Islam, žene i novac

Kolumna

Islam, žene i novac

04.09.2020. 08:49 / Piše: Amra Hašimbegović za Akta.ba

Dvaput sam počinjala pisati ovu kolumnu i prije slanja dala sam da je pročita i osoba čije mišljenje u mom životu ima težinu kad je u pitanju duhovnost. Inače, savjet od ljudi tražim kad nemam rješenje za neku svoju dilemu, problem ili dvojbu. Kad od prijatelja tražim savjet ili konsultaciju tada uvažim i ispoštujem njihovo vrijeme investirano u moj problem. Jednostavno rečeno “poslušam ih”. Jer svo znanje koje posjedujemo spušteno nam je preko ljudi s kojima smo posredno ili neposredno povezani.

Taj savjet je zvučao ovako: “Briši uvod i zaboravi na njega u potpunosti, jer čemu potreba da se izvineš ili opravdaš za svoje stavoveDovoljno je to što si žena, muslimanka, obrazovana u biznisu, to su potpuno legitimne kompetencije za iznošenje stava o zadatoj temi.” Nije galamila, ona to nikad ne radi, barem meni nikad nije, ali je blagim samouvjerenim glasom imala snagu kredibiliteta ko planina.

Nisam mogla iznova početi pisati jer sam sebi konstantno pokušala naći odgovor na njeno pitanje, koji je bio ujedno i savjet. Voli ona taj moždani fitness, uvijek me natjera da se duboko zarovim u samu sebe.

Doista, čemu pravdanje? Nije li to jad ženskog roda koji hara našim venama poput narkotika, pa jednostavno postajemo ovisne o izvinjenjima. Prvo se izvinemo za vlastito postojanje,pa za  mišljenje, stavove, računajući da ćemo na taj način prevenirati moguće konverzacijske kataklizme.

Prihvatim njen savjet, brišem uvod i krenem ponovo.

Značenje riječi islam jeste mir, njena misija je donijeti mir u srca ljudi. Kur’an je Božja riječ, a sunnet je život posljednjeg Božjeg poslanika Muhameda a.s.

Medijsko predstavljanje islama, često praćeno slikom “verbalno” deklarisanih pripadnika vjere doista na sam spomen pobuđuje ne tako lijepe emocije žitelja Zapada. Najčešći stub srama je vrtlog oko žene u njemu, njene slobode, prava, izbora i svega onog što modernim zakonoma Zapad pokušava da pruži ženi, a ona ga u islamu “kao nema”.

Priznajem da sam i sama kao mlada žena u svojim dvadesetim i tridesetim osjećala gorčinu u grlu radi sveprisutne činjenice da je pozicija žene negdje u ćošku/kutu religije, kao kakav kolateral.

Da li nas je neko tamo postavio, ili smo same sebe nepoznavanjem svoje vjere postavile na tom mjestu? Na ovo pitanje treba svaka mlada žena da pokuša naći odgovor.

Na prvoj godini studija ekonomije, u sklopu predmeta “Uvod u ekonomiju” učili smo temeljne postavke struke, bazirane na drevnoj trgovini. Po završetku studija slijedom svoje profesije moja karijera je krenula u poslovnom svijetu, a svaki biznis je u svom temelju trgovina. Svi nešto prodajemo, proizvod ili uslugu. Od najranijeg djetinjstva do kad seže moje sjećanje duhovnost je bila moje prirodno stanje, stoga sam po završetku studija imala krizu identiteta.

Kako u ekonomiji pronaći nešto duhovno? Je li moje utrošeno vrijeme u studij propalo, jer ekonomija je ništa do sticanje materijalnog do iznemoglosti ili? To je bio moj stav sve dok nisam upoznala svog učitelja čija su mi tumačenja vjere otvorila nove horizonte u životu. Prvi puta sam u svojim 30-im godinama shvatila da je Kur’an knjiga trgovine. Bog od ljudi na više mjesta u Kur’anu traži zajam, poziva na investiciju kako bi oni koji to učine osjetili slast ovozemaljskog života.

Kur’an – “Ko će Bogu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio.”57:11

Bog od nas zahtijeva savjesno investiranje svojih kapitalnih resursa, a to je prije svega naše vrijeme kao neobnovljiv resurs, jer Bog se u svojoj knijzi kune vremenom kao nečim što ima važnost i težinu da bi On Svevišnji to stavio pod zalog.

