Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu

 

Službeni glasnik Republike Srpske, broj 90, 11.10.2021.

 

Na osnovu člana 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, donosim

 

UKAZ

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD UZNEMIRAVANJA NA RADU

Proglašavam Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu, koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na Osamnaestoj redovnoj sjednici, održanoj 30. septembra 2021. godine, a Vijeće naroda 7. oktobra 2021. godine konstatiralo da se usvojeni Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu ne odnosi na vitalni nacionalni interes nijednog konstitutivnog naroda u Republici Srpskoj.

 

Broj: 01-020-3548/21

8. oktobra 2021. godine

Banja Luka

 

Predsjednik Republike, Željka Cvijanović, s.r.

 

ZAKON

O ZAŠTITI OD UZNEMIRAVANJA NA RADU

POGLAVLJE I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se zaštita od uznemiravanja na radu i u vezi sa radom, postupak za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja na radu i u vezi sa radom i druga pitanja od značaja za zaštitu od uznemiravanja na radu i u vezi sa radom.

Član 2.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se na poslodavce i radnike koji se nalaze u radnom odnosu, lica angažirana van radnog odnosa u procesu rada, druga lica koja po bilo kom osnovu učestvuju u procesu rada i lica koja traže zaposlenje (u daljem tekstu: radnik).

Član 3.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) podstrekavanje je podsticanje, izdavanje naloga ili navođenje drugih na vršenje radnji uznemiravanja na radu i u vezi sa radom (u daljem tekstu: uznemiravanje na radu),

2) pomaganje u vršenju radnji uznemiravanja na radu smatra se davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrše radnje uznemiravanje na radu, stavljanje na raspolaganje sredstava za izvršenje, kao i stvaranje uvjeta ili otklanja- nje prepreka za izvršenje radnji uznemiravanja na radu,

3) odgovorno lice kod poslodavca smatra se lice kojem su povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje odlučuje o pravima i obavezama radnika.

Član 4.

Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuje oblast rada, mirnog rješavanja radnih sporova, diskriminacije, obligacionih odnosa, izvršnog postupka, inspekcija i zdravstvene zaštite.

Član 5.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označa- vanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

 

POGLAVLJE II. UZNEMIRAVANJE NA RADU

Član 6.

(1) Uznemiravanje na radu, u smislu ovog zakona, jeste svako ponašanje prema radniku, grupi radnika ili poslodav- cu, koje može nanijeti štetu fizičke, psihičke ili seksualne prirode.

(2) Uznemiravanje na radu može biti izvršeno jednom radnjom, povremenim ili učestalim, aktivnim ili pasivnim postupanjem.

(3) Vršilac radnje uznemiravanja na radu iz stava 2. ovog člana može biti poslodavac, odgovorno lice kod poslodavca, radnik, grupa radnika kod poslodavca ili treće lice s kojim radnik ili poslodavac redovno dolazi u kontakt u obavljanju poslova.

(4) Uznemiravanje na radu vrši i lice koje podstrekava ili pomaže drugom licu u vršenju radnji uznemiravanja na radu.

Član 7.

(1) Uznemiravanje na radu koje može nanijeti štetu fizič- ke prirode predstavlja svaki fizički napad na radnika, neovi- sno o tome da li je nastupila povreda, a koji je prouzrokovao strah, bol, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za radnika.

(2) Uznemiravanje na radu koje može nanijeti štetu psi- hičke prirode je svako ponašanje prema radniku kojim se ugrožava dostojanstvo, čast i ugled radnika, osobni i pro- fesionalni integritet, a koje može nanijeti štetu fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitovati radnika.

(3) Uznemiravanje na radu koje može nanijeti štetu sek- sualne prirode je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje polne prirode kojim se ugrožava dostojan- stvo radnika, a može uzrokovati zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za rad- nika.

Član 8.

Radnjama uznemiravanja na radu, u skladu sa čl. 6. i 7. ovog zakona, smatraju se:

1) fizički napad ili prijetnja fizičkim napadom,

2) verbalno napadanje, obraćanje uz viku, prijetnju ili vrijeđanje,

3) neprimjereno javno komentiranje osobnih svojstava i osobina radnika,

4) upućivanje vulgarnih komentara,

5) neopravdano isključivanje radnika iz radnih procesa i procesa donošenja odluka, oduzimanje radniku sredstava potrebnih za obavljanje posla i zabrana komuniciranja sa radnikom,

6) neopravdano uskraćivanje neophodnih informacija, namjerno davanje pogrešnih informacija ili uputstava u vezi sa radom ili radnim procesom,

7) postavljanje neadekvatno kratkih rokova za izvršenje posla ili neosnovano preopterećivanje radnika radnim zada- cima,

