Ppravilnik o tehničkim uvjetima i normativima za odorizaciju prirodnog plina

Legislativa

Ppravilnik o tehničkim uvjetima i normativima za odorizaciju prirodnog plina

06.04.2021. 13:00 / Izvor: Službeni glasnik Republike Srpske

 

Službeni glasnik Republike Srpske – broj 30, 06.04.2021.

 

Na osnovu člana 88. stav 2. Zakona o plinu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 22/18) i člana 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi (“Službeni glasnik Republike Srp- ske”, broj 115/18), ministar energetike i rudarstva d o n o s i

PRAVILNIK

O TEHNIČKIM UVJETIMA I NORMATIVIMA ZA ODORIZACIJU PRIRODNOG PLINA

 

GLAVA I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se tehnički uvjeti i normativi za određivanje karakteristika sredstva za odorizaciju, opći zahtjevi za sredstva za odorizaciju, uobičajena sredstva za odorizaciju, sigurnosne mjere, postupci za odorizaciju, zahtjevi kod odorizacije, zahtjevi kod ugradnje, ispitivanja i puštanja u rad, održavanje, minimalna koncentracija sredstva za odorizaciju, udarno doziranje, kontrola odorizacije, pro- mjena odoransa, organizacija provođenja odorizacije.

Član 2.

(1) Odredbe ovog pravilnika odnose se na odorizaciju prirodnog plina kao jednu od osnovnih tehnoloških operacija u distribuciji plina, gdje je bitan uvjet tehničke sigurnosti u distribuciji plina, a posebno sigurnosti krajnjih kupaca plina.

(2) Kod primjene sredstava za odorizaciju koja sadrže sumpor uzima se u obzir da time prouzrokovano povećanje sadržaja sumpora u plinu, koje se pri tome javlja, jeste nepoželjno za priključene uređaje, kao što su plinski rezervoari, gorivne ćelije, petrohemijska postrojenja i slično.

(3) Kod industrijskih pogona koji koriste prirodni plin kao procesni plin nije potrebno vršiti odorizaciju ako se pri- mjene druge mjere za postizanje sigurnosti.

Član 3.

Pojmovi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju sljedeće značenje:

1) normalno stanje plina primjenjuje se kao referentno

stanje kod poređenja veličina koje ovise o stanju i obilje-

žava se oznakom “n” u indeksu, a određeno je normalnim

3) stepen osjećaja odgovara srednjem intenzitetu mirisa pri kojem svaka osoba sa prosječnim čulom mirisa kod prosječ- ne fiziološke kondicije sa sigurnošću registrira miris – stepen mirisa 3, jasno izraženi miris kao upozoravajući stepen mirisa,

4) koncentracija sredstva za odorizaciju u plinu, odnosno zraku izražava se u mg/m3,

5) K-vrijednost daje onu koncentraciju sredstva za odorizaciju u zraku koja je neophodna da bi se dostigao stepen osjećaja mirisa,

6) odorizacija je obilježavanje plina namijenjenog potrošnji miješanjem hemijskih materija intenzivnog mirisa kako bi se uočilo eventualno propuštanje uređaja i instalacija i izlaženje plina u atmosferu,

7) sredstava za odorizaciju su organska jedinjenja sa sumporom ili bez sumpora.

Član 4.

(1) Intenzitet mirisa neke plinovite materije je jačina osjećaja mirisa koju ona izaziva i dijeli se u stepene mirisa od 0 do 6, a koji su prikazani u Prilogu 1. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

(2) Određivanje intenziteta mirisa sredstva za odoriza- ciju ili plina za potrebe proračuna K-vrijednosti može da se izvrši samo pomoću ljudskog čula mirisa.

(3) Na osnovu individualnih različitih registriranja miri- sa, statističkim metodama vrši se ocjena rezultata dobivenih prema strogo kontroliranim uvjetima testiranja grupe poseb- no obučenih osoba.

(4) K-vrijednost iz stava 1. ovog člana služi za proračun najmanje koncentracije sredstva za odorizaciju u plinu, prikazan u Prilogu 2. ovog pravilnika, kao jedinična mjera u mg/m3.

Član 5.

(1) Dodavanje različitih mirisnih materija ne može povećati intenzitet mirisa, što se uzima u obzir pri pravljenju plinskih smješa.

(2) Pri odorisanju plinova sa nedovoljnim vlastitim mirisom bira se količina mirisne materije kao za plin bez mirisa.

(3) Ukoliko se miješaju dva plina dovoljno izraženog, ali različitog mirisa, postoji mogućnost da nastala smješa plina ima novi tip mirisa, ali nedovoljno izražen, te se pri tome smješa mora dodatno odorisati.

(4) Potrebno je izbjegavati česte promjene tipa mirisa izazvane korištenjem sredstava za odorizaciju različitog hemijskog sastava kako bi se održala istovjetnost optimalnog intenziteta mirisa.

pritiskom: p = 1013,25 hPa = 1,01325 bara i normalnom n

temperaturom: T = 273,15 K (0 °C), n

2) granica osjetljivosti (prag mirisa) je najmanji intenzitet mirisa koji čovjek može osjetiti (stepen mirisa),

(5) Informacije za korisnike daju se putem uzoraka mirisa (mirisnih kartica).

 

GLAVA II.

OPĆI ZAHTJEVI SREDSTVA ZA ODORIZACIJU, UOBIČAJENI ODORANTI

Član 6.

Pored zadovoljavajućeg intenziteta mirisa, za sredstvo za odorizaciju postavljaju se sljedeći zahtjevi:

1) miris koji sredstvo za odorizaciju daje plinu ne može biti sličan drugim uobičajenim mirisima,

2) miris mora biti neprijatan, ali ne previše odbojan, te mora biti postojan pri različitim razrjeđivanjima zrakom, tako da se uvijek sa sigurnošću može prepoznati kao sredstvo upozoravanja,

3) dodavanjem sredstva za odorizaciju plin ne može po- stati otrovan, niti na bilo koji drugi način štetan,

4) proizvodi sagorijevanja sredstava za odorizaciju, u koncentracijama sadržanim u odlaznom plinu, ne mogu biti štetni,

5) sredstvo za odorizaciju mora biti hemijski postojano, kako uskladišteno tako i poslije dodavanja plinu,

6) sredstvo za odorizaciju mora imati tako visoku isparljivost da se ne kondenzuje na uvjetima pritiska i temperatu- re koji vladaju u distributivnoj mreži, odnosno u posudama pod pritiskom,

7) sredstvo za odorizaciju mora biti isparljivo, po mogućnosti bez ostataka,

8) sredstvo za odorizaciju mora biti primjenljivo i na nižim vanjskim temperaturama,

9) sredstva za odorizaciju ne mogu dovoditi do stvaranja bilo kakvih naslaga na gorionicima i sigurnosnim uređajima,

10) sredstvo za odorizaciju ne može biti isprano sa kondenzirajućim ugljikovodicima.