Svatko u biznisu zna izreku “time is money” (vrijeme je novac)

Dakle islam je vjera savjesne investicije i trgovine uz anuliranu stopu rizika.Razumijevanje duhovne strane moje profesije dalo mi je posebnu snagu, učvrstilo moje samopouzdanje, jer studij ekonomije se trebao desiti.

Krenimo s planiranjem investicija. Kako bi bila financijski neovisna, u što jedna žena treba prvo investirati svoje resurse?

Za financijsku neovisnost preduvjet je obrazovanje i razvoj kompetencija, što je i prva naredba u islamu od Boga čovjeku – “uči, čitaj” bavi se obrazovanjem, naukom.

Bog nije primarno naredio “vjeruj u mene” već čitaj, promišljaj, napreduj u cilju zadovoljstva Božjeg.

Ko god krene u takvu investiciju neizostavan mu je napredak pogotovu u slučaju žene.

Istovremeno, islam kao druga najmnogoljudnija religija na svijetu ima najvišu stopu nepismenosti žena. Čini se da je ogroman jaz između onoga što nam je Bogom naređeno i onoga što smo kao zajednica realizirali.

Historija priča drugu priču, podkrijepljenu nepobitnim faktima.

Žena u islamu je bila obrazovana, jednako kao i muškarac, bavila se biznisom, inspirirala svoje okruženje i svojim financijskim i intelektualnim kapacitetima mijenjala budućnost.

Pogledajmo slučaj sa Al-Karaoune, najstarijim univerzitetom s kontinuiranim obrazovnim djelovanjem, smještenim u marokanskom Fesu. Univerzitet je osnovala 859 godine žena po imenu Fatima al-Fahri. Određeni autoriteti ga osporavaju kao najstariji univerzitet, dok prema Guinessovoj knjizi rekorda on drži taj status. Jedna žena utemeljila je univerzitet kao oblik visokoškolskog obrazovanja kakav danas poznajemo. Njen zajam Bogu sigurno je prihvaćen i umnogostručen.

Trend svjesnog investiranja u obrazovanje nije doživio razvojnu ekspanziju u islamu jer se negdje, nekada kormilo okrenulo na drugu stranu.

Osnivanje univerziteta, plasiranje naučnih dostignuća, društveni aktivizam se potura pod potrošnju vremena van obaveza jedne žene. Dok žene koje hrabro krenu u takvu investiciju bivaju stereotipno portretirane u negativnom kontekstu, u čemu poprilično pomognu ko prije nego druge žene.

Danas muslimanske kćeri većinom uče kako da savršeno investiraju u mužev probavni trakt jer je to svrha njenoga postojanja. Njegov zadovoljan osmijeh je njena ovozemaljska duhovna nagrada. Da se razumijemo, mene raduje obradovati svog supruga dobrom hranom, istina on je hedonist kad je hrana u pitanju, ali ne vidim da je to smisao mog života, niti želim da budem takav uzor svojoj kćeri i sinovima također.

Čini se da su muškarci do sada dovoljno učinili da ovaj svijet svojim kognitivnim kapacitetima unaprijede u bolje mjesto, pa tako planeta Zemlja ne prestaje da gori i biva razrušena ratovima koji samo mijenjaju teritoriju.Investiranje u kulinarske sposobnosti benificira našim receptorima probave, i naravno da ima jedan nivo Božjeg zadovoljstva u tome. Nećemo se samoubiti gladovanjem, jer to se smatra smrtnim grijehom.

Investiranje vremena u razvoj kompetencija rezultira samostalnom i samosvjesnom ženom koja svojim aktivizmom kvalitetnije pridonosi društvu.Ukoliko je ona ujedno i majka, njena djeca imaju veću šansu da budu visoko obrazovane osobe kritičkog promišljanja što današnje tržište sve više treba. U Kur’anu nalazimo ohrabrujući tekst kritičkog promišljanja:

12:111 „U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene (Stari i Novi zavjet), i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“

Bog se na više mjesta u Kur’anu obraća vjernicima sa „razumom obdareni“ gdje nas motivira i izaziva na konstantnu kritičku misaoNažalost ovo nije praksa ustaljene odgojne metode u većini zajednice, pogotovu ne prema ženskoj djeci.

