Pravilnik o tehničkim normativima za siguran transport prirodnog plina

 

Na osnovu člana 59a. stav 1. tačka d) Zakona o plinu (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 86/07 i 121/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12), ministar industrije, energetike i rudarstva  donosi

 

PRAVILNIK

O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA SIGURAN TRANSPORT PRIRODNOG PLINA MAGISTRALNIM PLINOVODIMA I PLINOVODIMA ZA MEĐUNARODNI TRANSPORT

 

GLAVA I.

OSNOVNE ODREDBE

1. Predmet

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se tehnički uvjeti i normativi za izbor trase plinovoda, lokaciju, projektiranje i izgradnju plinovoda, način izgradnje objekata koji su sastavni dijelovi plinovoda, električne instalacije, oprema i uređaji na plinovodu, antikorozivna zaštita, ispitivanje, rad i održavanje plinovoda, minimum tehničkih i drugih podataka o plinovodu i rok čuvanja tih podataka, investiciono-tehnička dokumentacija o plinovodu, daljinski nadzor i upravljanje plinovodom.

 

Član 2.

(1) Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na magistralne plinovode i plinovode za međunarodni transport pritiska većeg od 16 bara (u daljem tekstu: plinovod). (2) Sastavni dijelovi plinovoda u smislu ovog pravilnika su: kompresorske stanice, čistačke stanice, blok-stanice duž trase, uređaji katodne zaštite, armature, mjerne stanice, regulacione stanice i mjerno-regulacione stanice, druga odgovarajuća postrojenja i uređaji i telekomunikaciona mreža koja služi isključivo za potrebe plinovoda.

 

2. Pojmovi

Član 3.

Izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sljedeća značenja: 1) blok-stanica je stanica na plinovodu, opremljena zapornim organima i drugom potrebnom armaturom i uređajima za zatvaranje i pražnjenje pojedinih dionica plinovoda, 2) plinovod je cjevovod sa svim svojim sastavnim dijelovima, opremljen potrebnim uređajima koji služe za transport prirodnog plina, 3) plinovod za međunarodni transport je plinovod čiji se početak i završetak nalazi na teritoriji drugih država, a jedan njegov dio je lociran na teritoriji Republike Srpske, 4) eksploatacioni pojas plinovoda je prostor u kojem se, za vrijeme eksploatacije plinovoda, ne mogu postavljati trajni ili privremeni objekti ili preduzimati druge aktivnosti koje bi mogle da utiču na stanje, pogon ili intervencije na plinovodu, osim objekata u funkciji plinovoda, 5) eksploataciono polje je prostor u kome se nalaze rezerve mineralnih sirovina i geotermalnih resursa, kao i prostor predviđen za smještaj jalovišta i drugog rudarskog otpada, za izgradnju objekata pripreme mineralnih sirovina, za izgradnju objekata održavanja, vodozahvata i drugih objekata, i koje je ograničeno odgovarajućim poligonim linijama na površini terena i prostire se do projektirane dubine eksploatacije, 6) zaštitni pojas plinovoda je prostor širine 200 metara sa obje strane plinovoda, računajući od ose plinovoda, unutar kojeg se mogu izvoditi radovi isključivo na osnovu posebnih tehničkih uvjeta, saglasnosti izdatih od nadležnih organa za poslove građenja i saglasnosti koju izdaje operater transportnog sistema, 7) zaštitni pojas zgrada je prostor oko zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata, u kome plinovod utiče na sigurnost tog objekta, a čija se širina računa od vanjskih ivica zgrade, 8) zgrada je objekat čiju građevinsku cjelinu čine horizontalni i vertikalni elementi i krov, zajedno sa ostalim in stalacijama i opremom i koji čine funkcionalnu cjelinu, a namijenjena je za stanovanje ili obavljanje određenih djelatnosti ili funkcija, 9) zone opasnosti su dijelovi prostora u kojima se nalaze ili postoji mogućnost da se nađu zapaljive ili eksplozivne smješe plina i zraka, odnosno pare, tečnosti i zraka, 10) jedinica pojasa plinovoda je zaštitni pojas plinovoda u dužini od jednog kilometra, za utvrđivanje gustine naseljenosti, 11) kompresorska stanica (KS) je stanica opremljena kompresorima, potrebnom armaturom i uređajima za povećanje pritiska koji je potreban za transport plina plinovodom, 12) mjerna stanica (MS) je stanica opremljena armaturom i uređajima za mjerenje protoka, temperature i pritiska plina, tehnološki spojena sa plinovodom, 13) mjerno-regulaciona stanica (MRS) je stanica opremljena uređajima i opremom za mjerenje i regulaciju protoka, pritiska i temperature plina, tehnološki spojena sa plinovodom, 14) maksimalni granični pritisak (engl. MIP - maximum incidental pressure) je maksimalni dozvoljeni pritisak koji se može pojaviti, u kratkom periodu, u bilo kojoj tački plinovoda u pogonu, ograničen sigurnosnim uređajima, 15) maksimalni dozvoljeni radni pritisak (engl. MOP - maximum operating pressure) je maksimalni pritisak pod kojim plinovod može da radi kontinuirano pod normalnim okolnostima i može da bude jednak projektnom pritisku ili manji od njega, 16) magistralni plinovod je plinovod koji služi za transport plina unutar granica zemlje ili većeg područja, od tačke interkonekcije sa transportnim sistemom susjednih zemalja do većih ili manjih operatera distributivnog sistema, te velikih industrijskih ili energetskih objekata, 17) minimalna granica tečenja materijala cijevi je mjerodavna karakteristika čvrstoće za proračun debljine zida cijevi i kod koje pri statičnom opterećenju ne može doći do plastične deformacije, 18) nazivni prečnik DN (engl. nominal size) predstavlja brojčanu oznaku veličine koja je svojstvena svim komponentama plinovoda osim onih označenih vanjskim prečnikom ili veličinom navoja, 19) obodno naprezanje je naprezanje u materijalu zida cijevi prouzrokovano pritiskom medija u cijevi, 20) pritisak plina je izvedena fi zička veličina koja definira djejstvo pritisne sile, odnosno njene normalne komponente i površine na koju djeluje, a defi nira se kao natpritisak čija je jedinica bar, 21) pritisak za ispitivanje čvrstoće (engl. STP - strenght test pressure) je maksimalni pritisak ispitnog medija, dozvoljen ovim pravilnikom pri ispitivanju za određeni materijal i lokaciju, 22) projektni pritisak (engl. DP - design pressure) je konstruktivni pritisak na kojem se bazira proračun plinovnog postrojenja i koji je u skladu sa važećim standardom, 23) projektni faktor (f0) je faktor koji se primjenjuje pri izračunavanju debljine zida cijevi, 24) pružni pojas je pojas koji čini zemljište ispod željezničke pruge, odnosno kolosijeka, između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka, na udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno 6 m ako željeznička pruga prolazi kroz naseljena mjesta, mjereno vodoravno od ose krajnjeg kolosijeka, kao i pripadajući zračni prostor, 25) putni pojas je zemljište sa obje strane puta, potrebno za nesmetano održavanje puta, širine određene projektom puta, a najmanje jedan metar mjereno od linije koja spaja krajnje tačke poprečnog profi la puta, 26) radni pojas je minimalni prostor duž trase plinovoda potreban za njegovu nesmetanu i sigurnu izgradnju, posebno prilagođen prečniku voda, vrsti i količini iskopa, primijenjenim mašinama i konfi guraciji postojećih vodova za snabdijevanje, 27) regulaciona stanica (RS) je stanica opremljena uređajima i opremom, koja služi za redukciju i regulaciju pritiska plina, tehnološki spojena sa plinovodom, 28) separator za plin je posuda pod pritiskom sa armaturom i uređajima koji je tehnološki vezan za plinovod i služi za izdvajanje tečnosti i nečistoća iz plina, 29) čistačka stanica na plinovodu je stanica opremljena potrebnom armaturom i uređajima koja služi za otpremu i prihvaćanje čistača plinovoda, 30) cijev je cijevni element izrađen od čeličnih materijala koji se biraju u skladu sa BAS EN ISO 3183, 31) plinovod označava cijevne komponente namijenjene za transport plina koje su međusobno povezane i čine sistem pod pritiskom i 32) daljinski nadzor i upravljanje transportnim sistemom su postupci praćenja pogonskih parametara transportnog sistema sa ciljem održavanja sistema u granicama potrebnim za siguran i pouzdan transport plina.

 

GLAVA II.

LOKACIJA 1.

Lokacija plinovoda

Član 4. (1) Lokacija plinovoda utvrđuje se sprovedbenim aktom prostornog uređenja, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast uređenja prostora i građenja. (2) Plinovodi se, po pravilu, grade izvan naseljenih mjesta, lokacija stadiona i drugih objekata za potrebe javne upotrebe, ograđenih kompleksa privrednih subjekata, zaštitnih infrastrukturnih pojaseva za: aerodrome za javni saobraćaj, putne pojaseve, pružne, dalekovodne, cjevovodne i za druge infrastrukturne objekte, željezničkih i autobuskih stanica, luka i pristaništa, regionalnih deponija, deponija opasnih materija, objekata za reciklažu sekundarnih sirovina i drugih objekata koji mogu da ugroze životnu sredinu, zona zaštite visokih brana za koje je propisano tehničko osmatranje, objekata vodosnabdijevanja, uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, zaštićenih oblasti na vodnom području i zaštićenih područja za ljekovite vode i drugih zaštićenih prirodnih dobara, zona zaštite kulturno-historijskih dobara i vojnih objekata. (3) Pri izboru trase, projektiranju i izgradnji plinovoda, potrebno je osigurati siguran i pouzdan rad plinovoda, kao i zaštitu ljudi i imovine, odnosno potrebno je spriječiti mogućnost štetnih uticaja okoline na plinovod i plinovoda na okolinu. (4) Na eksploatacionom polju na kojem se vrši eksploatacija mineralnih sirovina i drugih geoloških resursa, izgradnja plinovoda se može izvoditi samo po prethodno pribavljenoj saglasnosti, u skladu sa propisima kojim se uređuje oblast rudarstva i geologije. 2. Lokacija objekata koji su sastavni dijelovi plinovoda

 

Član 5.

(1) Prilikom izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih objekata ne smije se ugroziti stabilnost, sigurnost i pouzdan rad plinovoda. (2) U slučaju da su izgrađeni objekti u zaštitnom pojasu plinovoda, mogu se privremeno ili trajno zadržati u skladu sa propisima o uređenju prostora i građenju. (3) U cilju zaštite plinovoda uspostavljaju se: 1) eksploatacioni pojas plinovoda, 2) radni pojas plinovoda, 3) zaštitni pojas plinovoda i 4) zaštitni pojas zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata. (4) Položaj pojaseva iz stava 3. ovog člana u odnosu na plinovod prikazani su u Prilogu 7a. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (5) U radnom pojasu može se sprovesti nepotpuna eksproprijacija za potrebe izgradnje plinovoda i zabranjena je bilo kakva izgradnja, osim objekata koji su u funkciji izgradnje plinovoda. (6) U okviru zaštitnog pojasa plinovoda iz stava 3. tačka 3) ovog člana izdvajaju se: 1) pojas neposredne zaštite (eksploatacioni pojas), 2) pojas uže zaštite i 3) pojas šire zaštite. (7) Pojas neposredne zaštite je prostor u kome je nakon izgradnje plinovoda zabranjeno izvoditi radove i druge aktivnosti izuzev poljoprivrednih radova dubine do 0,5 metara i sadnja drveća sa korijenjem preko 1 m dubine. (8) Pojas uže zaštite je prostor od 100 metara sa svake strane plinovoda, u kome je nakon izgradnje plinovoda zabranjeno graditi zgrade namijenjene za stanovanje ili boravak ljudi, ne računajući na stepen sigurnosti sa kojim je plinovod izgrađen i u koji je razred pojasa cjevovoda svrstan. (9) U pojasu uže zaštite iz stava 8. ovog člana mogu se adaptirati, sanirati i rekonstruirati zgrade namijenjene za stanovanje ili boravak ljudi ukoliko su već bile izgrađene, s tim da najmanje rastojanje naseljene zgrade od plinovoda ne smije biti manje od 30 m. (10) U pojasu šire zaštite koji obuhvaća prostor do 200 metara sa svake strane plinovoda, mogu se obavljati poljoprivredne, šumske, turističke, energetske, vodne i infrastrukturne aktivnosti pod uvjetima iz člana 13. ovog pravilnika.

 

Član 6.