8) dodjeljivanje neadekvatnih poslova u kontinuitetu, koji nisu u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima radnika, osim u slučajevima i na način utvrđen propisima kojima se uređuje oblast rada,

9) neopravdano stalno omalovažavanje rezultata rada radnika,

10) prikupljanje i obrada podataka o porodičnom, od- nosno bračnom statusu i planiranju porodice, zahtijevanje isprava ili drugih podataka koji nisu od neposrednog značaja za obavljanje poslova kod poslodavca ili ostvarivanja prava radnika,

11) neosnovano kažnjavanje ili uskraćivanje ostvariva- nja prava po osnovu rada,

12) druge radnje koje imaju za cilj ili predstavljaju ugrožavanje dostojanstva, ugleda, osobnog i profesional- nog integriteta, zdravlja i položaja radnika, koje izaziva- ju strah ili stvaraju neprijateljsko, degradirajuće, poniža- vajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršavaju uvjete rada ili dovode do toga da se radnik izoluje ili navede na to da otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

 

POGLAVLJE III.

PRAVA I OBAVEZE POSLODAVCA I RADNIKA

Član 9.

(1) Poslodavac i radnik dužni su da se uzdrže od ponaša- nja koje predstavlja uznemiravanje na radu.

(2) Zloupotrebu prava na zaštitu od uznemiravanja na radu vrši radnik ili poslodavac koji je znao ili je morao znati da ne postoje razlozi za pokretanje sudskog postupka za za- štitu od uznemiravanja na radu, a pokrene sudski postupak sa ciljem da za sebe ili drugoga pribavi korist ili da drugome nanese štetu.

(3) Radnik koji vrši uznemiravanje na radu ili koji zlo- upotrijebi pravo na zaštitu od uznemiravanja na radu odgo- voran je za povredu radne obaveze, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast rada.

Član 10.

(1) Poslodavac je dužan da radniku osigura efikasnu za- štitu od uznemiravanja na radu.

(2) Poslodavac je dužan da radni proces organizira na način da se sprečava pojava uznemiravanja na radu i osigura uvjete rada u kojima radnik neće biti izložen uznemiravanju na radu od poslodavca, odnosno odgovornog lica, drugog radnika i trećih lica.

Član 11.

(1) Poslodavac je dužan da informira radnika, odnosno predstavnike radnika o pravima, dužnostima i odgovorno- stima, mjerama prevencije i sprečavanja, uzrocima, pojav- nim oblicima i posljedicama uznemiravanja na radu.

(2) Poslodavac je dužan da predstavniku sindikata i dru- gom predstavniku radnika omogući osposobljavanje s ciljem prepoznavanja, prevencije i sprečavanja uznemiravanja na radu.

(3) Informiranje radnika i njihovih predstavnika iz stava 1. ovog člana može se provoditi organiziranjem informativ- nih sastanaka, organiziranjem obuka, usvajanjem i objavom općih akata o prevenciji i sprečavanju uznemiravanja na radu, na oglasnoj ploči ili internet stranici poslodavca, isti- canjem plakata ili pamfleta ili na druge odgovarajuće načine.

Član 12.

(1) Poslodavac odgovara za štetu koju odgovorno lice kod poslodavca ili radnik, vršeći radnje uznemiravanja na radu prouzrokuje drugom radniku kod istog poslodavca, u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast obligacionih od- nosa.

(2) Poslodavac koji je naknadio štetu, a koju je prouzro- kovalo odgovorno lice kod poslodavca ili radnik ima pravo da od odgovornog lica ili radnika potražuje iznos isplaćene štete.

 

POGLAVLJE IV.

POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA ZAŠTITU OD UZNEMIRAVANJA NA RADU

Član 13.

Postupak za zaštitu od uznemiravanja na radu provodi se kod poslodavca, Agencije za mirno rješavanje radnih sporo- va (u daljem tekstu: Agencija), organa nadležnog za inspek- cijski nadzor i nadležnog suda.

Član 14.

(1) Radnik koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu od uznemirava- nja na radu kod poslodavca u roku od 30 dana od dana kada je posljednji put izvršena radnja uznemiravanja.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana, uz pismenu saglasnost radnika, može podnijeti predstavnik sindikata ili drugi pred- stavnik radnika.

(3) Poslodavac je dužan da po saznanju da je izvršena radnja uznemiravanja na radu pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti za povredu radne discipline.

(4) Poslodavac je dužan da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva iz st. 1. i 2. ovog člana, odnosno od dana pokretanja postupka iz stava 3. ovog člana, provede postu- pak zaštite od uznemiravanja na radu.

Član 15.

(1) Postupak zaštite od uznemiravanja na radu kod poslo- davca je hitan i zatvoren je za javnost.

(2) U postupku kod poslodavca, na zahtjev jedne od stra- na u sporu, može da učestvuje predstavnik sindikata ili drugi predstavnik radnika.

