Amra Bratovčić: Čast je biti prepoznat u svijetu po kvalitetu rada

Ličnosti / PRIVREDA I POLITIKA

Amra Bratovčić: Čast je biti prepoznat u svijetu po kvalitetu rada

09.07.2020. 08:26 / Izvor: Akta.ba

Amra Bratovčić, vanredna je  profesorica na katedri za fizikalnu hemiju i elektrohemiju na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Dokaz Amrine genijanosti je preko 60 objavljenih radova, 8 knjiga, bezbroj sažetaka, poglavlja, prezentacija.

U svijetu priznata i cjenjena kao vrhunski stručnjak, a tako dostupna, jednostavna, svoja i naša. Zaljubljenica u prirodu i putovanja….

O čemu smo razgovarali sa Amrom pročitajte u nastavku …..

Na početku nam recite kada se rodila ljubav prema prirodnim naukama, odnosno hemiji?

Ljubav prema prirodnim naukama odnosno hemiji se javila još u Srednjoj Medicinskoj školi u Tuzli. Dakle, najveći „krivac“ za otkriće mojih afiniteta i talenta prema hemiji je bila vrhunska profesorica hemije, Prof. Mira Tošić koja mi je bila predmetni profesor 4 godine.

Zašto je vrhunska profesorica?

Iz razloga što je imala poseban odnos prema nauci i prema đacima. Ona je s lakoćom prenosila znanja iz hemije i povezivala i objašnjavala sva prirodna dešavanja i procese na temelju stečenog znanja iz hemije.

Mi, učenici, smo svi znali periodni sistem elemenata još u srednjoj školi napamet. Pisali smo s lakoćom hemijske reakcije. Osim toga, imala je predivan i neobičan sistem nagrađivanja i motiviranja odličnih učenika, a ja bih redovno koristila taj sistem.

Npr. Profesorica Tošić bi nakon održane lekcije, ponudila svim đacima da onaj tko bude u stanju ponoviti lekciju u cjelosti što je predavala taj školski čas, a uz pomoć kratica s table dobio bi ocjenu pet (5). I ja bih neizostavno bila taj kandidat, da ponovim novu lekciju i zaista dala bi mi pet. Zatim je znala da mi da zbirku zadataka i zaokruži mi 5 zadataka i stavi me u prvu klupu ispred sebe, i da ako u toku 45 minuta (u toku jednog školskog sata) riješim te zadatke, bi mi opet dala pet. I na taj korak sam se odlučivala i uspješno osvajala tu nagradu. (smjeh), tako da bih sedmično i po dvije petice bile iz Hemije. Naravno, moja mama je to shvatila da ja volim Hemiju i da imam sklonost ka tome i uzgred potajno se nadala i priželjkivala da će joj jedna od dvije kćerke biti nastavničkog profila. Tako da je moja mama, u principu, mene upisala na studij Hemije, iako sam ja imala ogromnu želju da studiram medicinu.

Zatim, na studiju Hemije sam također upoznala divne asistente/ice, profesore/icei kada sam imala priliku da vidim razne boje koje se stvaraju u epruvata hemijskim reakcijama, tada mi se još više produbila želja za istinskim uspjehom u oblasti hemijskih znanosti.

Fotka sa Prof. Tošić

Vaša biografija je doista impresivna, preko 60 objavljenih radova, 8 objavljenih knjiga, bezboroj sažetaka, poglavlja, prezentacija. Radili ste između ostalog u Italiji i Španiji. Od oktobra ste u Češkoj, ali svaki put iznova se vraćate u BiH. Da li možete usporediti radne uslove vani i u našoj zemlji?