Član 7.

(1) Sredstva za odorizaciju mogu biti bez sumpora i sa sumporom.

(2) Organska jedinjenja bez sumpora mogu biti na bazi akrilata.

(3) Hemijske, fizikalne i ostale karakteristike mogu se dobiti kod proizvođača (sigurnosno-tehnički list).

(4) Sredstva za odorizaciju sa sumporom su sulfidi (tio- eteri R – S – R), (tetrahidrotiofen) i tioli (merkaptan R – S – H, etilmerkaptan i tercijarni butilmerkaptan).

(5) Ovi materijali sertificiraju se sami ili u različitim smješama.

(6) Tioli trebaju biti na prvom mjestu prema sposobnosti odorizacije.

(7) Isporučilac treba da navede sastav sredstva za odo- rizaciju.

Član 8.

(1) Sadržaj mirisnih supstanci u nerazrijeđenom sredstvu za odorizaciju mora iznositi najmanje 98% masenih dijelova.

(2) Najmanje 80% masenih dijelova mirisnih supstanci moraju se sastojati od sekundarnih ili tercijarnih tiola ili sulfida.

Član 9.

Prilikom hlađenja tečnog sredstva za odorizaciju na -20 oC, nije dozvoljeno da dođe do zamućivanja sa vodom.

Član 10.

(1) Pri određivanju toka destilacije, krajnja tačka destilacije ne može biti iznad 130 oC.

(2) U određenom uređaju za ispitivanje destilacije kao dodatna karakteristična vrijednost primjenjuje se tempera- turna razlika t5%–95%, a to znači da količina destilata od 5% do 95% (zapreminski) mora prodestilovati kroz uređaj u op- segu temperaturne razlike koja ne može biti veća od 10 °C.

(3) t5%–95% je razlika temperatura destilacije koja se očitava pri količini destilata od 5%, odnosno 95% zapreminskih udjela.

Član 11.

Smole mogu iznositi maksimalno 0,2% masenog udjela.

Član 12.

(1) Kod primjene sredstava za odorizaciju uzima se u ob- zir da ona mogu da imaju veliku moć bubrenja ili rastvaranja drugih organskih materija, kao što su sintetički, zaptivni materijali i maziva.

(2) U uređajima za odorizaciju, kao i za zaptivke u nepo- srednoj blizini mjesta unosa (ubrizgavanja) tečnog sredstva za odorizaciju u plinovod, mogu se koristiti samo takva zaptivna sredstva, postojana i na tečna sredstva za odorizaciju.

Član 13.

(1) Pri malim koncentracijama sredstava za odorizaciju, kakve su u sistemu za snabdijevanje plinom i pri odgovarajućim malim parcijalnim pritiscima u plinskoj fazi, ne očekuje se negativan uticaj tih koncentracija na cijevi od sintetičkih materijala.

(2) Prilikom stavljanja u pogon nove dionice cjevovoda ili pri zamjeni sredstva za odorizaciju može se desiti da zbog adsorpcije na zidu cijevi, prašine i taloženja treba više vre- mena da potrebna koncentracija sredstva za odorizaciju dođe do kraja cjevovoda.

(3) Mjera adsorpcije ovisi o više faktora: osobine cjevovodne mreže, pritiska, temperature i hemijsko-fizičkih oso- bina sredstva za odorizaciju i razdoblja zadržavanja plina u cjevovodu.

(4) Ukoliko dođe do propuštanja odorisanog plina iz ne- zaptivenih podzemnih vodova, mirisne materije se u manjoj ili većoj mjeri apsorbiraju u zemljištu.

(5) Sredstvo za odorizaciju sa višom tačkom ključanja više se apsorbiraju od onih sa nižom tačkom ključanja.

(6) Merkaptani u zemljištima koja sadrže željezne ok- side mogu da oksidiraju u disulfide koji se u velikoj mjeri apsorbiraju.

(7) Apsorpcija i oksidacija opadaju sa povećanjem vla- žnosti zemljišta.

(8) Za odorizaciju tečnog plina u tečnoj fazi koriste se sredstva za odorizaciju niže tačke ključanja – etilmerkaptan, koji uz primjenu odgovarajućeg isparivača isparava, relativ- no ravnomjerno sa tečnim plinom.

(9) Sredstvo za odorizaciju treba da bude označeno na posudi prema standardu DIN 30650.

GLAVA III. SIGURNOSNE MJERE

Član 14.

(1) Kod skladištenja i rukovanja sa sredstvima za odori- zaciju primjenjuju se propisi kojim se uređuju zaštita zraka, zaštita vode, zaštita životne sredine, zaštita prirode, dozvo- ljena količina štetnih i opasnih materija u zemljištu i meto- de za njihovo ispitivanje, zaštita na radu, zaštita od požara i oblast hemikalija.

(2) Obrazac uputstva za rad prikazan je u Prilogu 3. ovog pravilnika, a obrazac i uputstva za rad sa opasnim materija- ma prikazani su u Prilogu 4. ovog pravilnika, koji čine nje- gov sastavni dio.

(3) Zaposleni se redovno, a najmanje jedanput godišnje, moraju upoznati sa uputstvima iz stava 2. ovog člana.

(4) Prilikom rukovanja sredstvima za odorizaciju po- trebno je poštovati mjere propisane u sigurnosno-tehničkom listu za svaku pojedinu hemikaliju, a ta sredstva moraju biti obilježena u skladu sa propisom koji uređuje oblast klasifika- cije, obilježavanja i pakiranja hemikalija.

(5) Zaposlena lica treba da izbjegavaju da se bez zaštite respiratornih organa duže zadržavaju u prostoriji koja sadrži isparenja sredstava za odorizaciju, jer koncentrirana ispare- nja sredstava za odorizaciju mogu da izazovu zdravstvene probleme.