(1) Širina zaštitnog pojasa zgrada, individualnih stambenih objekata, individualnih stambeno-poslovnih objekata, ovisno o pritisku i prečniku plinovoda, prikazana je u Prilogu 1. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zgrade namijenjene za stanovanje ili boravak ljudi mogu se graditi u pojasu užem od 30 m za plinovode pritiska 16 bara do 50 bara, ako je gradnja već bila predviđena sprovedbenim aktom prostornog uređenja prije projektiranja plinovoda i ako su primijenjene posebne mjere zaštite, s tim da najmanje rastojanje naseljene zgrade od plinovoda treba da je u skladu sa Prilogom 1. ovog pravilnika. (3) U zaštitnom pojasu naseljenih zgrada, prilikom računanja minimalne debljine zida cijevi, uzima se vrijednost projektnog faktora napona f0 = 0,4 bez obzira na klasu lokacije plinovoda iz člana 13. ovog pravilnika.

 

Član 7.

(1) Za plinovode pritiska većeg od 50 bara minimalno potrebna rastojanja plinovoda od naseljenih mjesta i gradova, računajući od granice područja planiranog za građenje u skladu sa propisima kojim se uređuje planiranje i izgradnja željezničkih i autobuskih stanica, aerodroma, riječnih luka i pristaništa, putnih objekata, brana sa akumulacijama, skladišta lahkozapaljivih tečnosti zapremine veće od 1.000 m3, odvojeno postavljenih objekata sa okupljanjem više od 100 ljudi, prikazana su u Prilogu 2. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Rastojanje iz stava 1. ovog člana može se smanjiti do 50% ako se na dijelu plinovoda za računanje debljine zida cijevi koristi vrijednost projektnog faktora f0 = 0,4 iz Priloga 11. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio, i izvrši radiografsko ispitivanje zavarenih spojeva u obimu od 100%. (3) Izgradnja novih objekata u širem zaštitnom pojasu ne može uticati na klasu lokacije plinovoda.

 

Član 8.

(1) Minimalna rastojanja vanjske ivice podzemnih plinovoda od drugih objekata ili objekata paralelnih sa plinovodom prikazana su u Prilogu 3. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Izuzetno, prilikom polaganja plinovoda, rastojanja iz stava 1. ovog člana mogu se smanjiti uz dodatne zaštitne mjere, kao što su smanjenje projektnog faktora, povećanje visine nadsloja, zaštita armirano-betonskim pločama, izrada glinene barijere, povećanje debljine zida cijevi i slično. (3) Minimalno potrebno rastojanje pri ukrštanju plinovoda sa podzemnim linijskim infrastrukturnim objektima je 0,5 m. (4) Ukrštanje plinovoda sa putevima i prugama sa plinovodom izvode se pod posebnim uvjetima koje izdaje upravljač putne i željezničke infrastrukture.

 

Član 9.

(1) Minimalna rastojanja podzemnih plinovoda od nadzemne elektromreže i stubova dalekovoda prikazana su u Prilogu 4. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Minimalno rastojanje iz stava 1. ovog člana računa se od temelja stuba dalekovoda i uzemljenja (uzemljivača). (3) Stubovi dalekovoda ne mogu se postavljati u eksploatacionom pojasu plinovoda.

 

Član 10.

Minimalna rastojanja vanjske ivice nadzemnih plinovoda od drugih objekata ili objekata paralelnih sa plinovodom prikazana su u Prilogu 5. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

 

Član 11.

(1) Pri projektiranju plinovoda sigurnosna rastojanja mogu se smanjivati, uz preduzimanje odgovarajućih dodatnih mjera, navedenih u čl. 7. i 8. ovog pravilnika. (2) Pri projektiranju drugih objekata sigurnosna rastojanja od plinovoda iz čl. 6. do 10. ovog pravilnika ne mogu se smanjivati.

 

Član 12.

Izgradnja nadzemnih plinovoda preko željezničke pruge nije dozvoljena, osim u izuzetnim slučajevima po pribavljenoj saglasnosti privrednog društva koje upravlja željezničkom infrastrukturom.

 

Član 13.

(1) Prilikom projektiranja plinovoda, uzima se u obzir gustina naseljenosti područja na kome će plinovod biti izgrađen. (2) Prema gustini naseljenosti, pojasevi plinovoda se svrstavaju u sljedeće četiri klase lokacije: 1) klasa lokacije I. - obuhvaća pojas plinovoda u kome se na jedinici pojasa plinovoda nalazi do šest individualnih stambenih objekata nižih od četiri sprata, 2) klasa lokacije II. - obuhvaća pojas u kome se na jedinici pojasa plinovoda nalazi više od šest, a manje od 28 individualnih stambenih objekata, nižih od četiri sprata, 3) klasa lokacije III. - obuhvaća pojas plinovoda u kome se na jedinici pojasa plinovoda nalazi 28 ili više individualnih stambenih objekata, nižih od četiri sprata ili u kome se nalaze poslovne, industrijske, uslužne, školske, zdravstvene i slične zgrade i javne površine, kao što su: gradilišta, šetališta, rekreacioni tereni, otvorene pozornice, sportski tereni, sajmišta, parkovi i slične površine na kojima se trajno ili povremeno zadržava više od dvadeset ljudi, a nalaze se na udaljenosti manjoj od 100 m od ose plinovoda i 4) klasa lokacije IV. - obuhvaća pojas plinovoda u kome na jedinici pojasa plinovoda preovlađuju četvorospratne ili višespratne zgrade.

 

Član 14.

Pri prelasku plinovoda iz pojasa više klase lokacije u nižu osiguravaju se uvjeti propisani za višu klasu lokacije na dužini od 200 m duž plinovoda, računajući od posljednjeg objekta iz više klase lokacije, ako je to zgrada ili grupa individualnih stambenih objekata ili individualnih stambenoposlovnih objekata, odnosno na dužini od 100 m, računajući od posljednjeg objekta iz pojasa klase lokacije III. iz člana 13. ovog pravilnika.

 

Član 15.

Klasa lokacije se utvrđuje u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja pri čemu se uzima u obzir i budući razvoj utvrđen strateškim dokumentom donesenim za područje na kojem se planira građenje plinovoda.

 

Član 16.

(1) Minimalna rastojanja objekata koji su sastavni dijelovi plinovoda od drugih objekata prikazana su u Prilogu 6. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Za zidane ili montažne objekte iz stava 1. ovog člana rastojanje se mjeri od zida objekta. (3) Za nadzemne objekte na otvorenom prostoru iz stava 1. ovog člana rastojanje se mjeri od potencijalnog mjesta isticanja plina. (4) Rastojanje objekata iz stava 1. ovog člana od željezničke pruge mjeri se od vanjske ivice pružnog pojasa, a rastojanje od javnih puteva mjeri se od vanjske ivice putnog pojasa.

 

Član 17.

(1) Ovisno o pritisku i prečniku plinovoda širina eksploatacionog pojasa plinovoda prikazana je u Prilogu 7. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Vrijednosti iz stava 1. ovog člana predstavljaju ukupnu širinu eksploatacionog pojasa tako da se po jedna polovina date vrijednosti prostire sa obje strane ose plinovoda. (3) Kod paralelnih plinovoda čiji se eksploatacioni pojasevi dodiruju ili preklapaju ukupna širina eksploatacionog pojasa sastoji se od zbira rastojanja među plinovodima i polovina širine eksploatacionog pojasa odgovarajućih plinovoda. (4) Ako eksploatacioni pojas jednog plinovoda potpuno obuhvaća eksploatacioni pojas drugog plinovoda, ukupna širina eksploatacionog pojasa predstavlja širinu eksploatacionog pojasa plinovoda većeg eksploatacionog pojasa.

 

Član 18.

(1) U eksploatacionom pojasu plinovoda mogu se graditi samo objekti koji su u funkciji plinovoda. (2) U eksploatacionom pojasu plinovoda ne mogu se izvoditi radovi i druge aktivnosti izuzev poljoprivrednih radova dubine do 0,5 m. 3. Zone opasnosti

 

Član 19.

(1) Ugroženi prostor od eksplozije je prostor u kome je prisutna ili se može očekivati prisutnost eksplozivne smješe zapaljivih plinova, pare ili prašine sa zrakom, u takvim količinama koje zahtijevaju primjenu posebnih mjera radi zaštite ljudi i dobara, a naročito primjenu posebnih mjera u pogledu montaže i upotrebe električnih uređaja, instalacija, alata, mašina i pribora. (2) Prema učestalosti pojavljivanja i trajanju eksplozivne atmosfere ugroženi prostori iz stava 1. ovog člana klasifi cirani su u skladu sa standardom BAS EN 60079-10-1 u zone opasnosti, i to: 1) zona opasnosti od eksplozije 0, 2) zona opasnosti od eksplozije 1 i 3) zona opasnosti od eksplozije 2. (3) Zona opasnosti 0 je prostor u kojem je trajno prisutna eksplozivna smješa zapaljivog plina i zraka. (4) Zona opasnosti 1 je prostor u kojem se mogu za vrijeme normalnog rada pojaviti zapaljive ili eksplozivne smješe zraka i plina. (5) Zona opasnosti 2 je prostor u kojem se ne očekuje da će se pojaviti zapaljive ili eksplozivne smješe zraka i plina, a ako se pojave trajat će kratko. (6) Pod uvjetima u kojima se mogu pojaviti zapaljive i eksplozivne smješe zraka i plina u zoni 2 su: propuštanje na zaptivačima plinovoda, prskanje cijevi ili posuda, lom elektromotora i pumpi, požar koji može ugroziti postrojenja i uređaje na plinovodu i ostali nepredviđeni događaji tokom rada plinovoda. (7) Zone opasnosti od eksplozije određuju se i za objekte koji su sastavni dio plinovoda. (8) Zone opasnosti za objekte koji su sastavni dio plinovoda pritiska manjeg ili jednakog 50 bara određuju se u skladu sa Prilogom 8. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio ili proračunom. (9) Zone opasnosti za objekte koji su sastavni dio plinovoda pritiska većeg od 50 bara određuju se proračunom. (10) U zonama opasnosti obavezno je upotrebljavati opremu u odgovarajućoj protiveksplozivnoj zaštiti (pEx). (11) Zone opasnosti postoje ne samo u objektima koji su sastavni dijelovi plinovoda, nego i na otvorenom prostoru, koji će se defi nirati kao sastavni dijelovi tehničke dokumentacije, a prema propisima kojima se uređuju sigurnost i zaštita radnika, opreme i zaštitnih sistema potencijalno izloženih riziku od eksplozivnih atmosfera.

 

Član 20.

(1) U zonama opasnosti ne mogu se nalaziti materije i uređaji koji mogu prouzrokovati požar i omogućiti njegovo širenje. (2) U zonama opasnosti nije dozvoljeno: 1) zavarivati i raditi sa otvorenim plamenom, 2) unositi pribor za pušenje, 3) raditi sa alatom i uređajima koji mogu, pri upotrebi, izazvati varnicu, 4) prisustvo vozila koja pri radu pogonskog uređaja mogu izazvati varnicu, 5) korištenje električnih uređaja koji nisu u skladu sa propisima kojima se uređuje protiveksplozivna zaštita, 6) odlaganje zapaljivih materijala i 7) držanje materijala koji su podložni samozapaljivanju.

 

GLAVA III.

KONSTRUKCIJA 1.

Konstrukcija plinovoda

 

Član 21.

(1) Plinovod je potrebno konstruirati i izgraditi tako da se postigne sigurnost objekta u cjelini, kao i u svakom njegovom dijelu posebno. (2) Plinovod iz stava 1. ovog člana se dimenzionira za predviđeni maksimalno dozvoljeni radni pritisak (MOP). (3) Maksimalno dozvoljeni radni pritisak ne može prekoračiti projektirani pritisak (DP). (4) Prilikom konstrukcije plinovoda vodi se računa o vrsti i uvjetima predviđenih ispitivanja, mogućnosti čišćenja plinovoda čistačem, eventualnog prolaza dijela plinovoda kroz područja u kojem mogu nastati značajna vanjska opterećenja, opterećenjima usljed temperaturnih oscilacija.

 

Član 22.

(1) Minimalna debljina zida plinovoda sa radnim pritiskom većim od 16 bara izračunava se u skladu sa BAS EN 1594, kako je prikazano u Prilogu 9. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) U prikazanoj jednačini iz Priloga 9. u obzir se uzima samo opterećenje od unutrašnjeg pritiska plina. (3) Jednačina se odnosi samo za ravni dio plinovoda. (4) Debljina zida cijevnih fi tinga (lukovi, koljena, T-komadi, cijevne kape) računaju se posebnim jednačinama.

 

Član 23.

Minimalna debljina zida luka sa poluprečnikom manjim od 20 D potrebna da bi plinovod izdržao unutrašnji pritisak računa se u skladu sa BAS EN 1594, kako je prikazano u Prilogu 9. ovog pravilnika.

 

Član 24.

