al
Azra Atagić-Ćatović: Želim biti glas privrednika i radnika

Vijesti / BOSNA I HERCEGOVINA

Azra Atagić-Ćatović: Želim biti glas privrednika i radnika

03.10.2018. 14:27 / Izvor: Akta.ba

Azru Atagić-Ćatović, direktoricu poslovnog portala Akta.ba nije bilo lako privoliti na intervju. Dok je u drugim medijima prisutna, ova snažna žena za svoj medij nikada nije dala intervju.

Neću vam opisivati koliko je godina trajalo nagovaranje, ali kada sam uspjela da čitate ove redove, znam da je bilo vrijedno upornosti i truda. Direktorica Azra Atagić do sada je nebrojeno puta birana za najbolju menadžericu i ima drugačiji i dublji uvid u poslovne prilike u našoj zemlji. 

Mjere o kojima govori i koje su je, kako kaže, rukovodile u odluci da pokuša biti glas privrednika i radnika u Parlamentu BiH, zaslužuju već sada čestitku. U nastavku pročitajte šta je presudilo da donese takvu odluku.

Kako je tekao Vaš životni put? Kako je bilo pokrenuti biznis bez kapitala?

- Moja porodica Atagić, uvijek je bila vrijedna, otac je držao dvije radnje na Čaršiji i odhranio je nas troje djece.

Kako se nije uklapao u onaj sistem, nije bio u Partiji, tako se nije uklopio ni u ovaj, nažalost. Uvijek smo bili zlatna sredina.

Počela sam raditi sa 16 godina, prvo u porodičnoj radnji tokom ljeta, a onda sam počela raditi u nevladinom sektoru, uz redovno obrazovanje. Radila sam i na sajmovima kao hostesa, i to za neke firme koje su sada pretplatnici Akte.

Radila sam i za Hilfswerk Austria na kreiranju novih radnih mjesta, izgradnji lokalne zajednice i održivom povratku. Jedan od radnih zadataka je bio raspisivanje tendera za nabavke. To je bilo odlično iskustvo koje me je dovelo do sadašnjeg posla. Ekapija tada, sada Akta.ba, krenula je iz male kancelarije od 25m2.

Umjesto fancy uredskog namještaja, koristili smo naš trpezarijski stakleni stol i dva računara sa 32 MB memorije. To su stvari koje se ne zaboravljaju.

Mnogo se govori o osobinama poduzetnica danas. Šta su po Vama glavne prednosti poduzetništva?

- Sloboda. U poduzetništvu, sami ste odgovorni i za uspjeh i za neuspjeh. Morate biti uporni i kada ste najumorniji, tada najviše trebate raditi. Bilo da ste mali obrt ili CEO, imate ogromnu odgovornost prema uposlenicima, državi. Posebno sam ponosna na organizaciju uspješne kampanje "Nisu mi rekli" za naše Paraolimpijce, koju sam radila uz svakodnevne obaveze.

Nakon 14 godina provedenih u biznisu, odlučili ste se i za ulazak u politiku. U vrlo emotivnom pismu građanima naveli ste da sutra svojoj djeci želite reći - Sine, majka je sve pokušala!

- Već dvije godine sam strašno ljuta na postojeću vlast. