Kolumna

Treba nam "Maršalov plan"

21.04.2020. 11:40 / Piše: Muhamed Pilav za Akta.ba

Velika ekonomska kriza 1929 -1933. je ostavila milione radnika bez posla, a na političku scenu je dovela nacizam i Drugi svjetski rat.

Ozbiljni političari, zajedno sa ozbiljnim ekonomistima, su skovali Maršalov plan i svijet se izvukao iz ekonomske i političke kataklizme. Ekonomske posljedice prouzrokovane virusom Covid-19 će biti katastrofalne, pogotovo za male i krhke ekonomije kakva je naša. Siguran sam da su mnoge zemlje u svijetu već pripremile planove za oporavak realnog sektora, jer je on osnov za funkcionisanje svih drugih sektora ekonomije.

BiH je u posljednih 15 godina napustilo minimalno 500.000 mladih, ambicioznih i obrazovanih radnika. To je oko 1/6 ukupne populacije koja trenutno razvija tuđe ekonomije, a ne našu. Naša država i privatne firme su uložile milijarde u njihovo obrazovanje i usavršavanje.

Znači, mi smo godinama u nekoj vrsti krize, s tim što je sada zajedno s nama i cijeli svijet u krizi. Milioni radnika u razvijenim zemljama su ostali bez posla. Ako uporedimo naš javni sektor, uključujući i firme u vlasništvu države, sa državama u koje odlaze naši ljudi, on je duplo veći i veoma je neproduktivan.

Minimalno 50% uposlenika u javnom sektoru ne radi ništa, a primaju znatno veće plaće nego radnici u realnom sektoru. Da bi izbjegli katastrofu mi moramo hitno investirati 10 do 15 milijardi maraka u:

1. Samoodrživ realni sektor tj. proizvodnju roba i usluga za izvoz i supstituciju uvoza;
2. Obrazovanje;
3. Zdravstvo;
4. Poljoprivredu;
5. Proizvodnju jeftine energije za realni sektor i domaćinstva.

Mi imamo specifično i neefikasno političko uređenje i zbog toga nismo u mogućnosti finansirati razvoj štampanjem novca bez pokrića tj. inflacijom. Također, iako nije savršen, ne smijemo ugroziti bankarski sektor, jer se u njemu nalazi štednja naših građana. Mi se zato moramo zadužiti na tržištu kapitala, a kreditori će cijeniti da li imamo osigurane izvore za vraćanje kredita.

Pošto imamo najnižu stopu PDV-a u regionu, jedan od načina finansiranja našeg “Maršalovog plana”, a možda i jedini način, je da se PDV poveća za 3 do 5%. Ovaj izvor je prihvatljiv međunarodnim kreditorima, jer je otplata međunarodnih kredita prvi prioritet pri isplatama iz budžeta.

Ako poredimo očekivane prihode od PDV-a sa prihodima iz 2018. i 2019. godine, tada bi se mogli zadužiti za 10 do 15 milijardi KM, i ako pametno investiramo taj novac prihodi bi mogli biti znatno veći u narednim godinama. PDV je, poslije poreza na dobit i dividendu, najpošteniji porez, jer ko više troši on više i doprinosi uplatama PDV-a. Država bi uz maksimalno povoljne uvjete preko lokalnih banaka plasirala novac: početnicima, malim, srednjim i velikom firmama. Ljudi sa znanjem, idejama i dobrim biznis planovima iskoristili bi ova sredstva za razvoj cijelog društva.

Paraleno sa povećanjem PDV-a moramo provesti nekoliko važnih mjera:

1. Povećanjem primanja zaštititi najosjetljivije kategorije stanovništva kao što su: penzioneri, primaoci socijalne pomoći itd. Njima se mora odmah povećati primanje za novi trošak PDV-a, plus priznati zakonom predviđena povećanja.

2. Moramo povećati produktivnost i zamrznuti ukupne troškove na ograničeno vrijeme u javnom sektoru.

3. Moramo restruktuirati obrazovni i zdravstveni sektor te kompletan javni sektor. Obrazovni sistem, zajedno sa roditeljima i medijima, mora svim građanima BiH usaditi u svijest ključne vrijednosti: poštenje, znanje i zalaganje.

4. Moramo u potpunosti implementirati sistem fiskalizacije, tj. da se svaki otkucani račun u realnom vremenu registruje u poreznoj upravi, a ne na kraju dana.

5. Kako bi smanjili odlazak mladih iz BiH, moramo povećati plaće u realnom sektoru minimalno 50-90% i moramo shvatiti da od realnog sektora ovise i penzije, i zdravstvo, i policija, i vojska, i sve ostalo u ovoj državi. Plaće u realnom sektoru zapravo moraju biti veće nego u državnoj administraciji.

6. Ne smijemo dozvoliti da se novi prihod od PDV-a troši za administraciju i investicije koje ne mogu obezbijediti povrat kredita.

Ako ne implementiramo naprijed navedeno očekuje nas katastrofa.
Ukoliko, pak, hitno implementiramo sve ovo: 

1. Manje će ljudi odlaziti iz BiH;

2. Stranci će otvarati fabrike kod nas ili ćemo mi u našim fabrikama proizvoditi za njih;

3. Ako unaprijedimo obrazovanje (od vrtića do fakulteta) izvozit ćemo znanje i finalne proizvode sa velikom dodanom vrijednošću (a ne daske, letve, betonsko željezo, sirove kože i ugalj);

4. Spriječit ćemo pad prihoda od poreza i osigurati njihov rast; 

5. Dat ćemo svakom građaninu šansu za izvrsno obrazovanje te da pokaže i ostvari svoj poduzetnički duh;

6. Domaća proizvodnja i proizvodnja za izvoz će biti konkurentniji nego danas.

 

(Autor je dugogodišnji poduzetnik, direktor kompanije Unipromet d.d. Sarajevo)

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Viber 060 3315503 ili na mail urednik@akta.ba ili putem Facebooka i podijeliti ćemo je sa hiljadama naših čitatelja.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Kolumna