(1) Plinovod se projektira tako da tokom izgradnje, ispitivanja, održavanja i korištenja može da pored sila izazvanih pritiskom izdrži i djejstva drugih predvidivih sila koje su izazvane: 1) ugradnjom ankera ili ukopavanjem plinovoda, cestovnim i željezničkim saobraćajem i opterećenjima koja nastaju prilikom postavljanja plinovoda i njegovog ispitivanja na pritisak, 2) težinskim opterećenjem tokom hidrostatičkog ispitivanja, 3) povezivanjem odvojaka, 4) povezivanjem komponenti koje nisu pod pritiskom, 5) isplivavanjem plinovoda, 6) drugim podzemnim objektima, 7) poplavama, ledom, snijegom, vjetrom, 8) vertikalnim pomjeranjem usljed mraza, 9) slijeganjem tla i slijeganjem usljed rudničkih aktivnosti, 10) klizištima, 11) erozijom tla, 12) visokim seizmičkim rizicima, 13) naknadnim nasipanjem terena, nasipima i slično i 14) nadzemnim dionicama plinovoda. (2) Prilikom projektiranja plinovoda uzimaju se u obzir i posebne okolnosti pri izgradnji plinovoda, i to: 1) viša temperatura plinovoda i/ili velike temperaturne razlike kod specifi čnih konfi guracija cijevi, 2) okolnosti koje mogu da dovedu do prekomjernih razlika u slijeganju konstrukcije kao posljedica korištenih tehnika izgradnje, 3) nadzemni dijelovi plinovoda sa nosačima i 4) svi drugi mogući uticaji na plinovod. (3) Ukoliko analiza pokaže da je za datu dionicu plinovoda moguć uticaj i drugih sila iz st. 1. i 2. ovog člana za izračunavanje debljine zida cijevi potrebno je primijeniti analizu napona i naprezanja u skladu sa tačkom 7.4. standarda BAS EN 1594.

 

Član 25.

Minimalne debljine zida cijevi, ovisno o prečniku, kojima se omogućava kvalitetno i višeslojno zavarivanje krajeva cijevi prikazane su u Prilogu 10. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

 

Član 26.

Cijevni lukovi, koljena i drugi elementi treba da budu industrijske izrade, veće nosivosti od plinovoda i izgrađeni u skladu sa tačkom 7.10. standarda BAS EN 1594.

 

Član 27.

(1) Ovisno o klasi lokacije plinovoda iz člana 13. ovog pravilnika projektni faktor napona f0, koji se uzima za izračunavanje Tmin, prikazan je u Prilogu 11. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, projektni faktor f0 za izračunavanje projektnog pritiska je: 1) 0,6, i to: 1. za plinovode koji prolaze ispod lokalnih puteva sa ugrađenom zaštitnom cijevi i bez nje, za klase lokacije I. i II., 2. pri paralelnom vođenju plinovoda uz puteve i pruge, za klase lokacije I. i II.; 2) 0,5, i to: 1. za plinovode koji prolaze ispod magistralnih i regionalnih puteva, auto-puteva i brzih puteva, osim auto-puteva sa ugrađenom zaštitnom cijevi i bez nje, za klase lokacije I., II. i III., 2. za plinovode koji prolaze ispod rijeka i kanala, za klase lokacije I., II. i III., 3. za dijelove plinovoda kod nadzemnih prijelaza, paralelnog nadzemnog vođenja sa putevima i prugama i za sve vrste plinskih stanica, za klase lokacije I., II. i III., 4. za plinovode koji prolaze kroz zaštitne zone crpilišta vode za piće; 3) 0,4, i to: 1. za plinovode koji prolaze ispod auto-puteva, sa zaštitnom cijevi i bez nje, za sve klase lokacije, 2. za plinovode koji prolaze ispod željezničkih pruga za sve klase lokacije, 3. za plinovode koji prolaze ispod puteva i pruga, za klasu lokacije IV., 4. za sve nadzemne dijelove plinovoda i plinskih stanica za klasu lokacije IV. i 5. za prijelaze plinovoda preko vodotoka i kanala, ako se postavljaju na cestovne i željezničke mostove, za sve klase lokacije. (3) Pri prijelazu plinovoda preko većih nagiba terena potrebno je izraditi poseban proračun svih sila koje djeluju na plinovod i, po potrebi, predvidjeti ankerisanje plinovoda, a pri prolazu kroz klizišta potrebno je, na osnovu geološkog ispitivanja zemljišta, izvršiti sanaciju klizišta i izraditi detaljan projekat ugradnje cjevovoda. (4) Usvojena nominalna debljina zida cijevi plinovoda i cijevnih fazonskih komada treba da izdrži ispitni pritisak na čvrstoću i nepropusnost nakon montaže bez deformacija i drugih oštećenja.

 

Član 28.

Zaštitne cijevi koje se postavljaju radi preuzimanja vanjskih opterećenja potrebno je proračunati na čvrstoću prema maksimalnom opterećenju koje je moguće na tom dijelu puta ili pruge.

 

Član 29.

(1) Nedozvoljena opterećenja plinovoda koja se mogu pojaviti zbog temperaturnih promjena eliminiraju se konstruktivnim rješenjima. (2) Naprezanje u materijalu cijevi ne može prelaziti dozvoljeno naprezanje za danu klasu lokacije. (3) Nadzemni plinovod se proračunava i na: izvijanje, savijanje i izduženje prouzrokovano promjenama temperature.

 

Član 30.

(1) Za izgradnju plinovoda upotrebljavaju se samo cijevi od ugljeničnih ili niskolegiranih čelika, koje po kvalitetu i dimenzijama odgovaraju potrebama transporta prirodnog plina. (2) Izbor cijevi i materijala za cijevi treba da bude u skladu sa standardom BAS EN ISO 3183. (3) Izborom cijevi i materijala za cijevi potrebno je osigurati nepropusnost i elastičnost plinovoda. (4) Za izgradnju plinovoda, kao i svih objekata koji su njegovi sastavni dijelovi, upotrebljavaju se isključivo stan dardni čelični elementi, kao što su: koljena, lukovi, T-komadi, prijelazni komadi, redukcioni komadi, čelične kape i drugi elementi za sučeono i bočno zavarivanje cijevi, izrađeni od istog ili odgovarajućeg materijala u skladu sa standardom BAS EN 10253-2. (5) Pritisak razaranja cijevnog elementa treba da bude veći od pritiska razaranja cijevi sa kojom je element spojen.

 

Član 31.

(1) Prilikom izgradnje plinovoda, ukrštanje plinovoda i javnih puteva vrši se u skladu sa uvjetima upravljača puteva. (2) Ako se plinovod postavlja ispod puteva prokopavanjem, on se postavlja i polaže bez zaštitne cijevi, sa dvostrukom antikorozivnom izolacijom koja se izvodi u dužini od najmanje deset metara sa obje strane putnog pojasa. (3) Ispod elektrifi ciranih željezničkih pruga treba da bude urađena dvostruka izolacija plinovoda u dužini od 50 m sa obje strane pružnog pojasa. (4) U rovu ispod puteva i pruga plinovod bez zaštitne cijevi treba da bude položen u posteljicu od sitnog pijeska u sloju od 15 cm oko cijevi, zbijenog vodom ili nekom drugom odgovarajućom metodom. (5) Debljina zida cijevi ispod puteva i pruga treba da bude proračunata tako da se uzmu u obzir uticaji svih vanjskih sila na plinovod. (6) Ako se plinovod postavlja ispod puteva i pruga nekom od tehnologija polaganja vodova bez iskopa, po pravilu se postavlja radna cijev u zaštitnu cijev odgovarajuće čvrstoće. (7) Prečnik zaštitne cijevi treba da bude izabran tako da omogući nesmetano provlačenje radne cijevi, pri čemu prečnik zaštitne cijevi treba da bude najmanje 150 mm veći od spoljašnjeg prečnika plinovoda. (8) Ukoliko se radna cijev postavlja tehnikom dinamičkog utiskivanja bez zaštitne cijevi, potrebno je izabrati tehnologiju koja osigurava da ne dođe do oštećenja izolacije plinovoda. (9) Krajevi zaštitne cijevi koja se postavlja na prijelazu ispod puta treba da budu udaljeni minimalno jedan metar od linija koje čine krajnje tračke poprečnog profi la javnog puta van naselja, mjereno na vanjsku stranu i minimalno tri metra sa obje strane od ivice krajnje putne trake. (10) Krajevi zaštitne cijevi koja se postavlja na prijelazu ispod željezničke pruge treba da budu udaljeni minimalno pet metara sa obje strane od osa krajnjih kolosijeka, odnosno jedan metar od nožica nasipa. (11) Zaštitna cijev treba da bude tako odabrana da izdrži sva naprezanja tokom polaganja i eksploatacije sa projektnim faktorom 0,67.

 

Član 32.

(1) Plinovod se u zaštitnu cijev postavlja tako da se ne ošteti njegova antikorozivna izolacija i treba da bude postavljen na izolovane odstojnike. (2) Odstojnici treba da budu izrađeni od materijala koji osigurava funkcionalnost odstojnika tokom eksploatacije plinovoda. (3) Krajevi zaštitne cijevi treba da budu zaptiveni. (4) Radi kontroliranja eventualnog propuštanja plina u međuprostor zaštitne cijevi i plinovoda na jednom kraju zaštitne cijevi treba da se ugradi odušna cijev prečnika najmanje 50 mm. (5) Minimalno rastojanje odušne cijevi mjereno od linija koje čine krajnje tačke poprečnog profi la javnog puta van naselja na vanjsku stranu treba da bude najmanje pet metara, odnosno najmanje deset metara od ose krajnjeg kolosijeka željezničke pruge. (6) Otvor odušne cijevi postavlja se na visinu od dva metra iznad površine tla i zaštićen je od atmosferskih uticaja.

 

Član 33.

(1) Na ukrštanju plinovoda sa putevima, prugama, vodotokovima, kanalima, dalekovodima, naftovodima, produktovodima i drugim plinovodima ugao ose plinovoda prema tim objektima treba da iznosi između 60° i 90°. (2) Na ukrštanju plinovoda sa auto-putevima, brzim putevima, regionalnim i magistralnim putevima, kao i vodotokovima sa vodnim ogledalom širim od pet metara ugao ose plinovoda prema tim objektima po pravilu treba da iznosi 90°. (3) Ugao ukrštanja iz stava 2. ovog člana na mjestima gde je to tehnički opravdano dozvoljeno je smanjiti na minimalno 60°. (4) Za izvođenje ukrštanja plinovoda sa infrastrukturnim objektima iz st. 1. i 2. ovog člana sa uglom manjim od 60° potrebno je pribaviti odgovarajuću saglasnost.

 

Član 34.

(1) Ovisno o klasi lokacije plinovoda minimalne visine nadsloja mjerene od gornje ivice plinovoda prikazane su u Prilogu 12. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (2) Za plinovode prečnika preko 1.000 mm minimalna visina nadsloja je jedan metar.

 

Član 35.

Minimalna visina nadsloja, mjerena od gornje ivice cijevi, kod ukrštanja sa nadzemnim i podzemnim građevinama, odnosno različitim tipovima javnih površina prikazana je u Prilogu 13. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

 

Član 36.

(1) U izuzetnim slučajevima, posebno iz razloga tehnike projektiranja i gradnje, nadsloj cijevi može biti manji od vrijednosti iz čl. 34. i 35. ovog pravilnika, pri čemu svako odstupanje treba stručno obrazložiti odgovorno stručno lice. (2) Ako se pri izvođenju radova ne može postići planirani nadsloj cijevi i ako se pritom ne dostigne visina nadsloja cijevi od 0,8 m, potrebno je konsultirati odgovarajuće stručno lice. (3) Stručna lica iz st. 1. i 2. ovog člana imaju položen stručni ispit u skladu sa propisom koji određuje polaganje stručnog ispita iz oblasti prostornog uređenja i građenja.

 

Član 37.

(1) Za plinovode se upotrebljavaju čelični zaporni organi (ventili, slavine, zasuni, zatvarači i sl.), prirubnice i prirubnički spojevi, po konstrukciji i kvalitetu materijala namijenjeni za prirodni plin, a izrađeni prema odgovarajućim standardima. (2) S obzirom na konstrukcijsku izvedbu, zaporni organi u plinskom sistemu mogu biti: 1) slavine i 2) ventili. (3) Zaporni organi se proizvode sa krajevima za zavarivanje (nerastavljiva veza ili uvarna varijanta) ili sa prirubnicama (rastavljiva ili prirubnička varijanta). (4) Armatura se ugrađuje podzemno, nadzemno ili u plinskim oknima. (5) Zaporni organi pokreću se ručno direktno ili indirektno (pužni prijenos ili planetarni reduktor). (6) Za pogon zapornih organa može se koristiti i elektromotorni, hidraulički i pneumatski pogon. (7) Ako se u podzemni plinovod ugrađuju zaporni organi sa prirubničkim spojem, postavljaju se u betonsko vodone propusno okno dovoljnih dimenzija da se može vršiti održavanje i rukovanje tim zapornim organom. (8) Zaporni organi ugrađeni pod zemljom opremljeni su produžnim vretenom dovoljne dužine da upravljački mehanizam bude na visini od 80 cm iznad površine tla. (9) Priključne slavine koje služe za izvođenje priključka bez prekida transporta prirodnog plina ne moraju se postavljati u šaht ni biti opremljene produžnim vretenom.

 

Član 38.

(1) Pri prelasku podzemnog u nadzemni dio plinovoda potrebno je spriječiti mogućnost pomjeranja nadzemnog plinovoda. (2) Oslonac nadzemnog plinovoda je električno odvojen od plinovoda i izveden tako da omogući sigurno pomjeranje plinovoda usljed oscilacije vanjske temperature. Član 39. (1) Cijevi i njihovi elementi za priključivanje instrumenata treba da budu izrađeni od materijala koji mogu da izdrže maksimalni radni pritisak i temperaturu plinovoda. (2) Spojevi cijevi, kao i spojevi cijevi i njihovih elemenata za priključivanje instrumenata treba da budu izvedeni na način koji odgovara maksimalnom radnom pritisku i temperaturama. (3) Dijelovi plinovoda za priključivanje instrumenata u kojima se može pojaviti voda ili kondenzat neophodno je da su grijanjem ili na neki drugi odgovarajući način zaštićeni od smrzavanja i opremljeni elementima za ispuštanje tečnosti. (4) Ako plin sadrži prašinu, instrumentalni i impulsni vodovi opremljeni su pogodnim fi ltrom za prašinu. (5) Cijevi i njihovi elementi za priključivanje regulatora i ventila sigurnosti izvedeni su i zaštićeni da ne dođe do oštećenja koja bi onemogućila djejstvo tih uređaja i dozvolila prekoračenje radnog pritiska. 2. Mjere zaštite od prekoračenja pritiska Član 40. (1) Povećanje ili smanjenje pritiska u plinovodu vrši se u kompresorskim i regulacionim stanicama. (2) Dio plinovoda iza sistema za regulaciju pritiska štiti se od posljedica kvara sigurnosnim uređajima, u skladu sa važećim standardima. (3) Sigurnosni uređaji iz stava 2. ovog člana treba da funkcioniraju neovisno o aktivnom regulacionom uređaju. (4) Maksimalni incidentni pritisak (MIP) može biti najviše za 15% veći od maksimalnog radnog pritiska. (5) Prekoračenje maksimalnog radnog pritiska ne može trajati duže od vremena neophodnog za nalaženje uzroka kvara i ponovno uspostavljanje normalnih radnih uvjeta. (6) Sigurnosni uređaji iz stava 2. ovog člana podešavaju se tako da se spriječi porast pritiska iznad predviđenog maksimalnog incidentnog pritiska u skladu sa Prilogom 14. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (7) Sigurnosni uređaji iz stava 2. ovog člana za sisteme za regulaciju pritiska postavljaju se u skladu sa standardom BAS EN 12186, a za kompresorske stanice u skladu sa standardom BAS EN 12583.

 

GLAVA IV.

IZGRADNJA PLINOVODA

 

Član 41.

(1) Prije početka radova na gradnji plinovoda, odnosno njegovog polaganja nužno je da izvođač propiše tehnologiju radova, koju treba odobriti nadzorni organ, projektant i investitor. (2) Tehnologija radova iz stava 1. ovog člana obuhvaća: tehnologiju utovara, prijevoza i istovara cijevi, zavarivanja, transporta materijala i opreme za objekte, montaže objekta na plinovodu, savijanja cijevi, antikorozivne zaštite, polaganja plinovoda i montaže zapornih organa, procedura ispitivanja sigurnosti plinovoda na čvrstoću, ispitivanje na nepropusnost, ispitivanja zavarenih spojeva nerazarajućom metodom i slično. (3) Svaku pojedinačnu cijev, cijevni element ili uređaj treba vizuelno ispitati neposredno prije montaže da bi se ustanovilo da li ima bilo kakav nedostatak koji bi mogao štetno da utiče na njegovu upotrebljivost.

 

Član 42.

(1) Prilikom hladnog savijanja cijevi, najveće dozvoljeno savijanje po dužini jednakoj prečniku cijevi može da iznosi 1,5°. (2) Savijanje uzdužno zavarenih cijevi izvodi se tako da se zavareni spoj nalazi u blizini neutralne ose luka cijevi. (3) Prilikom polaganja plinovoda, minimalni poluprečnici elastičnih lukova, ovisno od prečnika cijevi, treba da iznose kako je prikazano u Prilogu 15. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

 

Član 43.

(1) Zavarivanje čeličnih cijevi i čeličnih cijevnih elemenata izvodi se u skladu sa standardom BAS EN 12732. (2) Kvalifi kacija tehnologije zavarivanja sprovodi se u skladu sa standardom BAS EN ISO 15614-1/A2.

 

Član 44.

(1) Zavarivačke radove pri izgradnji plinovoda izvodi pravno lice koje ispunjava uvjete u skladu sa standardom BAS EN ISO 3834-2. (2) Stručna osposobljenost zavarivača treba da je u skladu sa standardom BAS EN ISO 9606-1, odnosno sa standardom BAS EN ISO 14732.

 

Član 45.

(1) Svi zavareni spojevi na plinovodu se vizuelno pregledaju nakon zavarivanja, prije primjene druge metode ispitivanja bez razaranja. (2) Vizuelni pregled iz stava 1. ovog člana vrši lice čija je stručna osposobljenost potvrđena u skladu sa standardom BAS EN ISO 9712, i to najmanje za nivo II. (3) O vizuelnom pregledu zavarenih spojeva sačinjava se zapisnik.

 

Član 46.

(1) Ispitivanje zavarenih spojeva metodama bez razaranja vrši se po cijelom obimu zavarenog spoja. (2) Ispitivanja bez razaranja iz stava 1. ovog člana može da obavlja privredno društvo koje ispunjava uvjete standarda BAS EN ISO/IEC 17025 za odgovarajuću vrstu i metodu ispitivanja, shodno propisu koji defi nira način i uvjete ovlašćivanja privrednog društva za obavljanje predmetne djelatnosti. (3) Ispitivanja bez razaranja iz stava 1. ovog člana vrši lice čija je stručna osposobljenost potvrđena u skladu sa standardom BAS EN ISO 9712, i to najmanje za nivo II.

 

Član 47.

(1) Ovisno od klase lokacije kroz koju cijev prolazi, najmanji procenat zavarenih spojeva koji se ispituje radiografskom metodom je: 1) za klasu lokacije I. - 10%, a najmanje osam zavarenih spojeva na dužini plinovoda od 1.000 m, 2) za klasu lokacije II. - 50%, a najmanje 40 zavarenih spojeva na dužini plinovoda od 1.000 m i 3) za klase lokacije III. i IV. - 100%. (2) Procenat zavarenih spojeva iz stava 1. ovog člana određuje se u odnosu na broj zavarenih spojeva izvedenih u toku jednog dana. (3) U slučaju da je za klase lokacije I. i II. jedan ili više zavarenih spojeva izvedenih u toku jednog dana neispravno, izvršit će se ponovno ispitivanje u istom procentu, ali na drugom uzorku zavarenih spojeva. (4) U slučaju da se i nakon ponovnog ispitivanja iz stava 3. ovog člana utvrdi da je jedan ili više zavarenih spojeva za klasu lokacije I. neispravno, neophodno je izvršiti ispitivanje svih zavarenih spojeva izvedenih tog dana. (5) Sve zavarene spojeve na plinovodu koji se postavljaju u zemljišni pojas ili pružni pojas, u tunele, na mostove, na nadzemne i ukopane prijelaze preko ili ispod puteva i pruga i na prijelaze preko vodenih tokova, kao i u zaštitni pojas zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata i crpilišta vode za piće potrebno je 100% radiografski ispitati. (6) Svi varovi na plinovodu se radiografski ispituju, imajući u vidu radni pritisak. (7) Radiografski 100% treba da budu ispitani i svi zavareni spojevi na čistačkim stanicama, blok-stanicama, mjernim stanicama, regulacionim stanicama, mjerno-regulacionim stanicama, separatorima, manipulativnim plinovodima kompresorskih stanica, kao i na svim drugim nadzemnim dijelovima plinovoda. (8) Minimalni postotak snimanja zavarenih spojeva nerazarajućom metodom treba da bude naveden u tehničkoj dokumentaciji plinovoda u skladu sa posebnim propisima o građenju u uzdužnom profi lu trase prema ugovorenim propisima sa investitorom. (9) Svaki zavareni spoj za koji se utvrdi da je neispravan potrebno je popraviti i ponovo ispitati. (10) Ispitivanje radiografskom metodom vrši se u skladu sa standardom BAS EN ISO 17636-1, a nivoi prihvatljivosti greške se određuju u skladu sa standardom BAS EN ISO 10675-1. (11) Za radiografsku kontrolu se bira mjesto sa lošim izgledom varova, naročito u donjem dijelu cijevi. (12) Rezultate ispitanja zavarenih spojeva metodama bez razaranja potrebno je zapisnički dokumentirati za svaki ispitani spoj.

 

Član 48.

(1) Ovisno od prečnika plinovoda i pritiska, osim ispitivanja iz člana 47. ovog pravilnika, mogu se odrediti i dodatna ispitivanja zavarenih spojeva drugim metodama bez razaranja. (2) Ispitivanje ultrazvukom vrši se u skladu sa standardom BAS EN ISO 16810. (3) Ručno ultrazvučno ispitivanje zavarenih spojeva debljine veće od osam milimetara vrši se u skladu sa standardom BAS EN ISO 17640. (4) Nivo prihvatljivosti greške iz st. 2. i 3. ovog člana određuje se u skladu sa standardom BAS EN ISO 23279 i BAS EN ISO 11666. (5) Ispitivanje penetrantima vrši se u skladu sa standardom BAS EN ISO 3452-1. (6) Nivo prihvatljivosti greške iz stava 5. ovog člana određuje se u skladu sa standardom BAS EN ISO 23277 i BAS EN ISO 23278. (7) Ispitivanje magnetnim česticama vrši se u skladu sa standardom BAS EN ISO 17638. (8) Nivo prihvatljivosti greške iz stava 7. ovog člana određuje se u skladu sa standardom BAS EN ISO 23278. Član 49. Poslije zavarivanja plinovoda i popravke neispravnih zavarenih spojeva, a prije izolacije, potrebno je izvršiti pro čišćavanje dionica komprimovanim zrakom i propuštanje čistača sa kalibracionom pločom prečnika, najmanje 95% od unutrašnjeg prečnika plinovoda.

 

Član 50.

(1) Prije početka izgradnje plinovoda potrebno je odrediti radni pojas koji će u toku gradnje biti na raspolaganju izvođaču radova. (2) Radni pojas se prilagođava prečniku plinovoda, vrsti i količini iskopa, vrsti i nagibu terena, kao i mogućnosti manipulisanja mašinama. (3) Postojeći objekti linijske infrastrukture koji leže u radnom pojasu ne mogu biti ugroženi izgradnjom plinovoda.

 

Član 51.

Visina nadsloja cijevi treba da je u skladu sa uvjetima iz čl. 34. do 36. ovog pravilnika, pri čemu pokrivni sloj cijevi ne može prelaziti dva metra, osim u sljedećim slučajevima: 1) na mjestima na kojima konfiguracija tla to zahtijeva, 2) na mjestima na kojima može doći do izdizanja tla zbog smrzavanja podzemnih voda, 3) ukoliko postoji rizik od erozije tla i 4) kod vodotokova.

 

Član 52.

(1) Profi l rovova za cijevi i mjesto postavljanja određuje se prema dimenzijama cijevi u skladu sa DIN 4124. (2) Rov za polaganje plinovoda iskopava se tako da se postavljanjem plinovoda u rov postigne projektirani položaj plinovoda, spriječi nedozvoljeno naprezanje u materijalu cijevi i oštećenje izolacije cijevi. (3) Plinovod je neophodno zaštititi od podlokavanja, plavljenja, nestabilnosti tla, odrona zemlje i drugih opasnosti koje mogu uvjetovati pomjeranje ili dodatno opteretiti cijevi. (4) Nadzemne dijelove plinovoda i njegove sastavne dijelove, koji nisu ograđeni, neophodno je zaštititi od neposrednog oštećenja, ako to posebni uvjeti zahtijevaju.

 

Član 53.