Hvala Vam na ovom pitanju i zapažanju. U pravu ste, mnogo je napornog truda i rada da bi se postigli ovi rezultati koji stoje u mojoj biografiji. Istovremeno je ogromna čast i zadovoljstvo biti prepoznat vani po kvalitetu ovoga rada i biti na stalnoj relaciji EU – BiH od 2009. godine, od kada sam prvi puta napravila iskorak u Evropski prostor visokog obrazovanja, tačnije na Univerzitet Ferrara, u Italiji, gdje sam provela pune tri godine na doktorskom studiju (2009-2012). Dakle, od 2009. godine pa sve do danas idem vani i vraćam se u BiH. Idem van granica BiH da bih koristila njihove laboratorije, opremu i hemikalije, a svoje znanje i ideje uglavnom dijelim sa njima i na neki način imamo uzajamnu korist. Kada se vratim u BiH, to znanje i iskustvo rado podijelim sa kolegama i studentima i mnogo svojih kolega i studenata sam ohrabrila da se odluče na isti ovaj iskorak. U Evropskom prostoru visokog obrazovanja je mnogo bitna mobilnost nastavnika i saradnika, čak i obavezna i jedan od uvjeta za napredovanje ili zaposlenje. Kod nas još uvijek ide jako sporo taj proces, ali se iskreno nadam većem razumijevanju ovoga od strane naše akademske zajednice, Ministarstva obrazovanja od Kantonalnog do Federalnog novoa, da će prepoznati pozitivne ishode mobilnosti i stvaranja novih kontakata širom svijeta i otvorenosti ka svijetu. Ako želimo napredovati, moramo ići vani, raditi projekte sa kolegama van granica BiH, biti u toku posljednjih naučnih dostignuća i biti u stanju razgovarati i nuditi rješenja postojećih problema i plasiranju inovativnih ideja i rješenja. Proces obrazovanja mora biti otvoreni sistem i prohodan u cijelom svijetu!

Kada govorimo o razlikama, naravno da postoje. Ako ste mogli primjetiti u prethodnoj diskusiji, u BiH postoji generalno problem u visokom obrazovanju što se smatra teretom za budžet, što nije slučaj u EU. Obrazovanje u BiH se mora shvatiti kao razvojna komponenta društva i države u cjelosti, a nikako kao  potrošačka. U BiH, imate 5 Javnih Univerziteta i svi u pravilu dijele iste probleme. Naučno-istraživački rad na Univerzitetima u BiH je na jako niskom nivou, upravo zbog problema finansiranja i nedovoljne opremljenosti laboratorija sa instrumentima koji bi omogućili da se rade istraživanja 21. stoljeća i da možemo biti konkurentni vani. Vrlo je teško ni od čega napraviti nešto!

Dakle, ukoliko se BiH jednog dana odluči da bude prepoznatljiva po vrlo kvalitetnom obrazovanju u regionu i svijetu, morati će se ozbiljna strategija napraviti i uložiti značajna finansijska sredstva za implementaciju iste. To je dugoračan proces, ali morali bi se „ozbiljni“ i priznati i dokazani stručnjaci iz svojih oblasti istinski prepoznati i nominirati takve kompetentne stručnjake da rade na izradi strategije i uključenje akademske zajednice u implementaciju iste. Jedino je kvalitetan Naučno-istraživački rad na Univerzitetima, ozbiljan pokretački motor za pozicioniranje visokog obrazovanja na višu razinu u odnosu gdje se danas nalazi.

Danas svjedočimo nekolicini pojedinaca koji unutar svojih lokalnih zajednica pokušavaju napraviti te velike iskorake, ali vjerujte da nije lako ukoliko nemate kvalitetnu potporu da to učinite.

U Evropskoj Uniji, situacija je mnogo drugačija. Na svim Univerzitetima na kojima sam imala priliku raditi su opremljeni sa vrhunskom opremom i svim drugim resursima koji su vam potrebni za rad. U EU se finansiraju usavršavanja i napredovanja i odlasci na konferencije, dok u BiH to nije slučaj, nego se pojedinci odriču vlastitih finansijskih sredstava za napredovanje u karijeri i da bi sačuvali svoja radna mjesta!

Da, od oktobra 2020. godine odlazim u Češku, na Univerzitet Paradubice gdje sam dobila postdoktorsku poziciju iz oblasti fotokatalize na katedri za Fizikalnu hemiju.

Najveći izazov u Vašem poslu?

Ima mnogo izazova u ovom poslu. Prvo bih da govorim o obrazovnoj komponenti, ne isključujući niti vaspitnu. Naime, mi koji radimo ovaj posao bi trebali biti uzor dobrog vladanja i ophođenja prema našim kolegama i studentima, nesebično prenositi svoja znanja i stečena iskustva i pomoći im u „otvaranju novih prozora u svijet“. Dakle, vidim izazov u tome da smo možda nekom od naših studenata uspjeli svojom svijećom zapaliti i njihovu. Najveći izazov ovog poziva za mene jesu upravo zadovoljni studenti, stručni i sposobni raditi posao za koji su se educirali i kada svojim uspjehom nadmaše svog profesora! To je za mene jedina iskrena i validna refernca za uspjeh u ovom pozivu!