Gledano kroz društvo, tržištu rada jedinu stvarnu korist donose ohrabreni pojedini koji stalno propituju, promišljaju, kreiraju nove procese.

Od nas se traži da raširimo krila svojih sinapsi, odletimo ispred svog vremana i povedemo društvo u bolju budućnost.

Biti ispred svog vremena znači prepoznati prilike i šanse i iskoristiti ih, investirati u njih i na poslijetku uživati u povratku investicije.

Kako jedna žena može biti ispred svog vremena?

Da li Bog dozvoljava meni da budem u punini svoje misije, ili trebam supresivno suzbijati svaku zdravu ambiciju kako bih zadovoljila stereotipni profil žene, majke, kćerke – pitanje je koje sam sebi kao mlada žena stalno postavljala.

Koristeći svoj ekonomski profiliran mozak pokušala sam staviti u odnos neke vrijednosti ne bih li dobila odgovor.

Držim da sam razumom obdarena žena, međutim prezastupljena muskularna tumačenja moje vjere činila su da se potpuno neugodno osjećam u njoj.

U svojoj primarnoj porodici u odrastanju nisam bila ni za sekund zakinuta. Privilegirana sam jednakopravnosti između mene i dvojice braće. Kažem privilegirana jer sam kroz posao i u drugom dijelu dosadašnjeg života osjetila na svojoj koži tu nejednakost.

Braća i ja smo imali potpuno jednak pristup obrazovanju i kritičkom promišljanju. Moj otac nije puno besjedio niti dugo držao odgojne pridike, bilo je jasan i sažet “Dobro i zlo nisu isto” “Strah je blokator razvoja, ne smije ti niko ući u zonu straha”. Dok nas je mama suptilnim metodama učila empatiji prema svakome, čak i onima koji to nisu ni zaslužili. Moram priznati ovaj mamin dio me umalo koštao zdravlja.

Tražeći duhovnu stranu biznisa, morala sam sebi pronaći poveznicu sa ženom, uzorom u islamu. Još u studentskim danima počela sam sumnjati u sve što mi okruženje plasira, a sa tim je došlo propitivanje vjere, koje je rezultiralo traženjem vlastitog puta, koji je bio malo više trnovit u unutarnjem duhovnom sebstvu. Sve što tražimo ili nas pronađe ili ga pronađemo. Da li sam pronašla ili me pronašlo, ne sjećam se. Ali dobro znam koliko me je inspiriralo, dalo potvrdu moje potrage te učvrstilo moje prirodne urođene stavove o vjeri za koje mi je bio potreban legitimitet.

Pa, da vidimo što se zbivalo 1442 godina unazad u Mekki, velikom trgovačkom gradu gdje je islam kao religija rođen. Zanimalo me kakve su bile žene tog doba, koliko marginalizirane, da li su isključivo muškarci utemeljili posljednju monoteističku religiju? Jesu li poznavale poduzetništvo kao način obezbijeđenja materijalne sigurnosti? Da li su bile pismene?

Načelno, islam je ženama donio prosvjetljenje tada, a tako treba i sada.

Tražila sam ženu uzora, a ona mi je svo vrijeme bila tu pred očima, samo što je moje znanje o njoj bilo vrlo šturo.

Da sam bila malo manje propitljiva (hvala roditelji) lako bih bila izmanipulirana da je moja svrha postojanja da “ne mislim”, te bila jedna od onih žena koje podržavaju šovinizam čak ga i promoviraju sve radi neznanja i svojih slabosti.

Zamislite visoko obrazovanu ženu, čije je bogatstvo tri puta veće od ostalog bogatstva Mekke, koja je bila najveći trgovački centar Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike. Zamislite ženu izrazite ljepote, oštroumnosti i intuitivnosti, čiji stav su uvažavali svi poglavari mekanskih plemena. Bila je ispred svog vremena u svemu što je radila, ekonomski rečeno u svakom svom procesu imala je dodanu vrijednost. Posjedovala je najveću karavanu te stoga i veliki broj uposlenika, biografije navode da je prelazio čak i četiristo. Svojim biznisom upravljala je korporativnim stilom, karavane nikada osobno nije vodila u trgovinu, to su činili izvršni direktori i menadžeri. U biti ona je bila vlasnica Amazona tog doba, CEO te predsjednica uprave. Toliko je bila intuitivna u biznisu da joj se bogatstvo stalno uvećavalo te su je mekanlije dali jedan od nadimaka princeza Meke.