(1) Za polaganje pojedinačnih cijevi i dionica cijevi potrebno je osigurati potrebnu opremu tako da se osigura ravnomjerno spuštanje cijevi i dionica cijevi, bez udara i štetnog sabijanja. (2) Nije dozvoljena pojava plastičnih deformacija cijevi i dionica cijevi. (3) Za polaganje izolovanih cijevi koriste se odgovarajuća pomoćna sredstva, kao što su trake ili valjci. (4) Oštećenja izolacije plinovoda, koja mogu nastati prilikom spuštanja cijevi plinovoda, potrebno je stručno otkloniti. (5) Oštećenja na izolaciji prije polaganja se otkrivaju vizuelno i uređajima za detekciju oštećenja izolacije. (6) Prilikom spuštanja cijevi i prilikom zatrpavanja rova treba voditi računa o tome da naponi u plinskom vodu, koji su uvjetovani temperaturnim razlikama, budu što manji. (7) Polaganje plinovoda u rov u kome se nalazi voda dozvoljeno je samo ako se osigura pravilno oslanjanje plinovoda. (8) Zatrpavanje plinovoda vrši se u što je moguće kraćem roku, nakon polaganja cijevi i geodetskog snimanja plinovoda. (9) Položeni plinovod zatrpava se materijalom iz iskopa. (10) Materijal iz stava 9. ovog člana potrebno je da bude sitne granulacije, bez krupnih komada zemlje i kamenja, da ne bi došlo do oštećenja izolacije. (11) Ukoliko nema dovoljno kvalitetnog materijala iz iskopa, vrši se nabavka materijala čija je granulacija podesna za zatrpavanje plinovoda sa stanovišta mehaničke otpornosti cijevi i cijevne izolacije. (12) Prilikom postojanja udubljenja u dnu rova i u građevinskim jamama, plinovod treba, ako je neophodno, na odgovarajući način poduprijeti da bi se izbjegli nedozvoljeni naponi u cjevovodu. (13) Prilikom zatrpavanja rova za cijevi na saobraćajnim površinama, treba se pridržavati tehničkih pravila za izradu putnih konstrukcija. (14) Na odstojanju od 0,3 m do 0,5 m iznad gornje ivice cijevi plinovoda u rov se postavlja traka sa odgovarajućim upozorenjima o plinovodu pod pritiskom.

 

Član 54.

(1) Trasu plinovoda potrebno je vidno označiti posebnim oznakama. (2) Razmak između oznaka za označavanje plinovoda ne može biti veći od 500 m na ravnom dijelu trase. (3) Na mjestu promjene pravca trase plinovoda potrebno je postaviti najmanje tri oznake, i to po jednu na početku, u sredini i na kraju krivine. (4) Lukovi proizvedeni u fabrici i hladnim savijanjem na terenu označavaju se u tjemenu luka. (5) Oznake za označavanje trase plinovoda postavljaju se desno od plinovoda, na 0,8 m od vanjske ivice cijevi, u odnosu na smjer protoka plina.

 

Član 55.

(1) Na prolazu plinovoda ispod vodenih tokova, kanala, puteva i pruga oznake za označavanje trase plinovoda i znaci upozorenja postavljaju se sa obje strane vodenog toka, kanala ili puteva i pruga. (2) Oznaka na prolazu plinovoda ispod željezničke pruge ne može se postaviti na rastojanju manjem od deset metara od ose krajnjeg kolosijeka. (3) Oznaka na prolazu plinovoda ispod puta ne može se postaviti na rastojanju manjem od pet metara od vanjske ivice kolovoza. (4) Oznaka na prolazu plinovoda ispod kanala ne može se postaviti bliže od deset metara od ose nasipa kanala. (5) Na prolazu plinovoda ispod plovnih rijeka i kanala, sa obje strane prolaza, potrebno je postaviti znak zabrane sidrenja u skladu sa propisima kojima je uređena oblast unutrašnje plovidbe.

 

GLAVA V.

BLOK-STANICE

Član 56.

(1) Ugradnja blok-stanica uobičajeno se izvodi na mjestima razdvajanja plinovoda na manje funkcionalne cjeline (sekcije), prolazima ispod rijeka, ukrštanjem sa auto-putevima i velikim željezničkim prijelazima. (2) Pored planskog zatvaranja i razdvajanja plinovoda na manje sekcije, blok-stanice služe za automatsko zatvaranje plinovoda u incidentnim situacijama (puknuće plinovoda ili elemenata na njemu) da bi se zaštitila neposredna okolina.

 

Član 57.

(1) Plinovod je opremljen zapornim organima koji treba da budu ugrađeni na takvim međusobnim razmacima da udaljenost od bilo koje tačke do najbližeg zapornog organa za određenu klasu lokacije plinovoda iznosi najviše: 1) 16 km - za klasu lokacije I., 2) 12 km - za klasu lokacije II., 3) 6 km - za klasu lokacije III. i 4) 4 km - za klasu lokacije IV. (2) Za ulogu zapornih organa isključivo se koriste plinske slavine sa aktuatorom, smještene u blok-stanicama. (3) Pored slavine sa pogonom, blok-stanice su opremljene upravljačkim mehanizmom koji služi za automatsko zatvaranje slavine, odnosno potrebnom opremom za rukovanje prije i nakon aktiviranja. (4) Nazivni otvor kuglaste slavine treba da je identičan nazivnom otvoru plinovoda. (5) Pri određivanju lokacije blok-stanice pored klase lokacije potrebno je uzeti u obzir: radni pritisak, prečnik plinovoda, vrijeme neophodno za dolazak do blok-stanice, gustinu naseljenosti, važnost i širinu vodenih tokova, položaj priključnih plinovoda i drugih armatura u plinovodnom sistemu.

 

Član 58.

(1) Zaporni organi iz člana 57. stav 1. ovog pravilnika na plinovodima se postavljaju tako da omogućavaju lahko rukovanje i održavanje. (2) Blok-stanica u kojoj je postavljen zaporni organ sa pripadajućim uređajima zaštićena je od pristupa neovlašćenih lica ogradom visine minimalno dva metra, pri čemu se ograda blok-stanice ne može nalaziti u zaštitnom pojasu zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata, zemljišnom i pružnom pojasu i vodnom zemljištu. (3) Udaljenja nadzemnih dijelova blok-stanice namijenjenih za ispuštanje plina od drugih objekata se usklađuju sa vrijednostima propisanim u članu 16. ovog pravilnika. (4) Zona opasnosti od eksplozije blok-stanice obuhvaćena je ogradom. (5) Zaporni organi iz člana 57. stav 1. ovog pravilnika nazivnog otvora većeg od 100 mm opremljen je obilaznim vodom sa dva ventila koji se koriste za izjednačavanje pritiska u sekcijama plinovoda pri otvaranju zapornog organa i za prigušivanje protoka plina.

 

Član 59.

(1) Zaporni organi iz člana 57. stav 1. ovog pravilnika zatvaraju se lokalno mehaničkim, električnim, pneumatskim ili hidrauličnim pogonom, a mogu se zatvarati i daljinski. (2) Automatsko zatvaranje zapornog organa potrebno je aktivirati pri brzini pada pritiska u plinovodu od 3,5 bar/min ili pri većoj brzini. (3) Povratak zapornog organa (plinske slavine) u prvobitno stanje (otvorenost) moguć je tek nakon što uvjeti u plinovodu budu zadovoljavajući, otvaranje slavine se tada obavlja ručno.

 

Član 60.

Svaka dionica plinovoda između dva zaporna organa opremljena je uređajima za ispuštanje plina takvog kapaciteta da se dionica plinovoda može isprazniti u atmosferu, vertikalno na gore, u roku od najviše dva sata.

 

GLAVA VI.

ČISTAČKE STANICE

 

Član 61.

(1) Za unutrašnje čišćenje i ispitivanje stanja plinovoda na početku plinovoda se ugrađuje otpremna čistačka stanica, a na kraju plinovoda prihvatna čistačka stanica, odnosno univerzalne čistačke stanice, ako se transport plina obavlja u oba smjera. (2) Čistačke cijevi i zatvarači treba da su građeni za maksimalni radni pritisak plinovoda, sa projektnim faktorom 0,5 i ispitane na čvrstoću i nepropusnost, pri čemu je ispitni pritisak STP = 1,5 ∙ DP.

 

Član 62.

(1) Čistačka stanica je opremljena zapornim organom. (2) Svaka čistačka stanica ima indikator prolaza čistača čiji se položaj može sa sigurnošću vizuelno utvrditi sa razdaljine od 30 m. (3) Konstrukcija zatvarača čistačkih kutija potrebno je da odgovara svim radnim uvjetima i da je tako osigurana da se ne može otvoriti dok je čistačka kutija pod pritiskom. (4) Izduvna cijev za ispuštanje plina iz čistačke kutije treba da bude vertikalno na gore, a otvor cijevi na visini od najmanje dva metra iznad površine tla i zaštićen od atmosferskih uticaja.

 

Član 63.

(1) Čistačke stanice se postavljaju sa nagibom, pod uglom od 5° prema zatvaraču cijevi. (2) Čistačke kutije se postavljaju na čvrste temelje i osigurane od uzdužnog pomjeranja. (3) Uzdužna osa čistačke kutije postavlja se na odgovarajućoj visini u smislu funkcionalnosti u odnosu na površinu tla.

 

Član 64.

Čistačke stanice u kojima se iz plina može izdvojiti kondenzovana vlaga opremljene su potrebnom armaturom za priključenje pokretnih separatora ili u okviru čistačke stanice imaju fi ksni separator.

 

Član 65.

(1) Čistačke stanice zaštićene su od pristupa neovlašćenih lica ogradom visine minimalno dva metra, koja obuhvaća zone opasnosti čistačke stanice. (2) Ograda čistačke stanice iz stava 1. ovog člana ne može se nalaziti u zaštitnom pojasu zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata, zemljišnom i pružnom pojasu.

 

GLAVA VII.

MJERNE, REGULACIONE I MJERNO-REGULACIONE STANICE

 

Član 66.

(1) U pogledu funkcionalnih zahtjeva mjerne stanice se usklađuju sa standardom BAS EN 1776. (2) U pogledu funkcionalnih zahtjeva regulacione stanice se usklađuju sa standardom BAS EN 12186. (3) U pogledu funkcionalnih zahtjeva mjerno-regulacione stanice potrebno je da zadovolje uvjete propisane u st. 1. i 2. ovog člana. (4) Uređaji za regulaciju pritiska usklađuju se sa standardom BAS EN 334 + A1. (5) Zavarene spojeve na cjevovodima treba izvoditi prema zahtjevima i ispitnim odredbama standarda BAS EN 12732 + A1. (6) Podešavanje regulatora pritiska, odnosno sigurnosnih uređaja treba izvršiti prema standardu BAS EN 12186.

 

Član 67.

Mjerno-regulacione stanice se ovisno od vrste i veličine mogu postaviti u posebnom građevinskom objektu i na otvorenom prostoru.

 

Član 68.

(1) Na ulaznom plinovodu u mjerno-regulacionu stanicu, kao i na svim izlaznim plinovodima iz mjerno-regulacione stanice postavljaju se protivpožarne slavine. (2) Ulazne i izlazne protivpožarne slavine iz stava 1. ovog člana treba da su udaljene od mjerno-regulacione stanice najmanje pet metara, a najviše 100 m i mogu biti smještene i izvan ograde.

 

Član 69.

(1) Mjerno-regulacione stanice treba da su ograđene da bi se spriječio pristup neovlašćenim licima. (2) Ograda mjerno-regulacione stanice iz stava 1. ovog člana obuhvaća zone opasnosti i minimalne su visine dva metra. (3) Ukoliko je mjerno-regulaciona stanica na otvorenom prostoru, sa ili bez nadstrešnice, ograda treba da je udaljena minimalno deset metara od stanice. (4) Ako se mjerno-regulaciona stanica nalazi u ograđenom prostoru industrijskog objekta, može biti i bez sopstvene ograde, ali vidno obilježena pločama upozorenja i zaštićena od udara vozila.

 

Član 70.

(1) Mjerno-regulacione stanice mogu se graditi uz zid građevinskog objekta. (2) Krov i zid građevinskog objekta iz stava 1. ovog člana ne mogu imati otvore i potrebno je da su nepropusni za plin u prostoru obuhvaćenom zonama opasnosti. (3) Zid objekta iz stava 1. ovog člana ima minimalnu vatrootpornost od jedan sat i treba da onemogućava preskok požara. (4) Stanice iz stava 1. ovog člana ne mogu se graditi na zgradama, individualnim stambenim objektima i individualnim stambeno-poslovnim objektima ili uz njihove zidove.

 

Član 71.

