Almira Delibegović Broome - Tuzlanka kraljevska zastupnica u Velikoj Britaniji

Almira Delibegović Broome rođena je Tuzlanka sa adresom u Škotskoj. Jedna je od neslužbenih ambasadorica Bosne i Hercegovine u svijetu, ali i jedina Bosanka koja se može pohvaliti titulom kraljevske zastupnice u Velikoj Britaniji.

Danas je ‘Queen’s Counsel’ u najpoznatijoj odvjetničkoj komori za komercijalno pravo u Edinburghu, a ovo je njena priča. 

Svoj rodni grad napustila je odlaskom na studij u Sarajevo, gdje je bila redovna studentica engleskog jezika i književnosti, a vanredna prava.

"Na trećoj godini anglistike, a nekoliko mjeseci prije rata, dobila sam stipendiju od British Councila za Međunarodnu ljetnu školu škotskih Univerziteta u Edinburghu. Tek kada sam izlazila iz Tuzle u srpnju 1992., kao dodatni putnik u ambulantnim kolima, vidjela sam koliko je mjesta pusto i kuća spaljeno", prisjeća se Almira.

Bijegom od rata i dolaskom u Edinburgh osjećala se kao u čudnom snu.

"Živjelo se kao što smo mi u BiH živjeli prije rata – svijet hoda ulicama, studenti uče, dvije divne Slovenke koje sam srela kupuju poklone za djecu i prijatelje u Sloveniji, a ja ne mogu dobiti porodicu telefonom jer linije ne rade i brinem se jer čujem da je Hrvatska zatvorila granice prema BiH", priča Almira.

Međutim, Škoti su bili divni i obzirni prema Almiri, te joj omogućili studij na Pravnom fakultet u Edinburgu i smještaj u studentskom domu. U svoj toj osami i tuzi, spoznaja da oko sebe ima toliko divnih ljudi, ističe ona, činila je veoma sretnom.

Nezahvalne okolnosti i jaka volja Almiru su potakle da svu snagu usmjeri ka profesionalnom usavršavanju. Zahvaljujući nevjerojatnoj predanosti fakultetskim obvezama i ostvarenom uspjehu, dozvoljeno joj je da preskoči drugu i upiše treću godinu.

"Znala sam da je situacija u BiH loša i nisam imala vremena ili novca da odugovlačim studije. Svaka ocjena nosila je određeni broj poena, a moje ocjene su bile toliko dobre, da sam ja u jednoj godini dobila više poena nego što mnogi dobiju u dvije. Zahvaljujući tome, ali i potvrdi o položenim ispitima sa Pravnog fakulteta u Sarajevu, upisala sam treću, a onda i četvrtu, finalnu, godinu. Diplomirala sam sa “prvom klasom”, što je velika stvar u Britaniji", dodaje Delibegović Broome.

Završetkom postdiplomskog studija, radila je u Singapuru, a potom upisala i završila master studij na Harvardu u Americi.

Svoju profesionalnu karijeru odlučila je nastaviti u Velikoj Britaniji, ali ove akademske godine gostujući je naučnik na svom bivšem fakultetu.

"Projekat zbog kojeg sam se vratila na Harvard je “Bosna i Hercegovina – budućnost”. Za mene je to životni projekt, a ne nešto što se odradi za nekoliko mjeseci. Ja vjerujem u BiH. Došla sam na Harvard da gledam BiH kroz oči Amerikanaca i, kako stoji u stihu poznatog škotskog pjesnika Roberta Burns-a, da nas “vidim onako kako nas drugi vide”, ističe Almira.

Međutim, svoj najveći poslovni uspjeh ostvarila je početkom 2017. godine, kada je stekla status kraljevske zastupnice, najveći status koji odvjetnik u Velikoj Britaniji može imati.