Velikodušnost koja ju je krasila bila je poznata širom tadašnje regije. Kako je Meka ujedno hodočasni grad koji su obilazili kako bogati tako i sirotinja, krov njene kuće bio je prekriven zelenim svilenim plaštom koji je služio kao orijentir siromasima gdje da navrate po hranu i novac. Utemeljila je društveno odgovorno poslovanje i brigu o socijalno ugroženim kategorijama.

Njeno ime je Hatidža Bint Huvejlid r.a., ulogu utemeljnja islama koju je ona ponijela zna svaka muslimanka, no rijetko je se uzima za uzor u punini njenog lika i djela, osim što ćete pronaći jako puno žena i djevojčica tog imena. Hatidža r.a. je smještena u posebnu ukrasnu kutiju historije koju ne treba puno dirati niti se puno interesirati.

Ona je supruga poslanika Muhameda a.s koji je bio mlađi od nje petnaest godina, a prije njega bila je dva puta udovica, iz tih brakova je imala troje djece. Vjerovali ili ne na nagovor prijateljice ona je ponudila brak Muhamedua.s.

Koliko žena danas smogne hrabrosti da zaprosi budućeg supruga? Možda par izuzetaka, jer ipak smo odrasle gledajući Disnijeve crtiće gdje nepoznati, bogati princ prosi isključivo nas pored svih ostalih ružnih kandidatkinja. Život Hatidže r.a. i poslanika Muhameda a.s. je stvaran, historijski faktografski zabilježen u brojnim knjigama zapisima od nastanka islama do danas.

Zamišljam što bi bilo da sam vlasnica neke korporacije s trećim brakom na pomolu, troje djece iz prijašnjih brakova, a moj suprug petnaest godina mlađi od mene? Mislim da ne trebam objašnjavati kakvo bi javno, ili u većini tajno kuloarsko klevetanje nastalo. Držali bi me za nezasitu ženu željne mladosti.

Ništa se slučajno nije dogodilo u islamskoj historiji osim kao lekcija za buduće naraštaje. Koje lekcije možemo od Hatidže naučiti?

- Da je u redu imati vlastiti biznis, mali ili veliki.
- Žena treba biti finansijski neovisna.
- Žena može uposliti supruga kao jednog od menadžera u svojoj firmi.
- U redu je da vam to nije prvi brak, jer niko ne daje garanciju na rok njegova trajanja.
- U redu je da imate djecu iz prijašnjih brakova.
- U redu je da ste u svemu tome u velikoj ljubavi sa puno mlađim suprugom. Na koncu islam ne poznaje nikakve stereotipe, dok ih na žalost današnja zajednica njeguje poput najviših vjerskih obreda.

Žene u islamu ne trebaju da modernizuju islam kao što to mediji propagiraju, one ga trebaju što hitnije vratiti temeljnim postavkama. One to itekako mogu, jer odgajaju buduće generacije. Ja svoje odgajam.

Nakon detaljnog upoznavanja lika i djela majke islama, ja sam pronašla svoje mjesto, osnažila svoje stavove i najvažnije pronašla duhovnost u ekonomiji. Jer na koncu skoro pa sve je trgovina, nekad čak i običan razgovor između dvoje.

Kako ova kolumna ne bi zaslijepila modernu ženu ideologijom feminističkog fašizma koji je daleko od iskonskog feminizma, to ovdje nije slučaj, Hatidža r.a. bila je najveća potpora svome suprugu u njegovom poslanstvu, rodila mu je šestero djece. Postala je prva osoba koja je prihvatila novu vjeru i svoje bogatstvo utrošila je u rađanje islama.
Na kraju u svim knjigama islama Hatdizu r.a nalazimo pod nadimkom “majka islama”, pa ne bi li se kćeri trebale na nju ugledati?

Amra Hašimbegović, MBA, vlasnica www.gms.ba; vlasnica licence Business Cafe BIH, amra.h@gms.ba

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Kolumna