(6) Ukoliko se u takvoj prostoriji ipak mora duže raditi, obavezno je nositi zaštitu za respiratorne organe sa odgova- rajućim filterom (lahka zaštita respiratornih organa sa filter- skim uloškom A2-P2 za sredstva za odorizaciju bez sumpo- ra i THT i filterom AX-P2 za sredstva za odorizaciju koja sadrže sumpor sa tačkom ključanja iznad 65 °C ili zaštita respiratornih organa neovisno o okolnom zraku).

(7) Pri radu sa sredstvima za odorizaciju koristi se odgo- varajuća osobna zaštitna oprema u skladu sa propisima koji uređuju zaštitu na radu (zaštitna oprema za oči, lice i tijelo).

(8) Ukoliko i pored korištenja osobne zaštitne opreme tečno sredstvo za odorizaciju dođe u kontakt sa kožom ili očima, potrebno ga je isprati sa puno vode.

(9) Kod kontakta sa očima, nakon ispiranja vodom, po- trebno je potražiti i ljekarsku pomoć.

(10) Za odstranjivanje jake koncentracije mirisa od pro- sutog sredstva za odorizaciju postoje različite mogućnosti, i to:

1) sa dezodoransom se može “maskirati” miris, pri čemu se neće promijeniti hemijske osobine sredstva za odorizaci- ju i na taj način nisu uklonjeni eventualni rizici za zdravlje, tako da je za veće količine iscurenog sredstva za odorizaciju primjena ovog načina otklanjanja mirisa neodgovarajuća,

2) rasprskavanjem jakih oksidacionih sredstava manje količine isteklog sredstva za odorizaciju sa sumporom pre- tvaraju se u produkte vrlo slabog mirisa i u tu svrhu se kori- ste: natrij-hipohlorit (NaOCl), kalcij-hipohlorit (Ca(OCl)2) ili vodonik peroksid (H2O2) u vodenom rastvoru, po moguć- nosti uz dodatak deterdženata, a kod merkaptana dodaje se vodeni rastvor srebro-nitrata (5 g/l),

3) čvrsta oksidaciona sredstava se ne koriste tamo gdje postoji opasnost od paljenja,

4) kod sredstava za odorizaciju bez sumpora potrebno je obratiti pažnju na podatke proizvođača na način prikazan u Prilogu 5. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio, a za svaku hemikaliju neophodno je pridržavanje mjera koje je proizvođač propisao u sigurnosno-tehničkom listu, u skladu sa vrstom hemikalije i klasifikacijom opasnosti,

5) iscurjela sredstva za odorizaciju apsorbiraju se veziv- nim sredstvima (pijesak, aktivni ugalj, univerzalna veziva) i propisno uklanjaju u nepropusnim spremnicima, a preostali ostaci tretiraju se kao minimalne količine.

(11) Zbog opasnosti da se zagade podzemne vode, po- trebno je da se zemljište koje upije sredstvo za odorizaciju tretira (sanira) u skladu sa propisima o zaštiti zemljišta.

(12) Za čišćenje vodova, spremnika i dijelova uređaja preporučuje se primjena alkohola (izopropanol, špiritus i dr.).

(13) Rastvor srebrnog nitrata (oko 5 g/l) može se koristiti za uklanjanje manjih količina merkaptana.

Član 15.

(1) Transport sredstava za odorizaciju vrši se u skladu sa propisima koji uređuju prijevoz opasnih materija i propisima koji uređuju promet eksplozivnih materija i zapaljivih tečno- sti i plinova.

(2) Sredstva za odorizaciju svrstana su u klasu 3.

(3) Transport sredstava za odorizaciju dozvoljen je samo u posudama za sredstva za odorizaciju prema standardu DIN 30650.

Član 16.

(1) Skladištenje sredstava za odorizaciju vrši se u skladu

sa propisima koji uređuju oblast zapaljivih tečnosti, skladi- štenju i pretakanju zapaljivih tečnosti i oblast hemikalija, pri čemu skladišne prostorije moraju biti hladne, suhe i dobro provjetrene.

(2) Spremnici i burad sa sredstvima za odorizaciju ne mogu duže vrijeme direktno biti izloženi suncu da ne bi do- šlo do povećanja unutrašnjeg pritiska.

(3) Spremnik za sredstva za odorizaciju i dozirni uređaji mogu da budu u istoj prostoriji.

(4) Sredstva za odorizaciju ne mogu se skladištiti zajed- no sa lahko zapaljivim materijama.

(5) Za prostorije za skladištenje sredstva za odorizaciju moraju biti ispunjeni zahtjevi iz člana 17. ovog pravilnika.

(6) Sredstvo za odorizaciju mora imati sposobnost skla- dištenja od najmanje 12 mjeseci i to isporučilac mora da po- tvrdi u pismenoj formi.

Član 17.

(1) U prostorijama za skladištenje sredstva za odorizaciju važe zahtjevi kao za zonu zaštite od eksplozije 1.

(2) U prostorijama iz stava 1. ovog člana sva električna oprema mora biti izvedena sa zaštitom od eksplozije prema standardu BAS EN 60079-14 (oni moraju odgovarati tempe- raturnoj klasi T4 i eksplozivnoj klasi 2).

(3) Potrebno je preduzeti mjere za sprečavanje elektro- statičkog naelektrisanja.

(4) U prostorijama za odorizaciju ne može biti vatre, varni- ca, otvorenog svjetla (svjetiljki bez ekszaštite) i dima.

(5) Vatrootpornost zidova, podova i stropova prostorije za skladištenje sredstva za odorizaciju predviđena je za naj- manje dva sata, a krov mora biti izrađen od laganog materija- la (najveća težina konstrukcije krova je 50 kg/m3).

(6) U prostoriji mora biti osigurana efikasna prirodna ventilacija, odnosno, izuzetno, vještačka ventilacija u “ek- sizvedbi”, tako da je uključivanje takvog ventilacionog siste- ma van prostorije za uskladištavanje.

(7) Vrata i prozori na prostoriji moraju da se otvaraju prema vani, a pod prostorije u kojoj su skladišne posude je nepropusan od spoja poda i zida do visine koja odgovara naj- nižoj tački ulaza, te izrađen od materijala koji ne varniči sa nagibom od 1% od ulaznih vrata prema suprotnom zidu, duž koga se mora nalaziti kanal sa nagibom 2% u pravcu mjesta prikupljanja prosutih tečnosti u poseban sud ili tehnološku kanalizaciju, a zagrijavanje prostorije za skladištenje posuda može se vršiti samo toplom vodom, parom niskog pritiska ili toplim zrakom, tako da se uređaji za zagrijavanje medija za prenos toplote moraju nalaziti izvan zona opasnosti.

 

GLAVA IV. POSTUPCI KOD ODORIZACIJE

Član 18.

(1) Uređaji za odorizaciju, uključujući i rezervoare sred- stava za odorizaciju, sastavni su elementi postrojenja za jav- no snabdijevanje plinom (postrojenja za regulaciju pritiska i mjerenje plina).

(2) Uz uređaj za odorizaciju mora da postoji tehničko uputstvo za rad na način prikazan u Prilogu 3. ovog pravil- nika.

Član 19.

Odorizacija se provodi ovisno o količini, tj. sredstvo za odorizaciju kontinuirano se dovodi u struju plina ovisno o protoku.

Član 20.

Prilikom konstruiranja uređaja za odorizaciju kod svih dijelova pod pritiskom polazi se od maksimalno radnog priti- ska (MOP) cjevovodne mreže koja se odoriše, vodeći računa o maksimalnom pritisku pumpe.

Član 21.

(1) Materijali svih konstrukcionih dijelova koji dolaze u dodir sa tečnim sredstvom za odorizaciju biraju se tako da budu otporni na mehanička, hemijska i termička opterećenja za vrijeme propisanog pogona.

(2) Konstrukcioni dijelovi moraju biti izrađeni od čelika prema standardu DIN 17440, sa najmanje 17% hroma (Cr) i 9% nikla (Ni).

Član 22.

Rezervoari za sredstvo za odorizaciju koji se koriste za

transport i skladištenje moraju odgovarati standardima DIN 30650-1 ili DIN 30650-2.

Član 23.

(1) Dozvoljena je primjena samo nepropusnih dozirnih

pumpi bez zaptivne čaure sa elektromagnetnim pogonom.

(2) Zaštita dozirne pumpe od nečistoća vrši se tako što se u instalaciju ispred nje ugradi filter, na način kako je prikaza- no u Prilogu 6. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

(3) Pumpe najčešće posjeduju nepovratni ventil na ula- znoj i izlaznoj strani.

(4) Kod pumpi bez nepovratnih ventila ventili se moraju posebno ugraditi.

(5) Kod postrojenja koja se tokom dužeg perioda kori- ste u području niskog opterećenja (mali protok plina i stanje mirovanja) preporuka je da se u dozirni vod dodatno ugradi magnetni ventil.

(6) Karakteristike efikasnosti dozirne pumpe, kao što je maksimalni pritisak pumpanja, moraju da se potvrde od ispo- ručioca ili proizvođača u fabričkom protokolu.

(7) Proizvođač treba da potvrdi ispitivanje čvrstoće pumpe.

(8) Uređaji za odorizaciju moraju da imaju mogućnost is- piranja da bi pumpa mogla da se ispere pri zamjeni sredstava za odorizaciju i spriječi nastanak jakog mirisa.

(9) Kao sredstva za ispiranje mogu se koristiti alkoholi propisani članom 14. stav 12. ovog pravilnika.

(10) Rezervoar za ispiranje ne mora biti čvrsto ugrađen u postrojenje.

Član 24.

(1) Mlaznica za ubrizgavanje sastoji se od uronjene cije-

vi sa velikom površinom isparavanja, zaporne armature i nepovratnog ventila, kao što je prikazano u Prilogu 7. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

(2) Mora se izbjeći ugradnja međukomada.

(3) Nepovratni ventil mora biti prilagođen za pulsiranje.

(4) Zaštita od prljanja i taloženja vrši se ugradnjom filte- ra na način prikazan u Prilogu 6. ovog pravilnika.

(5) Mlaznica za ubrizgavanje ugrađuje se vertikalno.

(6) Da bi se spriječilo da se pri skidanju nepovratnog ventila ili mlaznice za ubrizgavanje isprazni čitav dozir- ni vod, preporučuje se ugradnja drugog zapornog ventila u vod za ubrizgavanje, u pravcu toka sredstva za odorizaciju, ispred nepovratnog ventila.

Član 25.

(1) Spojni vodovi u čeličnoj izvedbi, koji dolaze u dodir

sa sredstvom za odorizaciju, moraju odgovarati standardu BAS EN 10305-1 (bešavne precizne čelične cijevi).

(2) Spojni vodovi, osim voda između dozirne pumpe i mlaznice za ubrizgavanje (vod za ubrizgavanje), mogu biti fleksibilno izvedeni.

(3) Kad se koriste sredstva za odorizaciju bez sumpora, vodovi moraju biti od odgovarajućih fluorelastomera, a ako se koriste sredstva za odorizaciju sa sumporom, onda vodovi moraju biti od materijala kao što su PTFE ili FPM (materijal u skladu sa standardom BAS EN 682, klasa H), sa čeličnim ojačanjem u materijalu.

(4) Kod fleksibilnih spojnih vodova treba se osigurati izjednačavanje potencijala.

Član 26.

(1) Zaptivke koje dolaze u dodir sa tečnim ili koncen- triranim sredstvom za odorizaciju u vidu pare moraju biti otporne na njih.

(2) Nemetalne zaptivke moraju biti izrađene od fluore- lastomera ako se koriste sredstva za odorizaciju bez sumpo- ra, a od PTFE (teflon) ili FPM materijala prema standardu BAS EN 682 (klasa N) ako se koriste sumporna sredstva za odorizaciju.

Član 27.

(1) Za rastavljive cijevne spojeve na zavrtanje primjenju- ju se odredbe standarda DIN 3859-1.

(2) Za spojeve iz stava 1. ovog člana primjenjuju se kon- strukcije sa dva metalna prstena (zavrtnji sa dvostrukim ste- znim prstenom), kao i nelemljeni cijevni spojevi na zavrtanje sa ureznim prstenom prema standardu DIN ili spojevi na za- vrtanje sa istom vrijednošću.

(3) Od rastavljivih navojnih spojeva dozvoljeni su:

1) cijevni navoji prema standardu DIN 2999-1, sa zap- tivnim sredstvom u skladu sa standardom BAS EN 751-1,

2) navoj NPT (ANSI B 2.1),

3) navoj NPTF (ANSI B 1.20.3).

