. O detaljima radije ne bih ovom prilikom jer će oni uskoro biti objavljeni. No, pored MMF-a, smatram da treba nalaziti i druge inozemne izvore sredstava. Tako Agencija za osiguranje depozita BiH, a ja sam po funkciji predsjedatelj Upravnog odbora Agencije, intenzivno dogovara sa EBRD-om kreditne linije koje će pojačati stabilnost financijskog sustava Bosne i Hercegovine.

Za potrebe ublažavanja ekonomskih posljedica pandemije i oporavka našeg gospodarstva, potrebno je ispitati i sve druge opcije, kao što su novi aranžmani, osim aktualnog, sa MMF-om, krediti Svjetske banke, zatim kreditne linije i donacije europskih institucija i slično. Vanjski je dug javnog sektora u BiH oko 25 posto BDP-a, pa imamo prostora za vanjsko zaduživanje bez negativnih posljedica.

Što smatrate najboljim mjerama za spašavanje gospodarstva? Da li da slijedimo ono što već rade zemlje u okruženju ili da tražimo svoj vlastiti put?

Odgovor je na vaše pitanje jednostavan. Ne „ili-ili“ nego „i“. I jedno i drugo. Nužno je pratiti što rade drugi, posebno nama slične zemlje, a to su zemlje u okruženju. Rekao sam da je ovo kriza bez presedana, ne postoje gotovi recepti kako se tu optimalno ponašati. Stoga svi, pa i oni najrazvijeniji, „učimo“ kako se najbolje s njom nositi. Ponavljam, zato nam je važno iskustvo drugih. No, isto tako, Bosna i Hercegovina specifična je zemlja sa svojim ustavnim ustrojem i zakonima i svojim institucijama. Zato se ne smiju rješenja drugih zemalja jednostavno kopirati. Moramo koristiti vlastitu pamet koju imamo, te na temelju iskustva drugih naći optimalna rješenja za Bosnu i Hercegovinu.

No, nemojmo zaboraviti da nije stradalo svo gospodarstvo. Postoje poduzeća koja i dalje dobro posluju, a neki čak i bolje nego prije krize. Ne bih želio nikome poimenično raditi reklamu, no moramo znati da postoje pozitivni primjeri. Nadalje, sada je vrijeme da svako poduzeće za sebe pogleda svoje unutarnje rezerve, akumuliranu dobit, da poveća svoju učinkovitost. Država pomaže i nadalje će sigurno pomoći onim najugroženijima, no važno je da se svako okrene prema sebi i iskoristi sve unutarnje rezerve. I poduzeća i stanovništvo.

Uvjeren sam da imamo dovoljno znanja, ali i volje da svi zajedno i u dobroj vjeri nađemo ona rješenja koja će svima nama osigurati da što ranije i sa što manje ožiljaka izađemo iz ove krize. Ponosan sam osobito na sve što je uradila CBBiH do sada i na napore koje radimo svi zajedno da bismo savladali krizu, ali isto tako moramo znati da ne postoji čarobni štapić kojim će se svi problemi riješiti odjednom. Zato sam uvjeren da ćemo uz temeljna ljudska načela solidarnosti u rasporedu tereta krize, uz poštivanje struke i uz zdrav razum, naći najbolja rješenja. Isto tako smatram da ovu krizu moramo iskoristiti za promišljanje o dugoročnoj budućnosti te da značajno ubrzamo reforme. Za kraj bih citirao Winstonа Chrurchilla: „Nikada ne dozvolite da kriza ostane neiskorištena“. Drugim riječima, upravo ovakve krize, kada su već došle, treba iskoristiti za velike promjene, i to nabolje. To je zadatak pred svakim od nas.

Intervju guvernera CBBiH časopisu „Stav“

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Kapital