"Imenovanje se vrši na prijedlog vlade, ali na osnovu stručnosti, reputaciji u pravnoj profesiji, vrsti i broju teških slučajeva koje je osoba uradila. Potom kraljica potpiše ‘kraljevski nalog’ imenujući Queen’s Counsel. Imenovanje je ‘pečat’ kvaliteta – osoba je vrhunska u svojoj profesiji. Proces imenovanja se i formalno završi pečatom – kraljica izdaje dokument koji se zove ‘letters patent’, kojim ona svoje podanike obavještava o imenovanju neke osobu u Queen’s Counsel, a na dokumentu na vrpci visi veliki kraljevski crveni otisak ili pečat u vosku. Nas nekada kolokvijalno zovu ‘svila’ jer imamo pravo nositi togu od čiste svile", objašnjava Almira. 

Edinburgh je relativno mali glavni grad poznat po pravnoj profesiji i financijama, u kojem Almira, s obzirom na svoju poslovnu funkciju, poznaje mnogo ljudi, a svi oni znanju da je Almira iz BiH.

"Nadam se da me to čini neslužbenim kulturnim ambasadorom BiH. Isto važi i za moju djecu koja, sa bosanskim imenima a britanskim prezimenom, uvijek zaintrigiraju ljude koje sretnu, pa je to obično dobar početak priče o porijeklu njihove majke i o tome kako oni vole otići u prelijepu BiH", priča dalje Almira.

Od poslovnih obveza odmara se uz svoju porodicu u njihovom domu.

"Volim kuhati, a moja djeca najviše vole kada im za doručak spremim uštipke. Međutim, najčešće bosansko jelo u našoj kući – zahvaljujući mojoj divnoj tetki iz Gračanice, koja nam svake godine napravi tarhanu da ponesemo u Škotsku – je tarhana supa. Veoma je lako napraviti, što je perfektno za mame koje rade. Ona mi uvijek donese miris djetinjstva. A sevdah… E njemu nema konkurencije", uz osmijeh ističe. 

U blizini njenog doma ne postoji udruženje koje okuplja Bosance i Hercegovce. Međutim, dolaskom u Cambridge, Massachusetts pridružila se veoma uspješnoj bh. organizaciji. 

"New England Friends of Bosnia-Herzegovina je veoma aktivno udruženje puno predivnih ljudi, energije i ideja. Oni vode i školu našeg jezika, koju moj mlađi sin sada pohađa, a ove nove godine i on je bio dio podjele paketića, i naravno, bio je oduševljen", kaže Delibegović Broome.

Almira sa svojom porodicom domovinu posjećuje jednom ili dva puta godišnje, a povratkom iz SAD-a potrudit će se, ističe ona, da to čine češće.

"Ja najviše čeznem za društvom svojih roditelja. Vrijeme leti, uvijek se bojim da ću ostati željna njihovih zagrljaja. Kada dođemo, najviše uživam u onoj prvoj kavi s mamom i tatom", uz osmijeh govori Almira.

U Bosni ljudi često imaju pesimističan odnos prema životu, ističe Almira i kaže kako je to jedna stvar koju bi voljela promijeniti. Za MojaBiH.ba prisjetila se jedne zanimljive priče o svom ocu…

"Prije 20-tak godina, kantica je upala u tatin bunar i on je pokušavao izvaditi. Prolazio je jedan komšija, zastao i gledao oca, pa mu rekao: “E, nećeš ti tu kantu nikada izvući”. Moj otac šuti i dalje pokušava. Prođe dobrih 40-tak minuta, a komšija i dalje promatra. Izvadi konačno otac kantu, okrenu se komšiji i kaže: “E, vidiš da hoću”. Mi se tako sada u porodici našalimo, kada god je neko negativan, mi na to: “E, nećeš ti tu kantu nikada izvući”, priča nam Almira.

Teško je gledati nepravdu i brinuti se za budućnost svoje djece, smatra Almira, ali dodaje i da nije lako tek tako otići i živjeti “vani”.