S druge strane, kada govorim o istraživanju, izazov je konstantno prisutan. S obzirom da se bavim stvaranjem novih materijala (fotokatalizatora – tvari koje se aktiviraju pod uticajem svjetlosti i pri tome imaju katalitička svojstva) koji će biti u stanju nešto da urade tj. da budu aktivni (da izazovu željenu hemijsku reakciju), onda mi je uvijek prisutna ta želja da tako nešto i napravim :).

Čitav radni vijek je obilježen radom sa studentima, da li je zatjevniiji istraživački dio od edukativnog? 

Iskreno, i jedan i drugi su izuzetno zahtjevni, posebno na našim Univerzitetima gdje smo toliko opterećeni visokim standardima i normativima tj. brojem sati predavanja da bi ostvarili pravo na plaću.

Ovo je također jedan od velikih problema koji opstruiraju razvoj Univerziteta širom BiH. Dakle, danas su Univerziteti u BiH svedeni na enormno veliki broj sati predavanja, uslijed toga imate po 12 dijametralno suprotnih predmeta po sadržaju koje treba da pripremite i predajete i to je upravo dovelo do opadanja i kvaliteta nastavnog  procesa. Dakle, imamo pad kvaliteta i nastavnog i istraživačkog procesa, a usljed preambicioznih standarda i normativa. Direktna posljedica, prije navedenog jeste činjenica da su studenti postali preopterećeni sa nebitnim sadržajima, a izostala je adekvatna praktična nastava i razvijanje kritičkog mišljenja kod studenata, što će dugoročno imati negativne posljedice na kvalitet obrazovnog procesa.

Sljedeće što povlači za sobom jeste, i da imate resurse (koje nemamo) za naučno-istraživački rad, sa ovako visokim normama, nastavnici Univerzteta širom BiH ne bi imali vremena da se bave ozbiljnim naučno-istraživačkim radom. Dakle, u ovom smislu je urgentno potrebna razumna reforma.

Što se tiče naučno-istraživačkog dijela, jako je zahtjevan u smislu da morate mnogo čitati i promišljati, prije nego uđete u laboratorij da bilo šta napravite, da imate viziju prije svega šta istražujete a da do sada to već netko nije radio prije vas.

Dakle, i jedan i drugi dio zahtijevaju ozbiljan pristup i mnogo sati rada.

Šta je najljepše u vezi Vašeg posla?

Mislim da je ovo izuzetno lijep i dinamičan posao, posebno što ste uglavnom u kontaktu s mladim ljudima, pa onda se osjećate s njima konstantno mladim i imate osjećaj da djeluju kao inhibitori (usporivači) na proces starenja.

Najljepše je raditi svoj posao s ljubavlju i iskrenom predanošću i dobiti željeni rezultat i adekvatno priznanje za taj rad.

Lijepo je to što je hemija u cijelom svijetu ista i što osjetim da svoj posao mogu raditi iz svih dijelova svijeta. U tom smislu, osjetim jednu slobodu i bezgraničnost. Imam mogućnost da iskažem svoju kreativnost i stepen naučnih saznanja i razumijevanja kroz naučne i stručne radove,da učestvujem u međunarodnim projektima koje finansira Evropska Unija. Lijep je osjećaj kada se iskreno bavite naukom, vjerujući da ćete ostaviti trag iza sebe po kojem će Vas možda generacijama kasnije pamtiti, spominjati, citirati itd. Također je lijep osjećaj kada dobijete poziv za plenarno predavanje na konferenciji iz oblasti kojom se bavite. Ima zapravo mnogo lijepih trenutaka koji motiviraju rad naučnika.

Kako se motivišete?

Postoji više stvari koji me motiviraju i inspiriraju, ali definitivno najveću inspiraciju pronalazim u savršenosti prirode koja me okružuje. Jednostavno, volim prirodu, šumu, potok, rijeku, cvrkut ptice, sunce, vodu,… sve me to mnogo motivira i inspiriše. U prirodi, uglavnom uspijevam pronaći odgovore na mnoga pitanja, radi se o jednom savršenstvu koji mi svi istražujemo i pokušavamo eksperimentalno da imitiramo, …. Ponekad pogledam i neki motivirajući video sadržaj, inspiriraju me knjige od Robina Šarme kao što su: „Budni u 5“ ili „Vođa bez titule“, i mnoge druge.