(1) Zidovi, podovi, tavanska i krovna konstrukcija objekata u koji se postavlja mjerno-regulaciona stanica izgrađeni su od negorivog materijala i materijala bez šupljina u kojima bi mogao da se zadrži plin. (2) Zidovi objekta imaju minimalnu vatrootpornost od jedan sat (F 60) i treba da spriječe eventualni preskok požara. (3) Krovna konstrukcija objekta u koji se postavlja mjerno-regulaciona stanica lahke je izvedbe i od nezapaljivog materijala, najveće mase 50 kg/m2. (4) Podovi prostorija izrađeni su od neiskrećeg materijala, sa mogućnošću lahkog održavanja i čišćenja. (5) Prostorija objekta u kojoj se vrši osnovno mjerenje i regulacija pritiska plina odvojena je od pomoćnih prostorija objekta zidovima koji ne propuštaju plin i imaju minimalnu vatrootpornost od jedan sat. (6) Pod pomoćnim prostorijama se podrazumijevaju prostorije koje su u funkciji stanice, a u njima se ne vrši osnovno mjerenje i regulacija pritiska plina (kotlarnica, prostorija za telemetriju i sl.). (7) Ako su prostorije iz st. 5. i 6. ovog člana spojene krovnom konstrukcijom, potrebno je onemogućiti prodor plina u pomoćnu prostoriju. (8) Ako su prostorije iz st. 5. i 6. ovog člana međusobno odvojene dvostrukim zidom, zidovi koji čine dvostruki zid ne moraju biti nepropusni za plin, ali je potrebno da su postavljeni na međusobnom rastojanju od najmanje deset centimetara, sa prirodnom ventilacijom međuprostora. (9) Vrata na vanjskim zidovima objekta u koji se postavlja mjerno-regulaciona stanica po pravilu su dvokrilna, zbog lakšeg pristupa opremi uz obavezno otvaranje prema spolja. (10) Vrata se sa unutrašnje strane otvaraju bez ključeva. (11) Krovna konstrukcija objekta u koji se postavlja mjerno-regulaciona stanica takva je da u slučaju natpritiska popusti prije zidova objekta. (12) Prostorija objekta u kojoj se vrši osnovno mjerenje i regulacija pritiska ne može imati staklene površine.

 

Član 72.

Prolazi cijevi i električnih vodova kroz zidove nepropusne za plin između prostorija objekta u kojoj se vrši osnovno mjerenje i regulacija pritiska plina i pomoćnih prostorija potrebno je da je nepropusno za plin.

 

Član 73.

(1) Za prostoriju objekta u kojoj je postavljeno postrojenje za regulaciju pritiska plina i postrojenje za mjerenje protoka plina treba osigurati prirodnu ventilaciju. (2) Dovodni i odvodni otvori izvedeni su tako da se osigura poprečno provjetravanje. (3) Dovodni i odvodni otvori izvedeni su tako da je u svim okolnostima osigurana njihova efektivna površina i da ne postoji mogućnost zatvaranja odvodnih otvora. (4) Zrak za ventilaciju ulazi nisko u prostor, ali ne niže od 30 cm iznad poda i ne više od 1/3 ukupne unutrašnje visine prostora. (5) Odvodni otvori treba da su na što većoj visini, direktno na suprotnom vanjskom zidu u odnosu na dovodne otvore ili priključeni na vertikalni odvodni kanal. (6) Na odvodni otvor vertikalnog odvodnog kanala ne postavljaju se rešetke ili mrežice. (7) Potrebna efektivna površina ventilacionih otvora u odnosu na tlonacrtnu površinu nadzemnih zatvorenih objekata treba da bude u skladu sa Prilogom 15a. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio. (8) Efektivne površine dovodnih i odvodnih otvora ne moraju biti jednake (minimalno 20% za dovodne, maksimalno 80% za odvodni otvor). (9) Otvori na rešetkama ventilacionih otvora ne mogu imati dimenzije manje od 10 mm. (10) Na ventilacione otvore koji se ne mogu zatvarati stavljaju se protivkišne rešetke.

 

Član 74.

Odredbe čl. 66. do 73. ovog pravilnika primjenjuju se i na mjerne stanice i na regulacione stanice.

 

GLAVA VIII.

KOMPRESORSKE STANICE

 

Član 75.

(1) U pogledu funkcionalnih zahtjeva kompresorske stanice usklađuju se sa standardom BAS EN 12583. (2) U pogledu zahtjeva za izgradnju, postavljanje i ispitivanje kompresora i njihovih dijelova potrebno je pridržavati se standarda BAS EN 1012-1.

 

Član 76.

(1) Kompresori kao sastavni dio kompresorske stanice mogu se postavljati u: 1) posebnom objektu i 2) na otvorenom prostoru. (2) Ukoliko se kompresori postavljaju u posebnom objektu potrebno je da ispunjavaju sljedeće uvjete: 1) krovna konstrukcija objekta treba da bude lahke konstrukcije tako da je u slučaju natpritiska nastalog eksplozijom potrebno popustiti prije zidova, 2) zidovi i krov objekta treba da su opremljeni visokom protivpožarnom zaštitom, 3) posjeduje antistatički pod, 4) da je svaka etaža (nivo) mašinske sale gdje su smješteni kompresori opremljena sa najmanje dva izlaza u slučaju opasnosti, a tako gdje je potrebno i sa požarnim stepenicama, 5) da se vrata na objektu otvaraju prema vani sa mogućnošću učvršćivanja (fi ksiranja) u otvorenom položaju, dok se vrata sa unutrašnje strane otvaraju bez ključa, 6) da su stepenice uz postrojenje lahko dostupne i 7) kontrolna soba stanice treba da bude smještena na prigodnom mjestu u stanici, tako da se do nje u slučaju smetnje može stići brzo i sigurno od ulazne kapije.

 

Član 77.

(1) Plinski vodovi koji vode u mašinsku salu imaju mogućnost zatvaranja prema spolja. (2) Svaki dio voda koji se nalazi unutar mašinske sale ima mogućnost automatskog rasterećenja. (3) Sistem plinovoda za razvod plina u kompresorskoj stanici ima mogućnost bezopasnog rasterećenja u cijelosti ili parcijalno, preko odušnih vodova. (4) Zahtjeve iz stava 3. ovog člana potrebno je ispuniti i u stanju pogonske pripravnosti.(5) Pogon pripadajućih armatura (elektro, pneumatski, hidraulički) ima mogućnost daljinskog upravljanja iz kontrole sobe u stanici. (6) Za pogon zapornih uređaja armature iz stava 5. ovog člana potrebno je predvidjeti alternativni izvor energije (agregat za struju u slučaju nužde).

 

Član 78.

(1) Mašinska sala treba da je ventilisana, a ventilacija da je po mogućnosti prirodna, a ako to nije moguće, potrebno je osigurati uvjete za prisilnu (mehaničku) ventilaciju. (2) Ventilacija služi za održavanje standardnih radnih uvjeta, a ujedno predstavlja sekundarnu zaštitu od požara i eksplozije. (3) Ukoliko je u mašinskoj sali osigurana prirodna ventilacija, prostor mašinske sale može se svrstati kao zaštitna zona 1. (4) Ukoliko je u mašinskoj sali planirana prinudna ventilacija, potrebno je ostvariti najmanje trostruku izmjenu zraka po satu u skladu sa zahtjevima standarda BAS EN 6007910 i tada se prostor mašinske sale može svrstati kao zaštitna zona 2.

 

GLAVA IX.

ELEKTRIČNE INSTALACIJE I UREĐAJI NA PLINOVODU

 

Član 79.

(1) Električne instalacije i uređaji koji se postavljaju na postrojenja plinovoda i na njegove sastavne dijelove ugrađuju se na mjesta koja su van zona opasnosti od eksplozije. (2) Ako se instalacije i uređaji iz stava 1. ovog člana ugrađuju na mjestima koja su u zonama opasnosti, ugradnja i izvođenje instalacija i uređaja sprovodi se na način i po postupku koji su utvrđeni standardima i tehničkim normativima za takve instalacije i uređaje.

 

Član 80.

Električne instalacije i uređaji koji se ugrađuju na plinovode i na njihove sastavne dijelove treba da su u granicama nazivnih vrijednosti (nazivne snage, napona, struje, frekvencije, vrste pogona, grupe paljenja i sl.) i zaštićeni od djejstva vode, električnog, hemijskog, termičkog i mehaničkog djejstva.

 

Član 81.

Električne instalacije i uređaji koji se postavljaju na plinovode i na njegove sastavne dijelove mogu biti ugrađeni u kanalima, udubljenjima i na sličnim mjestima koja se ne provjetravaju, samo ako je takva gradnja uvjetovana tehnološkim zahtjevima.

 

Član 82.

Na mjestima koja nisu ugrožena eksplozivnom smješom, a kanalima su povezana sa mjestima ugroženim tom smješom, potrebno je na odgovarajući način spriječiti prodor plina.

 

Član 83.

Priključci za dovod električne energije u objekat ili u odjeljenje objekta koje je ugroženo eksplozivnom smješom imaju prekidač postavljen na pristupačno mjesto koje nije ugroženo eksplozivnom smješom.

 

Član 84.

Uređaji i objekti na plinovodu su zaštićeni od uticaja usljed atmosferskog pražnjenja.

 

Član 85.

Uređaji i oprema na plinovodu ugrađeni su tako da se onemogući pojava varnice statičkog elektriciteta koji bi mogao da prouzrokuje paljenje eksplozivne smješe.

 

Član 86.

Uređaje namijenjene za osvjetljavanje postrojenja plinovoda i njihovih sastavnih dijelova u pogledu konstruktivnih osobina, kvaliteta i vrste materijala, kao i načina i uvjeta ugradnje potrebno je uskladiti sa standardima i tehničkim normativima za takve uređaje. Član 87. Uređaji za mjerenje i regulaciju koji se ugrađuju na plinovod i njegove sastavne dijelove treba da odgovaraju uvjetima propisanim za njihovu ugradnju.

 

GLAVA X.

ANTIKOROZIVNA ZAŠTITA PLINOVODA

 

Član 88.

(1) Sve dijelove plinovoda potrebno je zaštititi od korozije. (2) Nadzemni plinovodi s opremom (nosačima, obujnicama, ventilima prirubnicama i dr.) izloženi su koroziji koja nastaje usljed atmosferskih uticaja. (3) Za zaštitu nadzemnih plinovoda treba koristiti: 1) kvalitetnu pripremu (čišćenje) površine plinovoda, 2) zaštitne premaze, kao što su boje, lakovi i epoksidni višekomponentni premazi, 3) zaštitne obloge, kao što su cink, hrom, srebro i slične metalne prevlake, te folije, trake i slične organske prevlake (poliplasti) i 4) inhilatore, odnosno specijalne sisteme zaštite od korozije pri posebnim uvjetima. (4) Antikorozivna zaštita podzemnih plinovoda sastoji se od pasivne zaštite (izolacija) i aktivne zaštite (katodna zaštita).

 

Član 89.

(1) Izolacija plinovoda iz člana 88. ovog pravilnika potrebno je da ispunjava sljedeće uvjete: 1) da ne upija vodu i da onemogućava prolaz vlage do plinovoda, 2) da ima visok električni otpor, 3) da je hemijski i fi zički stabilna u toku eksploatacionog perioda plinovoda, 4) da je termički stabilna u području radnih temperatura plinovoda, 5) da je fl eksibilna i elastična, 6) da se proizvodi u obliku koji omogućava lahko i sigurno nanošenje na plinovod i 7) da sa površinom metala cijevi stvara čvrst spoj koji je trajan i otporan na vodu i vlagu. (2) Gotov izolacioni sloj na površini predizolovanih cijevi treba da bude dovoljno čvrst, da je bez oštećenja i da može izdržati naprezanja u transportu i manipulaciji pri polaganju plinovoda. (3) Zaštitne antikorozivne obloge mogu biti: 1) na bazi bitumena, često armirane raznim vlaknima, 2) polivinil-hloridne trake koje se na pripremljenu površinu nanose mašinski ili ručno, 3) polietilenske i epoksidne obloge ili obloge od raznih organskih materijla (poliplast), 4) toploskupljajuće obloge ili trake i 5) visokoelastične izolacije sa svojstvima samoobnavljanja. (4) Izolacija se usaglašava sa izabranim sistemom katodne zaštite. (5) Pod uticajem katodne zaštite izolacija ne može da gubi svojstva i izolacija ne može da smanjuje djejstvo katodne zaštite.

 

Član 90.

Cijevi od kojih se sastoji plinovod mogu biti izolovane fabrički ili na mjestu ugrađivanja.

 

Član 91.

(1) Izolacioni materijal potrebno je ispitati u pogledu: 1) otpornosti na utiskivanje, 2) otpornosti na plastičnu deformaciju trake, 3) površinskog električnog otpora, 4) otpora na katodno odvajanje, 5) sile prijanjanja traka - traka, 6) sile prijanjanja na površinu cijevi, 7) sile prijanjanja na fabričku izolaciju, 8) otpornosti na smicanje preklopa, 9) otpornosti na ultraviolentno zračenje i 10) otpornosti na starenje. (2) O ispitivanju iz stava 1. ovog člana potrebno je sačiniti izvještaj o ispitivanju prije ugradnje.

 

Član 92.

(1) Kontrola svojstva zaštitnih obloga ukopanih čeličnih plinovoda sprovodi se neposredno prije zatrpavanja, ali i kontrolnim iskopavanjima tokom eksploatacije plinovoda. (2) Pri kontroli izolacije prije zatrpavanja plinovoda sprovodi se: 1) vizuelni pregled, čime se utvrđuje kompaktnost i cjelovitost izolacije, 2) kontrola debljine izolacije raznim razornim i nerazornim metodama (vrtlažne struje ili ultrazvuk) na mjestima ručnog ili mašinskog namotavanja zaštitnih traka i 3) kontrola homogenosti (poroznosti, odnosno električne probojnosti) izolacije pomoću defektoskopa (el. detektora) sa naponom 5 kV + 5 kV/mm izolacione obloge, do najviše 25 kV. (3) Na ukopanim plinovodima sprovodi se: 1) kontrola homogenosti izolacije pomoću elektronskog detektora (Pearsonova detekcija) i sl. i 2) analitička kontrola kvaliteta izolacije parametara sistema katodne zaštite. (4) Otkrivene greške u izolaciji potrebno je popraviti izolacionim materijalom koji odgovara materijalu koji je upotrijebljen za izolaciju plinovoda na način da kvalitet izolacije na mjestu popravke odgovara kvalitetu izolacije cijevi bez oštećenja. (5) Poslije popravke iz stava 4. ovog člana potrebno je izvršiti ponovo kontrolu izolacije visokonaponskim detektorom na elektroprobojnost.

 

Član 93.

(1) Na mjestima na kojima je neophodno galvansko odvajanje jednog dijela plinovoda od drugog ugrađuju se izolacione spojnice (umeci). (2) Spojnice iz stava 1. ovog člana koriste se za odvajanje katodno štićenih podzemnih plinovoda od nadzemnih plinovoda ili za razdvajanje dionica plinovoda. (3) Mjesto ugradnje izolacione spojnice bira se ovisno od vrste čeličnih plinovoda, specifi čnosti postrojenja i drugih faktora. 4) Mjesto ugradnje izolacione spojnice iz stava 3. ovog člana određuje projektant katodne zaštite u saradnji sa inženjerom - tehnologom postrojenja. (5) Izolacione spojnice treba da su konstruirane za odgovarajući pritisak, temperaturu i dielektričnu čvrstoću i izolovane od uticaja tla.

 

Član 94.

(1) Na mjestima na kojima se plinovod postavlja kroz zaštitne cijevi potrebno je da radna cijev bude električno izolovana. (2) Zaštitna cijev se postavlja u skladu sa standardom BAS EN 12954.

 

Član 95.

Elemente vješanja plinovoda za konstrukciju mosta, tegove za balast, sidra za plinovod i metalna ojačanja izolacije potrebno je električno izolovati od plinovoda slojem izolacionog materijala i postaviti tako da ne oštećuju izolaciju.

 

Član 96.

Plinovodi se polažu u tlo tako da trajno ostanu izolovani od drugih podzemnih metalnih instalacija.

 

Član 97.

(1) Nadzemni dio plinovoda potrebno je uzemljiti na odgovarajući način. (2) Instalaciju uzemljenja potrebno je uskladiti sa sistemom katodne zaštite.

 

Član 98.

Plinovod je efi kasno katodno štićen ako su vrijednosti zaštitnog potencijala u skladu sa vrijednostima datim u standardu BAS EN 12954.

 

Član 99.

(1) Izgradnja sistema katodne zaštite je aktivna mjera za zaštitu ukopanih i uronjenih plinovoda od korozije, koja je uzrokovana aktivnim elektrohemijskim korozivnim procesima u tlu i vodi. (2) Katodna zaštita čeličnog plinovoda se može uspostaviti na dva načina: 1) sistemom katodne zaštite sa žrtvenim anodama (od magnezija, cinka ili aluminija) i 2) sistemom katodne zaštite sa vanjskim izvorom jednosmjerne struje. (3) Katodna zaštita sa žrtvenim anodama po pravilu se koristi na manjim i izdvojenim objektima (kućni čelični priključci, podmorski cjevovodi, rezervoari i sl.). (4) Sistemi katodne zaštite iz stava 1. ovog člana izgrađuju se u skladu sa standardom BAS EN 12954, i to najkasnije u roku od šest meseci od polaganja plinovoda u tlo. (5) Ukoliko sistem katodne zaštite nije izgrađen i pušten u rad u roku iz stava 4. ovog člana potrebno je izvesti privremenu instalaciju katodne zaštite do izgradnje predviđenog sistema katodne zaštite.

 

Član 100.

(1) Ako usljed djelovanja lutajućih struja postoji opasnost od korozije plinovoda, ta opasnost se utvrđuje, mjeri i otklanja prema standardima BAS EN 50162 i BAS EN 13509. (2) Nivo uticaja elektroenergetskih smetnji od dalekovoda u paralelnom odnosu ili mimoilaženju na čelične cjevovode utvrđuje se unutar određenih granica BAS EN 15280. (3) Elektroenergetske smetnje mogu imati dugotrajni i kratkotrajni karakter, te induktivni i omski način prijenosa. (4) Za priključivanje uređaja za drenažu potrebna je saglasnost korisnika objekata koji uzrokuju nastanak lutajućih struja. (5) Plinovode je potrebno posebno zaštititi od povišene temperature tla koje hemijski nije neutralno, kao i na mjestima na kojima postoje anaerobne bakterije koje vrše redukciju sulfata u tlu.

 

Član 101.

(1) Projekat sistema katodne zaštite sadrži: 1) tehnički opis i karakteristike plinovoda koji se štiti od korozije, 2) tehničke karakteristike okoline u koju se smješta plinovod i procjena rizika od korozije, 3) tehničko rješenje za katodnu zaštitu i zaštitu plinovoda od uticaja elektroenergetskih smetnji iz okruženja sa opisom montažnih i instalaterskih radova katodne zaštite, 4) tehnička rješenja o priključenju na električni napon i usklađivanje sa ostalim elektrotehničkim instalacijama, uzemljenjima i sistemom zaštite građevine od djelovanja munja, te utvrđivanje mjesta ugradnje izolirajućih umetaka, 5) proračunske dokaze za elektrotehnički dio katodne zaštite i zaštite od elektroenergetskih smetnji (nivo zaštitne struje, veličina i tip anodnih ležišta, snaga i tip napojnih stanica, proračuni opterećenja zaštitnih naprava i uzemljenja, vrste kabla, padovi napona i strujna opterećenja pojedinih strujnih krugova, selektivnost zaštite itd.), 6) proračune za mjere i izbor opreme za zaštitu od strujnog udara (previsoki napon dodira) i za sprečavanje nastanka i širenja požara na opremi i instalaciji sistema katodne zaštite pri korištenju električne energije niskog napona, 7) procjenu vijeka trajanja instalacije i pojedine opreme sistema katodne zaštite, 8) program kontrole i sprovođenja sistema kvaliteta sa popisom propisa i standarda za projektiranje i izvođenje, 9) program za zaštitu na radu, zaštitu od požara, zaštitu okoline i zbrinjavanje otpada za vrijeme gradnje i održavanja plinovoda, 10) specifi kaciju materijala i radova sa iskazanim predvidivim cijenama i procjenu ukupnih troškova i 11) tehničke nacrte i šeme. (2) Pri projektiranju sistema katodne zaštite plinovoda koriste se standardi: BAS EN 12954, BAS EN 14505, BAS EN 12474, BAS EN 13509, BAS EN 15257, standardi i propisi za niskonaponske električne instalacije jake i slabe struje, te propisi za prostore koji su ugroženi eksplozivnom atmosferom.

 

Član 102.

(1) Za kontrolu rada sistema katodne zaštite plinovoda potrebno je izvesti mjerna mjesta za kontrolu potencijala, struje i otpora koja se postavljaju na sljedeće dijelove plinovoda, i to: 1) na mjesta postavljanja zaštitnih cijevi na ukrštanjima sa putevima i prugama, 2) na ukrštanjima sa drugim metalnim instalacijama, 3) na mjesta postavljanja izolacionih spojnica u tlu, 4) na prijelaze preko rijeka, 5) na mostove, 6) na mjesta priključka na stanicu katodne zaštite, 7) na instalacije sa galvanskim anodama, 8) u blizini energetskih postrojenja i 9) na pojedinim tačkama plinovoda gdje se mjeri zaštitni potencijal, a ne postoji nijedna od navedenih stavki. (2) Najveće rastojanje između dva međusobna mjerna mjesta ne može biti veće od tri kilometra, a u naseljenim mestima ovo rastojanje ne može biti veće od jedan kilometar.

 

Član 103.

(1) Mjerni kablovi se sa plinovodom spajaju zavarivanjem, tvrdim lemljenjem i aluminotermičkim zavarivanjem. (2) Mjesto zavarivanja potrebno je izolovati. (3) Kvalitet izolacije na mjestu spoja treba da odgovara kvalitetu izolacije cijevi prije njenog uklanjanja radi spoja kablova.

 

Član 104.

(1) Dionice plinovoda koje prolaze kroz zaštitne zone izvorišta pitke vode potrebno je pojačano izolovati. (2) Na dionicama plinovoda iz stava 1. ovog člana mjerni izvodi za kontrolu korozije postavljaju se na razmacima najmanje jedan kilometar, a funkcionisanje katodne zaštite kontrolira se najmanje četiri puta godišnje. (3) Plinovodi koji se polažu kroz kraška područja ne moraju se ojačano izolovati, ali je u pogledu mjernih izvoda i kontrole funkcioniranja sistema katodne zaštite potrebno postupati prema odredbi stava 2. ovog člana.

 

Član 105.

(1) Kontrola i održavanje sistema katodne zaštite vrši se u skladu sa standardom BAS EN 12954. (2) Sve rezultate mjerenja i intervencije na sistemu katodne zaštite potrebno je dokumentirati i čuvati u pisanoj ili digitalnoj formi tako da se osiguraju detaljne informacije o efi kasnosti katodne zaštite i omoguće provjere poređenjem.

 

GLAVA XI.

ISPITIVANJE PLINOVODA

 

Član 106. (1)

Prije puštanja u rad, plinovod, kao i njegovi sastavni dijelovi ispituju se na čvrstoću i nepropusnost, kao dokaz ispravnosti i sigurnosti izgrađenog ili rekonstruiranog plinovoda. (2) Ispitivanje iz stava 1. ovog člana vrši se pritiskom, u skladu sa standardom BAS EN 12327. (3) Prije početka ispitivanja, privredno društvo koje izvodi ispitivanje plinovoda pod pritiskom dužno je da sačini elaborat i proceduru o ispitivanju plinovoda. (4) Elaborat iz stava 3. ovog člana sadrži sve elemente sigurnosti, tačnosti i ekonomičnosti ispitivanja plinovoda sa stanovišta relevantnih standarda i pravilnika. (5) Oprema i funkcioniranje uređaja i aparata koji se koriste za ispitivanje pod pritiskom potrebno je da zadovolji propisane standarde. (6) Ispitni uređaji za mjerenje i registriranje pritiska, temperature i drugo korišteni tokom ispitivanja pod pritiskom, kontroliraju se pomoću odgovarajućih uređaja (kontrolni manometar, termometar i dr.).

 

Član 107.

(1) Za ispitivanje plinovoda može se koristi tečni medij (voda) i plinoviti medij (zrak ili inertni plin). (2) Voda za ispitivanje treba da je čista i ne može agresivno djelovati na cijev plinovoda, ako je potrebno, vodi se dodaje sredstvo za sprečavanje korozije. (3) Punjenje plinovoda ili dijelova postrojenja vodom vrši se tako da plinovod ili dijelovi postrojenja budu dovoljno ozračeni. (4) Nedovoljna ozračenost iz stava 3. ovog člana ili veća nezaptivenost može se ustanoviti već kod opterećenja sa ispitnim pritiskom na osnovu odnosa dodate količine vode i porasta pritiska. (5) Ako je temperatura zemljišta u neposrednoj blizini plinovoda manja od 2 °C potrebno je dodati sredstvo protiv zamrzavanja. (6) Poslije završetka punjenja treba pričekati da se izjednače temperature ispitnog medija i okoline.

 

Član 108.

(1) Mjerni uređaji koji se koriste za ispitivanje treba da funkcioniraju besprijekorno. (2) Za podešavanje i mjerenje ispitnih pritisaka primjenjuju se kontrolni manometri minimalne klase 06. (3) Instrumenti za mjerenje treba da budu etalonirani i da imaju dokaz o ispitivanju. (4) Manometri treba da budu usklađeni sa standardima BAS EN 837-1, BAS EN 837-2 i BAS EN 837-3. (5) Pri ispitivanju čvrstoće pri kojem su cijevi opterećene sa više od 95% propisane granice razvlačenja materijala povećanje pritiska mjeri se i prati zapreminom vode.