(3) Podaci prikupljeni u toku postupka kod poslodavca su povjerljive prirode i mogu se saopćavati samo učesnicima u postupku i nadležnim organima u vezi sa postupkom za zaštitu od uznemiravanja na radu.

(4) Poslodavac koji zapošljava 15 i više radnika, općim aktom propisuje postupak zaštite od uznemiravanja na radu.

(5) Općim aktom iz stava 4. ovog člana propisuje se na- čin podnošenja zahtjeva, način određivanja lica ili komisije za podnošenje i provođenje postupka zaštite od uznemiravanja kod poslodavca, lice kojem se zahtjev podnosi, način osiguranja taj- nosti podataka i druga pitanja bitna za provođenje postupka.

(6) Opći akt iz stava 4. ovog člana objavljuje se na ogla- snoj ploči ili na internet stranici poslodavca.

Član 16.

(1) Postupak za zaštitu od uznemiravanja na radu kod poslodavca smatra se okončanim zaključivanjem sporazuma u pisanoj formi između strana u sporu.

(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana ima snagu izvršne isprave.

(3) Ako strane u postupku kod poslodavca ne zaključe spo- razum o predmetu spora u roku iz člana 14. stav 4. ovog zakona, poslodavac donosi rješenje o obustavljanju postupka.

Član 17.

(1) Sporazum iz člana 16. stav 1. ovog zakona sadrži mje- re koje su usmjerene na prestanak ponašanja koje predstavlja uznemiravanje na radu i sprečavanje daljeg uznemiravanja.

(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana može sadržavati odredbe o naknadi materijalne i nematerijalne štete.

(3) Poslodavac je dužan da provede mjere iz stava 1. ovog člana.

Član 18.

(1) Radnik koji smatra da je pretrpio uznemiravanje na radu može da podnese prijedlog za mirno rješavanje spora Agenciji ili da podigne tužbu za zaštitu od uznemiravanja na radu, ukoliko se postupak kod poslodavca obustavi bez zaključenog sporazuma.

(2) Pravo na podnošenje prijedloga za mirno rješavanje spora, odnosno podizanje tužbe uvjetovano je prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja na radu.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, kada je uznemira- vanje počinio preduzetnik kod kojeg je radnik zaposlen, od- nosno odgovorno lice kod poslodavca, pravo na podnošenje prijedloga za mirno rješavanje spora, odnosno podizanje tu-

žbe nije uvjetovano prethodnim obraćanjem radnika poslo- davcu zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja na radu.

(4) Rok za podnošenje prijedloga za mirno rješavanje radnog spora je tri mjeseca od dana kada je posljednji put izvršena radnja uznemiravanja na radu, odnosno tri mjeseca od isteka roka iz člana 14. stav 4. ovog zakona.

(5) Rok za podizanje tužbe je tri mjeseca od dana obu- stavljanja postupka mirnog rješavanja radnog spora kod Agencije, odnosno šest mjeseci od dana kada je posljednji put izvršena radnja uznemiravanja na radu.

(6) Sudski spor povodom zaštite od uznemiravanja na radu ima karakter radnog spora.

Član 19.

Ako radniku, koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu prema mišljenju doktora specijaliste medicine rada zaposlenog u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi, prijeti opasnost po zdravlje ili život, poslodavac je dužan da, do okončanja postupka za zaštitu od uznemiravanja na radu kod poslodav- ca, radniku koji se tereti za uznemiravanje na radu izrekne jednu od sljedećih mjera:

1) premještaj u drugu radnu sredinu – na iste ili druge poslove, odnosno radno mjesto ili

2) udaljenje sa radnog mjesta uz naknadu plaće, u skladu sa propisom kojim se uređuje oblast rada.

Član 20.

(1) Radnik kojem, prema mišljenju doktora specijaliste medicine rada zaposlenog u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi, prijeti opasnost po zdravlje ili život, ima pravo da odbije da radi ako poslodavac ne preduzme mjere iz člana 19. ovog zakona.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, radnik je dužan da, bez odgađanja, obavijesti poslodavca i nadležnu inspekciju o odbijanju rada.

(3) Za vrijeme dok ne radi, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koju je ostvario u prethodna tri mjeseca.

(4) Radnik koji je odbio da radi dužan je da se vrati na rad nakon što je poslodavac preduzeo mjere iz člana 19. ovog zakona, a najkasnije do okončanja postupka zaštite od uznemiravanja na radu.

Član 21.

Ako miritelj ili arbitar u postupku mirnog rješavanja spo- ra kod Agencije ocijeni da radniku koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu prijeti opasnost po zdravlje ili život, može poslodavcu dostaviti obrazloženu inicijativu za preduzimanje mjera iz člana 19. ovog zakona do okončanja postupka mirnog rješavanja spora kod Agencije.

