Kakvu budućnost ima CV kao efikasan alat za zapošljavanje?

Nebrojeni su tekstovi sa savjetima kako napisati CV - curriculum vitae, životopis odnosno biografiju. Vještina pisanja CV-ja stiče se na radionicama i seminarima, a primjena je odavno prerasla kako granice poslovnog okruženja tako i  papirnatu formu.

Potreba da se pisanje CV-ja razvije kao vještina nastala je usljed globalnih kretanja i promjena u načinu rada i zapošljavanju. Dok su generacije naših roditelja u pravilu imale potrebu napisati biografiju u jednostavnoj esejskog formi prilikom prvog zapošljavanja, današnje generacije stiču vještine pisanja CV-ja već u srednjoj školi. CV je pri tome vrlo živ razvojni alat; svako posvećen razvoju karijere će ga redovno ažurirati sa svim relevantnim informacijama –  od promjene radnog mjesta ili opisa posla, napredovanja, završenog ciklusa obrazovanja, objavljene publikacije ili odslušanog seminara.

Istovremeno, trendovi u zapošljavanju, naročito ulaskom generacije milenijalaca na tržište rada, utiču na prakse HR profesionalaca zaduženih za pregled i selekciju prijava za posao. Prosječno vrijeme koje se potroši za pregled jednog CV-ja varira u zavisnosti od više faktora – industrije, kompanije  i radnog mjesta, ali se, sudeći po dostupnim procjenama kreće od 5 – 30 sekundi. Ne čudi zato da je fokus pisanja CV-ja na kratkoći i jasnoći odnosno prilagodbi ključnih informacija oglašenim potrebama radnog mjesta, pri čemu korištenim formatom treba da privuče pažnju.

Posljednjih godina sve su više u primjeni poslovne društvene mreže, namijenjene poslovnom umrežavanju potencijalnih poslodavaca sa posloprimcima - među njima svakako najmnogobrojnija LinkedIn ali i druge, u različim područjima poslovanja (u mojoj branši koristim Devex i Upwork).

Po nekim autorima CV će kao alat za zapošljavanje, bez obzira da li u printanoj ili digitalnog verziji, uskoro postati prevaziđen i u potpunosti biti zamijenjen on-line profilima. Bez obzira na njegovu budućnost, pogrešno je pretpostaviti da navedene i slične platforme treba da posluže samo kao on-line verzija papirnatog CV-ja. Ipak, treba napomenuti da dok su paralelno u upotrebi, jedna i druga forma predstavljanja treba da sadrže iste informacije, jer različite informacije će svakako izazvati podozrivost poslodavaca koji ih u određenoj fazi procesa selekcije budu uspoređivali. Ujedno se i fokus spomenutih vještina pisanja CV-ja nužno mijenja i postaje ključno savladati i koristiti sve mogućnosti predstavljanja koje nude poslovne društvene platforme, jer i sam naziv alata ukazuje da se radi o profilu, dakle treba da pruži sveobuhvatniju sliku o svakom korisniku.

Novi trendovi međutim, pokazuju da se potencijalni kandidati istražuju na svim društvenim mrežama, ne samo poslovnim. Dakle, sve fotografije ili objave na Facebook-u, Instagramu ili Twitteru, odnosno svaka referenca na Internetu može, u određenoj fazi procedure selekcije, biti važan detalj u odluci koliko je neki kandidat onaj pravi.

Lako je zamisliti da se selekcija potencijalnih kandidata u svakoj organizaciji može za neka radna mjesta i u finalnom krugu selekcije provoditi na način da se istraživanjem na Internetu pokuša dobiti što bolja slika o svakom kandidatu i tek nakon toga započeti pregovori o poslu. Teško je međutim zamisliti da bi zaduženi za selekciju stigli pregledati društvene profile svih pristiglih prijava.

Mislim da će u našem okruženju CV i dalje ostati dominantan alat za predstavljanje potencijalnim poslodavcima u potrazi za poslom, međutim svakako se treba educirati u korištenju što više mogućnosti poslovnih društvenih mreža za stvaranje sveobuhvatnog dojma o sebi i svojim relevatnim postignućima, a uz to svakako i razvijati vještine umrežavanja (networkinga), imajući na umu da smo na svim društvenim mrežama izloženi i da fotografije, objave i komentari mogu biti predmet procjene podobnosti za radno mjesto.