 

Član 109

(1) Minimalni ispitni pritisak prilikom ispitivanja plinovoda i njegovih sastavnih dijelova na čvrstoću treba da su veći od maksimalnog radnog pritiska (MOP) za navedene procente: 1) za pojaseve klase lokacije I. i II. - 25%, 2) za pojaseve klase lokacije III. i IV. - 50%, 3) za zaštitni pojas zgrada, individualnih stambenih objekata i individualnih stambeno-poslovnih objekata - 50%, 4) za blok i čistačke stanice na plinovodu - 50% i 5) za mjerne, regulacione, mjerno-regulacione i kompresorske stanice - 50%. (2) Ako se kao ispitni medij koristi voda, najviši pritisak za ispitivanje čvrstoće plinovoda ne može uzrokovati obodna naprezanja veća od najmanje granice razvlačenja cijevi. (3) Pri ispitivanju plinovoda na čvrstoću ispitni pritisak održava se najmanje osam sati. (4) Tokom ispitivanja plinovoda na čvrstoću obavezno se mjeri i prati eventualna promjena temperature ispitnog medija. (5) Tokom ispitivanja plinovoda na čvrstoću ispitni pritisak ne može pokazati značajniji pad.

 

Član 110.

Ako se prilikom ispitivanja čvrstoće plinovoda i njegovih sastavnih dijelova koristi zrak ili inertni plin, odnosno prirodni plin, dozvoljeno maksimalno obodno naprezanje u materijalu cijevi u odnosu na granicu tečenja je prikazano u Prilogu 16. ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio.

 

Član 111.

(1) Ukoliko se na udaljenosti manjoj od 100 m od ose plinovoda i njegovih sastavnih dijelova nalazi zgrada, individualni stambeni objekti i individualni stambeno-poslovni objekti, kao ispitni medij koristi se voda. (2) Ukoliko se prije ispitivanja plinovoda evakuišu ljudi iz objekata iz stava 1. ovog člana, za ispitivanje plinovoda kao ispitni medij može se koristiti zrak ili inertni plin.

 

Član 112.

(1) Minimalni ispitni pritisak prilikom ispitivanja plinovoda i njegovih sastavnih dijelova na nepropusnost treba da bude jednak maksimalnom radnom pritisku (MOP). (2) Pri ispitivanju plinovoda na nepropusnost ispitni pritisak održava se najmanje 24 sata. (3) Plinovod se smatra nepropusnim ako mjerenja temperature i pritiska pokažu da je količina ispitnog medija nepromijenjena tokom ispitivanja.

 

Član 113.

(1) Sklopovi sastavljeni od cijevi i fi tinga ispituju se prije ugradnje u plinovod u sljedećim slučajevima: 1) kada ne mogu biti ispitani nakon ugradnje u postojeću instalaciju, 2) kada treba da se postave u blizini fabričkih postrojenja koja ne mogu biti zaštićena od posljedica neuspješnog ispitivanja i 3) kada se procijeni da posljedice neuspješnog ispitivanja opravdavaju prethodno ispitivanje. (2) Sklopovi iz stava 1. ovog člana ne moraju se nakon ugradnje ponovo ispitivati na čvrstoću i nepropusnost, ali sve zavarene spojeve kojima se sklop ugrađuje u plinovod potrebno je radiografski ispitati.

Član 114.

Ispitni medij koji se koristi za ispitivanje odstranjuje se iz plinovoda tako da ne utiče štetno na okolinu.

 

Član 115.

Sve izvještaje i zapise o ispitivanju plinovoda i njegovih sastavnih dijelova potrebno je da potpiše odgovorno lice izvođača ispitivanja radova i lica koja vrše stručni nadzor.

 

Član 116.

Nakon ispitivanja, a prije puštanja u rad plinovoda i njegovih sastavnih dijelova, sačinjava se elaborat o punjenju prirodnim plinom, koji sadrži: 1) tehnički opis plinovoda, 2) tehnološki postupak operacija prilikom punjenja, 3) planirano vrijeme početka i završetka operacija prilikom punjenja, 4) pritisak do koga će se plinovod puniti i količina prirodnog plina potrebna za punjenje i 5) procjenu količine prirodnog plina koja će se ispustiti u atmosferu u postupku punjenja plinovoda.

 

GLAVA XII.

RAD I ODRŽAVANJE PLINOVODA

 

Član 117.

(1) Plinovod i njegove sastavne dijelove potrebno je koristiti, kontrolirati i održavati na način da se osigura njihov siguran, pouzdan i siguran rad. (2) Korištenje, kontroliranje i održavanje plinovoda i njegovih sastavnih dijelova vrši se u skladu sa tačkom 10. standarda BAS EN 1594, i o tome se vodi posebna evidencija u pisanoj i/ili elektronskoj formi. (3) Za otklanjanje smetnji i oštećenja potrebno je organizovati stalnu dežurnu službu kod operatera transportnog sistema, pri čemu kadrovska struktura službe i opremljenost službe aparatima treba da bude na takvom nivou da se mogu realizirati neophodni zahvati na plinovodu kod interventnih situacija. (4) Obavezno je imati jedno ili više prijavnih mjesta koja su stalno dostupna za preuzimanje prijava i organiziranje potrebnih intervencija, pri čemu se prijavna mjesta opremaju odgovarajućom komunikacijskom opremom. (5) U dežurnoj službi se vodi protokol o prijavljenim smetnjama, šteti i preduzetim mjerama.

 

Član 118.

(1) Poslove održavanja obavljaju stručna lica operatera transportnog sistema. (2) Poslove održavanja iz stava 1. ovog člana obavljaju stručna lica koja imaju položen stručni ispit iz oblasti plinske tehnike. (3) Pored stručnih lica operatera transportnog sistema iz stava 1. ovog člana, poslove održavanja mogu obavljati privredna društva ovlašćena od operatera transportnog sistema za obavljanje poslova održavanja koja posjeduju dokaze o potrebnoj osposobljenosti stručnih lica iz stava 2. ovog člana.

 

Član 119.

Operater transportnog sistema obavezan je: 1) imati pismeni plan procedura eksploatacije i održavanja sistema, 2) imati pismeni plan postupanja u slučaju vanrednih događaja na sistemu, 3) eksploatirati i održavati sistem u skladu sa planovima iz t. 2. i 3. ovog člana, 4) mijenjati planove iz t. 2. i 3. ovog člana periodično u skladu sa iskustvom i promjenama uvjeta eksploatacije, 5) osigurati obuku za zaposlene u skladu sa njihovim zaduženjima i 6) voditi i čuvati dokumentaciju o izvršenim radovima na održavanju i obuci zaposlenih u pisanoj i/ili elektronskoj formi.

 

Član 120.

Katodna zaštita od korozije se primjenjuje, ispituje i detaljno mjeri prema zahtjevima standarda BAS EN 12954 i BAS EN 13509.

 

Član 121.

(1) Ispitivanje funkcije i servisiranje dijelova plinovoda (sakupljač kondenzata, separator, fi lter) obavlja se u primjerenim vremenskim intervalima. (2) Pokretljivost zapornih armatura ispituje se najmanje jedanput godišnje. (3) Kod armatura koje nisu na ručni pogon, preporučuje se dodatno funkcionalno ispitivanje.

 

Član 122.

(1) Rezultati kontrole obuhvaćene čl. 117. do 120. ovog pravilnika se dokumentiraju. (2) Dokumentacija iz stava 1. ovog člana čuva se do sljedećeg ispitivanja, a najmanje godinu dana. Član 123. (1) Pri stavljanju plinovoda u pogon, odnosno dionice plinovoda, potrebno je pridržavati se standarda BAS EN 12327, kao i BAS EN 12007-1 i BAS EN 1594. (2) Stavljanje u pogon plinovoda izvodi se tako da je osigurano sigurno odvođenje nastale smješe plina i zraka, pri čemu u plinovodu ne može ostati zrak.

 

Član 124.

(1) Isključivanje plinovoda znači kraj njegovog daljeg korištenja u snabdijevanju plinskog konzuma. (2) Pri isključivanju plinovoda, odnosno dionice plinovoda, potrebno je pridržavati se standarda BAS EN 12327, BAS EN 12007-1 i BAS EN 1594. (3) Dionice plinovoda koje se isključuju razdvajaju se i iz njih se ispušta plin. (4) Svi otvori na plinovodu se nepropusno zatvaraju, isključena dionica plinovoda se može ispuniti intrtnim plinom ili nekim drugim odgovarajućim medijem.

 

Član 125.

(1) Stavljanje plinovoda izvan pogona podrazumijeva privremeno odvajanje dionice plinovoda od plinskog sistema (vremenski ograničeni prekid rada). (2) Pri stavljanju plinovoda izvan pogona, odnosno dionice plinovoda, obavezno je pridržavati se standarda BAS EN 12327, BAS EN 12007-1 i BAS EN 1594. (3) Plinovodi koji su izvan pogona nadziru se ovisno o budućoj namjeni, korištenom mediju za ispunjavanje, kao i lokalnim uvjetima.

 

GLAVA XIII.

DALJINSKI NADZOR I UPRAVLJANJE I SISTEM VEZA

 

Član 126. (1)

U cilju ostvarenja sigurnog korištenja i održavanja plinovoda neophodno je uspostaviti informacioni sistem za daljinski nadzor, upravljanje i prikupljanje podataka. (2) Uspostavljeni informacioni sistem iz stava 1. ovog člana omogućit će neprekidni uvid u tehnološke parametre transportnog sistema, primjenom odgovarajuće telekomunikacione sklopovske i programske opreme operatera transportnog sistema.

 

Član 127.

Sistemom za daljinski nadzor i upravljanje mjerno-regulacione stanice osigurava se daljinski prijenos sljedećih podataka: 1) satni i dnevni protok prirodnog plina, 2) pritisak na mjestu mjerenja protoka prirodnog plina, 3) temperaturu na mjestu mjerenja protoka prirodnog plina, 4) status položaja (otvoreno/zatvoreno) ulazne protivpožarne slavine ispred mjerno-regulacione stanice, 5) ulazni i izlazni pritisak, 6) diferencijalni pritisak na svakom fi lteru, ako se u mjerno-regulacionoj stanici vrši fi ltriranje, 7) ulaznu i izlaznu temperaturu, 8) status položaja (otvoreno/zatvoreno) svakog sigurnosnog prekidnog ventila, 9) pritisak iza svakog stepena regulacije kod višestepenih regulacija, 10) položaj kontrolnog ventila za ograničenje protoka ili pritiska plina, kada takav ventil postoji na mjerno-regulacionoj stanici, 11) temperatura vode na ulazu u kotlarnicu i izlazu iz kotlarnice, 12) status rada pumpe u kotlarnici i 13) hemijski sastav prirodnog plina tamo gdje postoje plinski hromatografi  i ako postoje tehničke mogućnosti.

 

Član 128.

Sistemom za daljinski nadzor i upravljanje na mjerno-regulacionoj i kompresorskoj stanici osigurava se upravljanje izvršnim organima ventila koji imaju tehničku mogućnost za daljinsko upravljanje, a u skladu sa zahtjevima operatera transportnog sistema.

 

Član 129.

Odredbe čl. 127. i 128. ovog pravilnika odnose se i na mjerne stanice i regulacione stanice u skladu sa funkcijom koju imaju u sistemu za transport prirodnog plina.

 

Član 130.

U cilju ostvarivanja sigurnog i nesmetanog prijenosa informacija koje se odnose na korištenje i održavanje plinovoda neophodno je osigurati telekomunikacione usluge za prijenos podataka i govora sa operaterom transportnog sistema.

 

GLAVA XIV.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Član 131.

(1) Upravni nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog pravilnika vrši ministarstvo nadležno za oblast energetike. (2) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog pravilnika vrši Republička uprava za inspekcijske poslove i odgovarajuće inspekcije u jedinicama lokalne samouprave.

 

Član 132.

Zahtjevi za izdavanje lokacijskih uvjeta za projektiranje i izgradnju plinovoda radnog pritiska većeg od 16 bara, koji su podneseni prije stupanja na snagu ovog pravilnika, okončat će se po odredbama pravilnika koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva.

 

Član 133.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaje primjena odredaba Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tečnih i plinovitih ugljovodonika magistralnim naftovodima i plinovodima i naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (“Službeni list SFRJ”, broj 26/85), u dijelu koji se odnosi na plinovode.

 

Član 134.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom glasniku Republike Srpske“.

 

Broj: 05.06/020-861-2/16

11. jula 2016. godine 

Banja Luka 

 

Ministar,

Petar Đokić, s.r.