(4) Kao prirubnički spojevi koriste se prirubnice sa di- menzijama priključnog dijela prema standardu ISO 7005-1.

(5) Kvalitet se dokazuje prema zahtjevima za kovane ko- made i dijelove od nelegiranih čelika, koji se primjenjuju za posude pod pritiskom.

(6) Zavrtnji i navrtke moraju biti u skladu sa zahtjevima za zavrtnje i navrtke od feritnih koji se koriste kod posuda sa pritiskom i pod pritiskom.

(7) Za prirubničke spojeve do PN 16 dovoljan je žig pro- izvođača i atest kao dokaz kvaliteta.

(8) Utični spojevi (brzovezujuće spojnice) dozvoljeni su ukoliko je konstrukcijom osigurano da ne može doći do ne- kontroliranog isticanja sredstva za odorizaciju.

(9) Pri rastavljanju priključka ne može doći do isticanja sredstva za odorizaciju.

 

GLAVA V.

ZAHTJEVI KOD UGRADNJE UREĐAJA ZA ODORIZACIJU

Član 28.

(1) Trajno postavljeni uređaji za odorizaciju moraju se

smjestiti u posebne (odvojene) prostorije.

(2) Zidovi, plafoni i vrata moraju biti takvi da sprečavaju prenošenje požara.

(3) Materijali od kojih su izrađeni moraju biti negorivi.

(4) Postavljanje uređaja za odorizaciju u rovove ili stam- bene zgrade nije dozvoljeno.

(5) Prostorija za postavljanje uređaja za odorizaciju mora biti pristupačna samo izvana.

(6) Vrata se moraju otvarati prema vani i imati moguć- nost fiksiranja u otvorenom položaju.

(7) Kod prohodnih prostorija vrata moraju imati moguć- nost otvaranja sa unutrašnje strane.

(8) Pod u prostoriji postavljanja uređaja za odorizaciju mora biti otporan i nepropusan na sredstvo za odorizaciju.

(9) Nisu dozvoljeni odvodi u podu.

(10) Otpor odvođenja poda ne može biti veći od 108 .

(11) Ispod uređaja za odorizaciju treba predvidjeti odgo- varajuće kadice (sabirnike), koje mogu preuzeti svu količinu sredstva za odorizaciju iz uređaja.

(12) Konstrukcioni elementi koji vode tečnost, sa izu- zetkom dozirnog voda, ne mogu viriti izvan kadice (sabirne posude).

(13) Kablovi i cijevni provodnici prema susjednim pro- storijama koje nisu eksplozivno zaštićene moraju biti nepro- pusni za plin.

(14) Na ulazu u prostoriju postavljanja uređaja za odo- rizaciju treba da stoje natpisi sa upozorenjem koji upućuju na opasnost od požara, kao i odgovarajuće mjere zaštite.

(15) Područje opasnosti i radno mjesto treba da bude trajno označeno natpisima sa upozorenjem na opasnost od požara i eksplozije, kao i odgovarajućim mjerama zaštite, u skladu sa propisima koji uređuju oblast zaštite na radu i za- štite od požara.

(16) Preporučuje se temperiranje prostorije u kojoj se na- lazi uređaj za odorizaciju.

Član 29.

(1) Prostorije postavljanja uređaja za odorizaciju i pro- storije za skladištenje moraju biti ventilisane.

(2) Ventilacioni otvori ne mogu se zatvarati.

(3) Mora da postoji, neposredno iznad poda i ispod plafo- na, po jedan otvor u slobodnu atmosferu poprečnog presjeka 1/200 od površine poda prostorije postavljanja uređaja za odorizaciju.

(4) Oko ventilacionih otvora nema zaštitnih područja.

(5) Neposredno pored ili ispod ventilacionih otvora iz stava 2. ovog člana ne mogu se nalaziti bilo kakvi šahtovi ili otvori na zgradi.

Član 30.

(1) Električne instalacije u prostoriji postavljanja uređaja za odorizaciju ili u prostorijama za skladištenje sredstava za odorizaciju izvode se prema važećim standardima i propisi- ma, koji uređuju oblast električne energije.

(2) Električne instalacije u postrojenjima za snabdijeva- nje plinom, u koje se montiraju samo mlaznice za ubrizga- vanje i njihovi priključni vodovi, izvode se prema propisima za plinske uređaje.

(3) Potrebno je osigurati da kablovi ne dođu u vezu sa sredstvima za odorizaciju.

(4) Za zaštitu ugrađenih električnih dijelova instalacija preporučuje se ugradnja prenaponskih zaštita.

(5) Električna pogonska sredstva instaliraju se samo pre- ma standardima EN 50014 do EN 50020, sa odgovarajućom potvrdom o ispitivanju tipa.

(6) Za puštanje u pogon potvrde iz stava 5. ovog člana moraju se predati operateru postrojenja (licu koje je zaduže- no za eksploataciju uređaja).

(7) Vanjska zaštita od groma vrši se u skladu sa propisi- ma koji uređuju oblast o gromobranima, a za uređaje za odo- rizaciju i postrojenja za skladištenje sredstava za odorizaciju, nominalne zapremine manje od 450 l, neophodna je vanjska zaštita od groma samo ukoliko se postrojenje (objekat) na- lazi na otvorenom i površina ukupnog kompleksa objekata prelazi 100 m2.

(8) Kod postrojenja za skladištenje sredstava za odori- zaciju čija nominalna zapremina prelazi 450 l potrebna je vanjska zaštita od groma.

(9) Mjere unutrašnje zaštite od groma uvijek su potrebne i smatraju se zadovoljenim kada je provedeno izjednačava- nje potencijala.

(10) Kod ubrizgavanja sredstava za odorizaciju u katod- no zaštićeni cjevovod taj cjevovod ne može biti obuhvaćen izjednačavanjem potencijala.

(11) Električna mjesta razdvajanja, neophodna za katod- nu zaštitu, po mogućnosti, treba da budu postavljena izvan eksplozivno ugroženih područja.

Član 31.

(1) Radi postizanja ravnomjerne raspodjele sredstva za odorizaciju u plinskoj struji, potrebno je da dužina uronjene cijevi iznosi najmanje 60% prečnika plinskog voda, kao što je prikazano u Prilogu 7. ovog pravilnika.

