Ljevičar hrvatskih korijena: Ko je Gabriel Boric novoizabrani predsjednik Čilea

Ljevičarski političar hrvatskih korijena Gabriel Boric postao je u nedjelju najmlađi predsjednik Čilea, pobijedivši u do kraja neizvjesnoj utrci kandidata krajnje desnice Josea Antonia Kasta, na izborima koji predstavljaju vrhunac rasta popularnosti progresivne ljevice u toj zemlji.

U središtu Santiaga njegovi su pristaše klicali, međusobno se grlili i mahali zastavama s Boricevim likom, kao i duginim zastavama LGBT skupina koje su podržale njegovu socijalno inkluzivnu politiku i planove za reviziju čileanskog tržišno orijentiranog ekonomskog modela.

Tijekom svog pobjedničkog govora Boric je najavio da će njegova vlada proširiti socijalna prava stanovništva, ali da će to napraviti na fiskalno odgovoran način i imajući na umu brigu za zdravlje ekonomije najvećeg svjetskog proizvođača bakra.

Također je rekao da će se suprotstaviti rudarskim projektima koji "uništavaju" prirodni okoliš, među kojima je i kontroverzni projekt Dominga vrijedan 2,5 milijarda dolara koji uključuje rudarenje željeza, bakra i zlata. "Uništavajući naš svijet uništavamo i sebe. Ne želimo više 'žrtvovanih zona', ne želimo projekte koji uništavaju našu zemlju, naše zajednice, i to naglašavamo u ovom slučaju koji je postao simboličan: Ne Domingi!", rekao je Boric. Taj bi projekt trebao biti pokrenut nedaleko od prirodnih rezervata oko 500 kilometara sjeverno od glavnog grada Santiaga.

Nakon više od 99 posto prebrojanih glasačkih listića, Boric (35), koji vodi lijevu koaliciju s Komunističkom strankom, imao je 55,86 posto glasova, u usporedbi s 44,14 posto koliko je dobio njegov rival, krajnji desničar Jose Antonio Kast, koji je priznao poraz.

Prosvjedi 2019. godine bacili su svjetlo na ekonomske nejednakosti i izazvali službene izmjene ustava.

"Bit ću predsjednik svih Čileanaca bez obzira da li su glasali za mene ili nisu", izjavio je Boric u telefonskom razgovoru s predsjednikom Sebastianom Pinerom, koji odstupa s dužnosti u ožujku.

Danas je nada pobijedila strah, rekao je Boric tijekom pobjedničkog govora.

U najneizvjesnijoj utrci od povratka demokracije 1990., dvojica kandidata nudila su potpuno suprotne vizije budućnosti te zemlje.

Kandidat "reda, pravde i sigurnosti"

Gabriel Boric, zastupnik od 2014., čelnik široke lijeve koalicije, predstavljao se kao kandidat koji će provesti promjene i politički nasljednik pokreta iz 2019. za više socijalne pravde u zemlji s najvećim nejednakostima unutar Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Kast je za sebe rekao da je kandidat "reda, pravde i sigurnosti" koji žali za vremenom vojne diktature Augusta Pinocheta.

Niti jedan ne pripada centrističkom političkom mainstreamu koji je vladao Čileom od ukidanja Pinochetove vojne diktature 1990. i obojica su posljednjih tjedana moderirali svoje stavove kako bi pridobili centrističke birače.

Boric, koji je pozornost javnosti privukao kao vođa studentskih prosvjeda 2011. za bolje i pristupačnije obrazovanje, napisao je u subotu u otvorenom pismu da će njegova vlada provesti promjene koje Čileanci traže od prosvjeda 2019. godine. Ti prosvjedi, koji su trajali mjesecima i povremeno postajali nasilni, potaknuli su službeni proces izmjena desetljećima starog čileanskog ustava, koji će se sljedeće godine suočiti s referendumom.

Boric se zauzima za veliku poreznu reformu po kojoj bi najbogatiji - jedan posto Čileanaca koji posjeduju 26,5 posto nacionalnog bogatstva, više sudjelovali u njegovu programu boljeg pristupa zdravstvu i školstvu te uspostave novog mirovinskog sustava koji je danas u cijelosti u privatnim rukama.

