Trnovo na vodi ili Trnovo na hljebu i na vodi?

Kolumna

Trnovo na vodi ili Trnovo na hljebu i na vodi?

03.05.2016. 12:15 / Piše: Azra Atagić-Ćatović za Akta.ba

2014. godine, preko poslovnog partnera, upoznala sam gdin. Ismail Ahmad Sultan Albloushi-ja. Želio je da za Poslovni portal Akta.ba da izjavu da želi da investira u BiH. Gospodin u odjelu, finih manira.

Nije želio dati puno informacija, samo da želi da investira u turizam, te da vidi veliki potencijal u olimpijskim ljepoticama, Igmanu i Bjelašnici.

Povučeni radoznalošću i nadom da će neko investirati u BiH, tako smo i mi počeli pisati i najavljivati veliku investiciju – Buroj Ozone u Trnovu.

Na pitanje koje su projekte već radili u matičnoj državi Ujedinjenima Arapskim Emiratima i gradu Dubaiju, nismo dobili odgovor.

Već se tu javlja prva sumnja; kako jedna velika, internacionalna kompanija, već nema nekih projekata iza sebe? Da li je dovoljno da otvoriš firmu u Dubaiju i Sarajevu i da sebe prozoveš internacionalnom kompanijom?

To me je podsjetilo kad se prije par godina, sa velikom medijskom kampanjom najavljivalo otvaranje Internacionalnog univerziteta "Philip Noel-Baker" koji posluje samo u Sarajevu. Nedugo nakon medijske halabuke je i zatvoren.

Vratimo se na Buroj. Prošle godine gdin. Ismail Ahmad Sultan Albloushi, otvara firmu registrovanu u Trnovu, sa ukupno 2.000 KM početnog kapitala.

Počinješ izgradnju projekta vrijednog 2,2 milijarde eura ili 4,6 milijarde KM, sa početnim kapitalom od 2.000 KM?

Dobro, možda je investitor nepovjerljiv, ne želi da rizikuje, ali tada se pojavljuju nove informacije.

Investitor novca i nema, već po Sajmovima predstavlja projekat, tražeći novac od potencijalnih investitora, te nudi vremenski zakup (time-sharing) i prodaju apartmana, te povrat investicije od "samo 20% ROI".

Usluge u vezi s vremenskim zakupom (time-sharing) - model kupovine predmetnih apartmana koji svakom kupcu omogućava da kupe godišnji odmor u trajanju od sedam dana, kupi jednom koristi zauvijek!

Tu je bilo pompezno potpisivanje Ugovora u gradskoj Vijećnici, Sarajevo je bilo obljepljeno plakatima sa slikama budućeg resorta u Trnovu.

Odjednom iz odjela, gdin. Ismail se oblači u arapske nošnje, galabije i kao da je dobio vjetar u leđa, kao Aladin na čarobnom ćilimu, sa bh. političarima, predvođenim načelnikom općine Trnovo, ….poznatim Ibrom Berilom, jezdi od sajma do sajma, tražeći potencijalne ulagače.

Da bi situacija bila još čudnija, zemljište za izgradnju ovog resorta, ne kupuje strani ulagač, već Općina Trnovo.

Novcem poreznih obveznika, treba sa se kupi zemljište za stranog investitora i daje mu se na raspolaganje idućih 99 godina. Da ne budemo sitničavi, zaokružimo na 100 godina, evo godina i od mene!

Potrebno je samo 25 mil. KM da se kupi privatno zemljište, državnu zemlju nećemo računati, kao ni činjenicu da se radi o zaštićenim zonama.

Poslije 99 godina, ima sve nama i našim pra-pra-praunučićima da ostane!

Mi ćemo da plaćamo sada, a vratit će nam se, možda, ukoliko se insha' Allah (Ako Bog/Allah da) otvori Ozone, pa da i mi dišemo lakše.

Iako ne postoji Zakon koji bi regulisao ovo pitanje, Općina je počela sa otkupom zemljišta.

Planiraju dati zemljište pod zakup stranom investitoru, a ukoliko investitor ne bude plaćao zakup, očekuju da učestvuju u dobiti od 30%.

Kako bi pomogli stranog investitora, Općina Trnovo je sa svoje strane također već ugovorila kupoprodaju 22 privatne parcele i za to osigurala 1,2 miliona konvertibilnih maraka.

Znači, dam ti zemlju na korištenje, koju sam ja za tebe kupio, pa ti onda budem prvi kupac i od tebe kupim 22 parcele.

Vjerovatno je od ovih 1,2 miliona KM, finansirana i medijska kampanja.

Sad zamislimo obrnutu situaciju: Bh. građanin, u odijelu i sa lijepim manirima ode u jednu Skandinavsku zemlju. Najavi da želi da investira u Švedskoj 50 mil. EUR, da ne pretjerujemo sa milijardama.

Šveđani ga prime u zagrljaj, bez ikakvih bankovnih garancija, sa potpisanim protokolom, počnu od lokalnog stanovništva da otkupljuju zemljište za milionsku investiciju. Kao dobri domaćini, oni prvi kupe 22 parcele, da bi pokazali svoju dobru volju.

Da bi ispao ozbiljan, počne Bosanac po bh. sajmovima da prodaje apartmane u Švedskoj, jer para nema, sve je potrošio na osnivanje firme.

Da li se radi o preizbornoj kampanji koja je malo uranila ili o stvarnoj investiciji, uskoro ćemo vidjeti, ali što bi rekao naš narod: "daj Bože kćeri da te aga uzme, ali oko kuće samo cigani hodaju."

Koliko košta zemlja, ili bolje pitanje je: Koliko košta domovina?

 

Nekome je domovina par parcela, život od danas do sutra.

Da je sve tako jednostavno, čisto sumnjam, prosto ne vjerujem.

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Kolumna