al
Motivišite ljude kako god znate... pa ako treba čak i riječima​

Kolumna

Motivišite ljude kako god znate... pa ako treba čak i riječima​

04.01.2019. 13:54 / Piše: Damir Delić Đuljić za Akta.ba

Nema većeg licemjerja od tvrdnje da ne znamo šta to motiviše ljude oko nas. 

 

Motiviše ih isto ono što i nas i ako samo malo razaberemo naše motive – bit će nam jasno šta žele i ljudi koji nas okružuju. Svaki sukob i svaka nervoza je odraz neostvarenih očekivanja, često i neizgovorenih. Zašto ih ne izgovaramo? Iz različitih razloga. Ali ključna je jedna stvar: uvijek su tu i uz malo kopanja – lako ćemo ih otkriti. Hipokrat je uostalom liječio pitanjem: jeste li spremni odustati od onoga zbog čega ste se razboljeli?

Problem motivacije je problem suočavanja sa istinom. Iz perspektive uposlenog – treba se suočiti sa činjenicom da postoji niz očekivanja zbog kojih poslodavac određeno radno mjesto drži značajnim i aktivnim. Ako rezultati opravdavaju trošak onda neće biti problema. Iz perspektive poslodavca – valja znati koji je nivo nagrada adekvatan određenoj poziciji. Igranje sa granicama je obostrano opasno. I jedni i drugi se igraju granicama zbog manjka povjerenja. Zbog čega poslodavci ne nude bonuse na dodatne prihode, na rezultate koji su iznad plana ili granice očekivanja? Zbog čega uposleni umjesto zahtjeva za povišicom ne iznesu zahtjev za višim rezultatima i višom platom? 

Zato što i jedni i drugi igraju zatvorenu igru očekivanja i traženja. Finansijski izvještaji kompanija su javno dostupni ili jeftini, lako je doći do informacije koliko koja kompanija prihoduje i troši, pa čak i kako to radi. No, sistemi nagrađivanja, plate, bonusi i privilegije ipak nisu transparentni i dostupni. Zbog čega? 

Zato što nema pravila. 

Obratite pažnju na paradoks: uposleni mogu doći do informacije koliko je kompanija prihodovala i rashodovala, kakav je bio profit i kakav je investicioni ciklus u ovoj godini, ali ne znaju koliko će im plata biti povećana, ako bude povećana u junu naredne godine. Ne znaju ni za što će tačno biti povećana. Ima tu i nešto napretka, na obimu od maksimalno 10 posto domaćih organizacija.

Onako kako djeca uče iz ponašanja, tako je i atmosfera u timu najmanje odraz izgovorenih riječi. Ona je refleksija ponašanja i cjelokupnih odnosa, sa akcentom na ponašanje i odnos rukovodioca ili direktora prema timu. Ako je licemjerje u poslovnom sistemu sveprisutno, nije teško razjasniti i stil upravljanja i čitavu organizacionu kulturu. Ako je poslovni sistem vitalan i optimističan, očigledno se na pravi način bavio i motivacijom. 

Ovaj klupko nije komplikovan, ako odraz iz ogledala koji vidimo u ljudima protumačimo na pravi način, ako na vrijeme razumijemo da smo vukli krive poteze i pričali motivacione govore, da smo se bahatili i očekivali da će slatkorječivost brisati gorčinu. Neće i ne može. 

Svi bismo željeli biti načisto sa tim što radimo, svi bismo željeli biti adekvatno nagrađeni, i priču sve vrijeme vodi ukupnost tog odnosa. 

Konačno, sv. Franjo Asiški sjajno upućuje o ovoj temi i kaže: "Motivišite ljude kako god znate... pa ako treba čak i riječima". 

Damir Delić Đuljić   

Damir Delić Đuljić je specijalista za istraživanja, konsultant i autor više od 100 kolumni iz oblasti marketinga, odnosa s javnošću, menadžmenta i porodičnih firmi. Vodio je brojna istraživanja u oblasti menadžmenta i porodičnih firmi.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Kolumna