Rođen u Punta Arenasu

Gabriel Boric je rođen u Punta Arenasu 1986. godine. Otac mu je Luis Javier Boric, podrijetlom iz Hrvatske, koji je čitav životni vijek radio kao kemijski inženjer u tvrtki ENAP, a majka Maria Soledad Font, podrijetlom iz španjolske regije Katalonije, piše Guardian. Diplomirao je pravo na Sveučilištu Čile u Santiagu.

Prije deset godina Boric je bio dio radikalne generacije studentskih vođa koji su 2011. godine predvodili prosvjede protiv nejednakosti u obrazovnom sustavu. Danas se na te prosvjede gleda kao na prethodnike većih društvenih nemira koji su zahvatili zemlju u listopadu 2019. godine, piše Guardian.

U profesionalnu politiku Boric je ušao 2013., kada je kao neovisni kandidat u južnoj regiji Magallanes osvojio zastupničko mjesto s najvećim brojem glasova. Isto se dogodilo i 2017. godine. Boric je bio jedan od zastupnika koji su 2019. godine potpisali međustranački sporazum o donošenju novog Ustava - potez za koji analitičari kažu da je bio ključan za Boricevo osvajanje simpatija lijevog biračkog tijela.

"Ovdje se događa nešto prekrasno i uzbudljivo, prijatelji", poručio je Boric nakon ulaska u utrku za predsjednika.

"Došli smo iz socijalističkog pokreta i politički smo oblikovani borbom koja se vodila tijekom povijesti. Ako je Čile kolijevka neoliberalizma, također će biti i njegov grob", kazao je.

"Ovo je samo početak za vođe prosvjeda iz 2011. godine", rekla je Javiera Arce, politologinja sa Sveučilišta Valparaíso. "Boric je učio na pogreškama iz prošlosti i nastojao je postići sporazume - ovo je nevjerojatno važna generacija u političkoj povijesti Čilea."

Preci s otoka Ugljana

Rođak Gabriela Borića je Domagoj Kombura s Ugljana. On mu je, kako sam kaže rod po trećem ili četvrtom koljenu, i to sa strane njegove prabake koja se prezivala Borić. Gabriel je prvi put na Ugljan došao 2010., a tada je upoznao Domagoja.

"On je izrazio želju doći ovdje vidjeti staru kuću odakle je njemu pradjed išao u Čile. Onda su oni došli tu, onda je ona zvala nas par tu rođaka da dođemo da ga upoznamo, tako smo s njim pričali", rekao je Kombura za Dnevnik.hr.

Dodao je kako su Gabrielovi preci prije više od 120 godina otišli u Čile. U staroj kući obitelji Borić nekad su živjela tri brata. Dvojica su otišla u Čile, a jedan je ostao na Ugljanu. Obiteljska povijest i kuća u kojoj nitko ne živi već četrdeset godina itekako su zanimale potencijalnog budućeg predsjednika Čilea.

"On je bio malo povučen. Ne zna na hrvatskom ništa pričati, engleski govori perfektno. Ali sve ga je zanimalo, sve se raspitivao, totalno normalan čovjek", istaknuo je Kombura.

U vrijeme kada je posjetio Ugljan Gabriel je imao 25 godina. Te 2011. bio je itekako aktivan i u Čileu, gdje je vodio studentske prosvjede. S megafonom u ruci poveo je tisuće studenata ulicama glavnog grada zahtijevajući besplatno obrazovanje za sve. Nakon dva mandata u kongresu Borić je ušao u predsjedničku utrku, a osvojivši više od šezdeset posto glasova postao je kandidat lijeve koalicije.

"Hvala Bogu da bi mi bilo drago. I svima nama tu iz Ugljana bi bilo drago da on postane predsjednik", rekao je Kombura.

Njegovi daljnji rođaci nadaju se da će se i tada odazvati njihovu pozivu i ponovno doći na Ugljan, objavio je Dnevnik.hr.