Član 22.

U postupku zaštite od uznemiravanja na radu, ukoliko radnik učini vjerovatnim da je bio izložen uznemiravanju na radu, teret dokazivanja da nije bilo uznemiravanja na radu je na poslodavcu.

Član 23.

(1) U postupku pred nadležnim sudom radnik koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu može u tužbenom zahtjevu da traži:

1) utvrđivanje da je pretrpio uznemiravanje na radu,

2) zabranu vršenja radnji koje predstavljaju uznemiravanje na radu, zabranu daljeg vršenja radnji uznemiravanja, odnosno ponavljanja radnji koje predstavljaju uznemiravanje na radu,

3) izvršenje radnje radi uklanjanja posljedica uznemira- vanja na radu,

4) naknadu materijalne, odnosno nematerijalne štete.

(2) Radnik od suda može tražiti javnu objavu presude donesene povodom tužbe iz stava 1. ovog člana, na trošak lica za koje je utvrđeno da je počinilo uznemiravanje radu. 

Član 24.

(1) Pokretanje postupka za zaštitu od uznemiravanja na radu, kao i učešće u postupku ne može da bude osnov za:

1) stavljanje radnika u nepovoljniji položaj u vezi ostvarivanjem prava i obaveza po osnovu rada,

2) pokretanje postupka za utvrđivanje disciplinske, mate- rijalne i druge odgovornosti radnika,

3) otkaz ugovora o radu, odnosno prestanak radnog ili drugog ugovornog odnosa po osnovu rada,

4) proglašavanje radnika viškom, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast rada.

(2) Pravo na zaštitu iz stava 1. ovog člana ima i lice koje je prisustvovalo ili svjedočilo uznemiravanju, odbilo nalog za postupanje koje predstavlja uznemiravanje na radu ili na bilo koji način učestvovalo u postupku za zaštitu od uznemi- ravanja, pružilo ili imalo namjeru pružiti informacije ili potrebne dokaze u postupku zaštite od uznemiravanja na radu.

 

POGLAVLJE V. NADZOR I KAZNENE ODREDBE

Član 25.

(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona vrši inspekcija rada u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove, u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima je uređena oblast inspekcija.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona u dijelu koji se odnosi na uznemiravanje na radu u republičkim organima uprave i jedinicama lokalne samouprave vrši upravna inspekcija, u skladu sa ovim zakonom i propisom kojim je uređena oblast upravne inspekcije.

Član 26.

(1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 9.000 KM ka- znit će se za prekršaj poslodavac ako:

1) zloupotrijebi pravo na zaštitu od uznemiravanja na radu (član 9. stav 2),

2) ne informira radnika, odnosno predstavnike radnika (član 11. stav 1),

3) predstavniku sindikata i drugom predstavniku radnika ne omogući osposobljavanje (član 11. stav 2).

(2) Novčanom kaznom od 200 KM do 900 KM kaznit će se odgovorno lice kod poslodavca za prekršaj iz stava 1. ovog člana.

Član 27.

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 12.000 KM ka- znit će se za prekršaj poslodavac ako:

1) ne organizira proces rada na način da spriječi uznemiravanje na radu (član 10),

2) radniku ne osigura zaštitu od uznemiravanja na radu (član 14),

3) postupi suprotno članu 15. ovog zakona,

4) ne donose rješenje o obustavljanju postupka (član 16. stav 3),

5) ne provede mjere iz sporazuma (član 17),

6) ne izrekne mjeru za sprečavanje uznemiravanja na radu do okončanja postupka (član 19),

7) radnika koji je pokrenuo postupak zaštite stavi u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike, protiv tog radnika pokrene postupak za utvrđivanje disciplinske, materijalne ili druge odgovornosti, ili mu otkaže ugovor o radu, ili drugi ugovorni odnos po osnovu rada, ili ga proglasi viškom (član 24. stav 1),

8) postupi suprotno odredbi člana 24. stav 2. ovog zakona.

2) Novčanom kaznom od 300 KM do 1.200 KM kaznit će se odgovorno lice kod poslodavca za prekršaj iz stava 1. ovog člana.

 

POGLAVLJE VI. PRIJELAZNA I ZAVRŠNA ODREDBA

Član 28.

(1) Poslodavac je dužan da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donese opći akt iz člana 15. stav 4. ovog zakona.

(2) Postupci za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja na radu, koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu okončani po odredbama zakona kojima se uređuje oblast rada, okončat će se po odredbama tog zakona.

Član 29.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

 

Broj: 02/1-021-741/21

30. septembra 2021. godine

Banjaluka

 

Predsjednik Narodne skupštine,

Nedeljko Čubrilović, s.r.