(2) Ne postoje posebni zahtjevi za prostorije kroz koje su položeni vodovi za ubrizgavanje bez rastavljivih spojeva, a vod za ubrizgavanje je vidljivo obilježen.

(3) Mora se voditi računa o navodima proizvođača o ovi- snosti dužine voda za ubrizgavanje i njegovog prečnika.

(4) Preporučuje se postavljanje voda za ubrizgavanje tako da je omogućeno odzračivanje.

(5) Uređaj za odvod zraka postavlja se na najvišem mje- stu da bi se prepoznalo povratno strujanje na plinskoj strani, te treba da se nalazi unutar prostorije odorizacije.

Član 32.

(1) Kod odorizacije s dozirnim pumpama dijelovi ure- đaja za odorizaciju koji nisu pod pritiskom osiguravaju se pomoću nepovratnih ventila.

(2) Ventili koji se nalaze na usisnoj i potisnoj strani pum- pe djeluju kao dodatni nepovratni ventili.

(3) Kod uređaja sa pumpama svi konstrukcioni elementi koji su montirani na potisnoj strani dozirne pumpe kao vodo- vi za ubrizgavanje treba da budu konstruirani za maksimalni pritisak pumpe prema specifikaciji proizvođača.

Član 33.

(1) Prilagođavanje količine sredstva za odorizaciju pro- toku plina vrši se pomoću upravljačkih uređaja, koji djeluju kod doziranja ovisnog o količini, proporcionalnim dodava- njem sredstva za odorizaciju.

(2) Impulsi dobiveni iz mjerenja plina pri tome se obra- đuju u upravljačkom uređaju i prosljeđuju dozirnoj pumpi kao podešavajuća veličina.

(3) U izuzetnim slučajevima, ako signal protoka nije na raspolaganju, moguće je doziranje sredstva za odorizaciju ovisno o vremenu, na osnovu vremenskih intervala.

Član 34.

(1) Potrebno je osigurati da se u svakom momentu pro- vjeri količina odoransa koja se dovodi plinskoj struji, a što se može vršiti biretama.

(2) Na način propisan stavom 1. ovog člana, dodata koli- čina sredstva za odorizaciju u određenim vremenskim inter- valima očitava se na kalibrisanoj mjernoj bireti (menzuri) i ta količina se dovodi u odnos sa zapreminom plina proteklom za isti period.

(3) Uređajima za nadziranje, između ostalog, vrši se: 1) nadziranje nivoa punjenja spremnika odoransa,

2) automatsko nadziranje dozirane zapremine,

3) nadziranje ulaza impulsa.

Član 35.

(1) Čvrstoću i nepropusnost uređaja za odorizaciju, kao cjeline ili svih njegovih dijelova pojedinačno, ispituje pro- izvođač u skladu sa važećim propisima za plinske uređaje.

(2) Ispitivanja iz stava 1. ovog člana proizvođač potvr- đuje potvrdom o ispitivanju, a neovisno o tomu mora se pro- vesti ispitivanje čvrstoće i nepropusnosti prema Tehničkom pravilu G 469.

(3) Gotova montirana postrojenja za odorizaciju na mje- stu postavljanja, do mlaznice za ubrizgavanje, podvrgavaju se završnom ispitivanju nepropusnosti i funkcionalnosti (špi- ritusom ili benzinom za pranje i ispiranje), sa maksimalnim izlaznim pritiskom dozirne pumpe.

(4) Pri stavljanju u pogon uređaja za odorizaciju treba voditi računa o uputstvima proizvođača.

(5) Ispitivanje na mjestu postavljanja vrši i potvrdu izda- je stručno lice za ovu oblast.

 

GLAVA VI.

DODAVANJE SREDSTVA ZA ODORIZACIJU, UDARNO DOZIRANJE I KONTROLA ODORIZACIJE

Član 36.

(1) Gorivi plinovi za javno snabdijevanje moraju uvijek biti tako odorisani da se u smješi plin/zrak dostigne nivo mi- risa 3 (upozoravajući stepen mirisa) prije nego što koncen- tracija plina može predstavljati opasnost (granica paljenja, sadržaj CO).

(2) Proračun minimalne količine sredstva za odorizaciju provodi se na način propisan u Prilogu 2. ovog pravilnika.

(3) Kada u plinskoj distributivnoj mreži može doći do smanjenja intenziteta mirisa usljed adsorpcije, hemijske reakcije ili preklapanja mirisa, dodavanje sredstva za odori- zaciju na ulazu u mrežu mora biti tako izabrano da se dosti- gne upozoravajući stepen mirisa u cjelokupnoj distributivnoj mreži.

(4) Uticaj samog plina na smanjivanje ili pojačavanje intenziteta mirisa ne može se realno obuhvatiti računskim postupkom predstavljenim u Prilogu 8. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

(5) Izračunate količine sredstva za odorizaciju pred- stavljaju samo najnižu vrijednost, čija se pogodnost uvijek mora utvrditi mjerenjem koncentracije sredstva za odoriza- ciju i kontrolom ili provjerom intenziteta mirisa.

(6) Prag registriranja mirisa – stepen mirisa 1, prikazan u Prilogu 1. ovog pravilnika, ne može se uzeti u obzir pri utvrđivanju neophodne koncentracije sredstva za odorizaci- ju, jer prag osjetljivosti čula mirisa kod osoba sa lošijim regi- striranjem mirisa ogleda se kod značajno veće koncentracije sredstva za odorizaciju nego što je utvrđeno kod osoba sa prosječnom sposobnošću registriranja mirisa iz člana 4. ovog pravilnika.

(7) Miris koji odgovara koncentraciji sredstva za odori- zaciju sa stepenom mirisa 3 mogu jasno registrirati i osobe sa relativno slabom sposobnošću registriranja mirisa.

(8) Kao osnova za proračun minimalne koncentracije sredstva za odorizaciju uzimaju se tzv. K-vrijednosti, koje su prikazane u Prilogu 2. ovog pravilnika.

(9) K-vrijednosti utvrđene u okviru postupka sertifikacije nalaze se kod proizvođača, odnosno isporučioca.

Član 37.

(1) Minimalna koncentracija sredstva za odorizaciju izračunava se ovisno o donjoj granici paljenja plina.

(2) Kako bi se pravovremeno mogla prepoznati opasnost od plina, smješa plin/zrak mora imati stepen intenziteta naj- manje 3 u trenutku kada koncentracija plina u zraku dostigne nivo od 0,2 x donja granica paljenja (UZG).

(3) Proračun minimalne koncentracije sredstva za odori- zaciju cn nalazi se u Prilogu 8. ovog pravilnika.

(4) Iz razloga navedenih u st. 1. i 2. ovog člana, plinu se može nekoliko dana dodavati povećana količina sredstva za odorizaciju (udarna odorizacija), koja se primjenjuje u slu- čaju:

1) stavljanja u pogon novih mreža ili dionica cjevovoda kako bi se brže dostigla minimalna koncentracija sredstva za odorizaciju,

2) kada treba utvrditi male nezaptivenosti na unutrašnjoj plinskoj instalaciji.

(5) Povećavanje dodavanja sredstava za odorizaciju vrši se po stepenima kako bi se na eventualnu pojavu mirisa mo- glo pravovremeno reagovati.

(6) Maksimalna koncentracija sredstva za odorizaciju, u slučajevima iz stava 4. ovog člana, može biti maksimalno tri puta veća od uobičajene koncentracije sredstva za odorizaci- ju u distributivnoj mreži.

(7) Kod dodavanja veće količine postoji opasnost od po- jave učestalih lažnih alarma od strane potrošača, kod kojih već i sam nesagorjeli plin koji ističe pri paljenju plinskog gorionika dostiže prag nadražaja ili čak vodi upozoravaju- ćem stepenu mirisa.

Član 38.

(1) Da bi se osigurala optimalna odorizacija plina kod po- trošača, potrebno je najbolje funkcioniranje uređaja za doziranje sredstva za odorizaciju, kao i potvrda zadovoljavajuće koncen- tracije sredstva za odorizaciju u plinskoj distributivnoj mreži.

(2) Kontrola, održavanje i rezultati mjerenja dokumenti- raju se na odgovarajući način, a dokumentacija se čuva naj- manje dvije godine.

Član 39.

Nadzor uređaja za odorizaciju vrši se daljinski ili se kon- trolira najmanje jedanput mjesečno.

Član 40.

(1) Kod uređaja bez daljinskog nadzora utvrđivanje sred- stava za odorizaciju u okviru određenog mjernog intervala vrši se na mjernoj bireti (menzuri) očitane količine dodatog sredstva za odorizaciju u poređenju sa količinom proteklog plina u istom periodu.

(2) Ako postoji regulacioni uređaj za minimalne količine ili uređaj za analizu, u tom slučaju dobivena dodata količina sred- stva za odorizaciju upoređuje se sa indikovanom vrijednošću.

(3) Kod uređaja iz stava 1. ovog člana vrši se ispitivanje:

1) vanjskih zaptivenosti uređaja za odorizaciju,

2) ostalih tehničkih karakteristika, kao što su opterećenje pritiskom, vakuum itd.,

3) stanja punjenja u rezervoaru za zalihe.

(4) Kod uređaja iz stava 1. ovog člana vrši se i vizuelna kontrola pumpe za odorizaciju.

(5) Pri zamjeni ili punjenju rezervoara za zalihe sredstva za odorizaciju može se, radi utvrđivanja prosječne koncen- tracije sredstva za odorizaciju u plinu, potrošnja sredstva za odorizaciju uporediti sa količinom plina potrošenom od po- sljednjeg punjenja rezervoara.

Član 41.

(1) Kod uređaja za odorizaciju sa daljinskim nadzorom neophodna je:

1) trenutna obrada prijava smetnji,

2) kontrola sadržaja sredstva za odorizaciju u plinu, 3) kontrola stanja punjenja u rezervoaru za zalihe. (2) Nadzor (kontrola) vrši se polugodišnje.

Član 42.

(1) Rokovi za servisiranje uređaja za odorizaciju utvrđuju se prema pogonskim uvjetima, zahtjevima i iskustvima.

(2) Rokovi za servisiranje su maksimalno dvije godine. (3) Servisiranje uređaja za odorizaciju obuhvaća:

1) ispitivanje (provjeru) filterskih uložaka,

2) ispitivanje (provjeru) nepovratnih ventila,

3) ispitivanje (provjeru) funkcionalnih ventila,

4) ispitivanje (provjeru) spojnih cijevi, 

5) ispitivanje (provjeru) kapaciteta dozirne pumpe,

6) ispitivanje (provjeru) vanjske zaptivenosti uređaja za odorizaciju,

7) ispitivanje (provjeru) ispravnosti daljinskog prenosa prijave smetnji i ostalih informacija,

8) vanjsko čišćenje uređaja za odorizaciju.

(4) Pored podataka navedenih u stavu 3. ovog člana, po- trebno se rukovoditi i preporukama za održavanje koje izdaje proizvođač uređaja za odorizaciju.

Član 43.

(1) Pored nadzora iz čl. 40, 41. i 42. ovog pravilnika, potrebne su kontrole koncentracije sredstva za odorizaciju u plinskoj distributivnoj mreži.

(2) Kontrola koncentracije sredstva za odorizaciju može se vršiti kontinuirano, pomoću fiksno postavljenih mjernih ure- đaja, ili diskontinuirano (dva puta godišnje).

(3) Kontinuirano mjerenje ne isključuje dodatno uzima- nje uzorka.

(4) Paralelno sa kontrolom koncentracije sredstava za odorizaciju iz st. 2. i 3. ovog člana preduzima se i osiguranje kontrolom mirisa.

(5) Mjerenjem koncentracije sredstva za odorizaciju u pojedinačnim, a prije svega novim plinskim distributivnim mrežama, provjerava se da li je uređaj za odorizaciju pode- šen za potrebni odnos sredstva za odorizaciju/plin.

(6) Nakon provjere iz stava 5. ovog člana, koncentracija sredstva za odorizaciju, prema pogonskim iskustvima, kontroli- ra se najmanje dva puta godišnje, i to na reprezentativnim tačka- ma koje se nalaze što je moguće dalje od uređaja za odorizaciju.

(7) Broj mjesta za uzimanje uzoraka i učestalost uzorko- vanja utvrđuje operater distributivnog sistema.

