Šta nas pokreće?
Milenijska djeca, milenijska generacija ili generacija Y popularni su nazivi za generaciju mladih ljudi rođenih, kako se uobičajeno definira, na prelasku milenija u periodu između 1980. i 2000. godine.
Milenijska djeca, milenijska generacija ili generacija Y popularni su nazivi za generaciju mladih ljudi rođenih, kako se uobičajeno definira, na prelasku milenija u periodu između 1980. i 2000. godine. Zajedničko obilježje ove generacije je odrastanje paralelno sa brzim razvojem informacione tehnologije, a po nekim procjenama do 2020. godine će globalno činiti oko 50% ukupne radne snage, do 2025. procjene su oko 75%.
Upravo činjenice da su čitati i pisati učili na tastaturi računara i naravno da će iz godine u godinu činiti sve veći procenat radno aktivnog stanovništa, više su nego dovoljne da se obrati pažnja na njihove stavove i očekivanja u odnosu prema radu. Iako, barem na ovim našim prostorima ovi mladi ljudi tek krče svoj put na tržište rada, tamo gdje su ih pitali za mišljenje većinom izražavaju stav da im je više od novca u poslu važan smisao, potvrda odnosno priznanje njihovog doprinosa radnim postignućima tima i organizacije.
Možda zvuči pomalo licemjerno, jer ova, pouzdano tehnološki najobrazovanija generacija ne bi trebala imati problema s novčanom kompenzacijom, međutim zapravo se ovakav ishod ne razlikuje mnogo od stavova većine anketiranih zaposlenika svih starosnih grupa obuhvaćenih istraživanjem o stavovima u odnosu na preferirano organizacijsko okruženje koje je proveo CIPD (Chartered Institute of Personnel and Development) u saradnji sa konsultantskom firmom Halogen ranije ove godine. Preko 50% ispitanika (od ukupno 2,226 zaposlenih u raznim sektorima) izjasnili su se da je njihovo preferirano radno okruženje u kojem se poštuje tradicija i cijeni lojalnost poslodavcu, njeguje osjećaj pripadnosti a čelni ljudi kompanije ujedno su i mentori.
Ovakvom konceptu data je prednost ispred radnog okruženja u kojemu isključivo formalizirane i strukturirane procedure propisuju zaposlenima šta i kako da rade i zapravo ih drže na okupu.
Iz svega navedenog provlači se poruka odnosno preporuka poslodavcima da povremeno osluhnu mišljenja svojih zaposlenih i pored neizbježnih pravilnika koji reguliraju rad i radne odnose porade na razvoju svoje jedinstvene organizacione kulture.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Akta.ba
|
Biografija Tokom karijere Vlasta Perla je rukovodila službama ljudskih resursa u nevladinim organizacijama i međunarodnim projektima, a posljednjih godina radi kao savjetnica u području upravljanja ljudskim resursima klijentima u javnom i privatnom sektoru, između ostalog na osnivanju i razvoju HR službe malih i srednjih poduzeća, evaluciji i analizi HR procedura, razvoju HR funkcije kao strateškog partnera u organizaciji, razvoju i implementaciji HR strategije, kreiranju edukativnih programa i projekata sa tematikom upravljanja ljudskim resursima, razvoja karijere i ekonomskog osnaživanja žena. Višegodišnja je mentorica u području upravljanja ljudskim resursima. Magistrirala je upravljanje ljudskim resursima na Birbeck College-u Londonskog univerziteta. |
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.