 

Šta je najgore doživjeti neuspjeh ili nikada ne pokušati?

Mislim da je gore nikada ne pokušati iz razloga što ste već u startu sami sebe eliminisali. Uvijek treba pokušavati, pa makar i doživljavali neuspjeh. Nikola Tesla je deset hiljada puta pokušao upaliti sijalicu pa mu nije uspjelo, ali zato poslije toga je uspio!

Vjerovatno Vas zanima da li je bilo neuspjeha nakon pokušaja? Jeste, svakako. Mislim da je nemoguće svaki puta iz prvog pokušaja napraviti uspjeh! Tako da iza svakog uspjeha, postoji veliki broj pokušaja. Dakle iza pokušaja su moguća dva ishoda, uspjeh ili neuspjeh, a iza ove druge varijante uvijek imate samo jedan determiniran ishod tj. neuspjeh.

Koja žena Vas inspiriše?

Ima ih više, ali evo izdvojit ću dvije. Prva je Angelina Jolie, a druga je Angela Merkel.

Mislim da ne trebam mnogo govoriti o njima ali evo za Angelinu bih izdvojila njen uspjeh i popularnost kao glumice s jedne strane, te cijeli njen angažman za humanitarni rad i ljubav i posvećenost prema djeci. Angele Merkel, po mom mišljenju je jedna od vodećih liderki u cijelom svijetu i uzgred doktorirala je u području kvantne hemije 1986. godine, a to mi je jedna od dražih oblasti iz hemije.

Odlike SUPER ŽENE po Vašem mišljenu?

SUPER ŽENA, bila bi ona koja je visokih moralnih vrijednosti, principa, karaktera, puna samopoštovanja i poštovanja prema drugima, visoko-obrazovana, zaposlena, uspješna na privatnom i poslovnom polju, samostalna u svakom smislu, koja voli i pruža ljubav svojim najbližima i onima koji to znaju da cijene.

Šta biste poručili mladim djevojkama kao svojevrsnu motivacionu poruku?

Vjerujte u sebe. Mislite pozivno! Radite ono što najbolje znate i nećete pogriješiti! Najljepše je kada se osjećate lijepo u vlastitom tijelu! Budite iskreni prema sebi i prema drugima. Budite ono što u dubini duše osjećate da jeste ili možete i treba da budete. Taj unutarnji glas Vas nikada neće prevariti.

Vaše slobodno vrijeme najviše volite da provodite?

Slobodno vrijeme najviše volim da provodim u prirodi i sa prijateljima, kao i na putovanjima. Svako putovanje je novo iskustvo i nova pohranjena priča za sjećanje za dane u starosti J. Rado odem na skijanje i vožnju biciklom, kao i šetnju u planinu. Imam i vrt, tako da se u slobodno vrijeme zabavljam i sa uzgajanjem biljaka i sađenjem cvijeća. U kućnoj atmosferi, volim da čitam, pogledam dobar film ili pravim ukusna italijanska jela.

Na čemu ste najviše zahvalni?

Najviše sam zahvalna na dobrom zdravlju i što sam napravila taj veliki iskorak 2009. godine, i uspješno savladala brojne prepreke koje su se nailazile na putu, što su me učinile jačom i odlučnijom u borbi za nova znanja i iskustva. Također, tu je veliki broj iskrenih prijatelja koje sam stekla širom svijeta i  s kojima sam i danas u kontaktu i rado se družimo kada nam prilike to dozvole.

Definicija uspjeha?

Uspjeh je kada ste zadovoljni sobom, reference govore o Vašem uspjehu, a Vi priznajete drugima da su uspješni, te im pomažete na putu ka njihovom uspjehu i ne bavite se i ne poredite se s drugim ljudima! Uspjeh je kada ne zaboravite svoje roditelje i porodicu i kada možete pomoći starim, nemoćnim i bolesnim ljudima oko sebe!

Izvor: Zenski.ba / Super žena

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Ličnosti