(8) Kod bitnih promjena pogonskih uvjeta u plinskoj di- stributivnoj mreži (kod ispadanja jednog od mjesta napaja- nja) provode se dodatne kontrole koncentracije sredstva za odorizaciju.

(9) Za određivanje koncentracije sredstva za odorizaciju primjenjuju se odgovarajući kvantitativni postupci analize.

(10) Kvantitativni postupci analize iz stava 9. ovog čla- na su postupci plinske hromatografije, kod kojih dolazi do izdvajanja analita u pojedina jedinjenja.

(11) Postupcima plinske hromatografije iz stava 10. ovog člana sprečavaju se uticaji plinskih primjesa (ugljen-oksidsulfid, viši ugljovodonici, nezasićeni ugljovodonici, metanol, vodonik i dr.), ali i pojedinačno određuju organska jedinjenja od značaja.

(12) Mogu se koristiti i ručni mjerni uređaji sa odgovarajućim detektorom, ukoliko treba isključiti uticaje ometajućih sastavnica.

(13) Pri korištenju ručnih mjernih uređaja iz stava 12. ovog člana, potrebno je posebno voditi računa o korektnom uzimanju uzorka, redovnom kalibrisanju i primjeni odgova- rajućih kalibracionih plinova.

(14) Kao referentni postupci za kalibrisanje ručnih mjernih uređaja koriste se postupci plinske hromatografije – za sredstva za odorizaciju sa sumporom prema standardu DIN 51855 (7. i 8. dio).

 

GLAVA VII.

ISPITIVANJE SREDSTAVA ZA ODORIZACIJU

Član 44.

Proizvođač stavlja na raspolaganje ispitnoj laboratoriji 1 kg sredstva za odorizaciju.

Član 45.

Proizvođač dostavlja sljedeće dokumente, u tri primjerka, na jednom od službenih jezika u Republici Srpskoj:

1) kataloge i opis sredstva za odorizaciju,

2) sastav,

3) podatke o korištenju sredstava za odorizaciju,

4) potvrdu proizvođača o sposobnosti skladištenja.

Član 46.

(1) Sastav sredstva za odorizaciju utvrđuje se analizom pomoću plinske hromatografije prema standardu ISO 6326 (4. dio).

(2) Razdvajanje se vrši na jednom PTFE stubu, dužine 2,5 m, sa 15% masenih udjela silikonskog ulja OV-17 na Chromosorb W (od 150 m do 180 m), pri nosećoj plinskoj struji (H2, He ili N2) od 25 ml/min.

(3) Početna temperatura iznosi 30 °C, a nakon tri minute temperatura se povećava za 5 °C/min, odnosno do 85 °C i drži se još pet minuta na ovoj temperaturi.

(4) Pokazivanje se vrši sa jonizirajućim detektorom plame- na (FID), odnosno detektorom toplotne provodljivosti (WLD).

(5) Ocjena se vrši uzimajući u obzir korektivne faktore specifične za materijal, koji se određuje pomoću čistih sum- pornih jedinjenja.

(6) U odnosu na tiofene, dobijaju se u navedenim uvjeti- ma relativna vremena zadržavanja koja su prikazana u Prilo- gu 9. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

Član 47.

(1) Određivanje tačke zamućenja vrši se prema standardu ISO 3015, pri čemu se suprotno odredbama ovog standarda procjenjuje i zamućenje vodom.

(2) Pri određivanju tačke zamućenja iz stava 1. ovog člana, ne vrši se sušenje prilikom pripreme uzorka.

Član 48.

Tok destilacije određuje se prema standardu DIN 51751.

Član 49.

(1) U otvorenu mjernu posudu prečnika 20 mm pipetom stavlja se 5 g sredstva za odorizaciju.

(2) Iznad mjerne posude pričvršćuje se lijevak prečnika 50 mm, tako da između gornje ivice mjerne posude i konusa lijevka ostane prstenasti otvor širine 5 mm.

(3) Kroz lijevak se usisava zrak preko mjerne posude, pri sobnoj temperaturi pomoću pumpe sa mlazom vode dok težina mjerne posude ne postane konstantna.

(4) Između lijevka i pumpe sa mlazom vode uključuje se jedan toranj sa A-ugljenom, koji prihvaća sredstvo za odori- zaciju pretvoreno u paru.

Član 50.

(1) Vrijeme promjene odorizacije plina sa jednog sred- stva za odorizaciju na drugo sredstvo određuje se ovisno o zapreminskom protoku plina.

(2) Promjena se preporučuje kod većih protoka plina.

Član 51.

Radi isključenja međusobnog uticaja pojedinačnih odoransa, potrebno je u potpunosti isprazniti postrojenje za odo- rizaciju.

Član 52.

Prije punjenja drugog odoransa potrebno je sve zaptivke koje mogu doći u dodir sa tečnim odoransom zamijeniti odgovarajućim zaptivkama, prema podacima proizvođača odoransa.

Član 53.

Postrojenje se na uobičajen način puni drugim odoransom.

Član 54.

(1) Kod prve promjene preporučuje se povišena koncentracija odoransa.

(2) Koncentracija odoransa može se redukovati ovisno o izmjerenoj koncentraciji u cjevovodnoj mreži.

Član 55.

(1) Kod kontrole promjene odorizacije potrebno je primijeniti odgovarajuće postupke analize (plinska hromatografija i dr.).

(2) Neovisno o mjernim vrijednostima, na svakom mjestu u plinskoj mreži mora se postići stepen mirisa 3 (upozoravajući stepen mirisa).

(3) Nakon uspješne promjene, preporučuje se češći nadzor postrojenja za odorizaciju.

Član 56.

(1) Upravni nadzor nad provođenjem odredaba ovog pravilnika vrši ministarstvo nadležno za oblast energetike.

(2) Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog pravilnika vrši Republička uprava za inspekcijske poslove.

 

GLAVA VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 57.

Lista standarda koji se odnose na odorizaciju prirodnog plina i Lista tehničkih specifikacija koje se odnose na ovaj pravilnik objavljuju se na internet stranici Ministarstva energetike i rudarstva.

Član 58.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

 

Broj: 05.06/020-280-8/21

24. marta 2021. godine

Banja Luka

 

Ministar,

Petar Đokić, s.r.

 

PRIKAŽI VIŠE TEKSTA

PREUZMI DOKUMENT:
pravilnik_plin.pdf
PODIJELI:

TAGOVI:

odorizacija

prirodni plin

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.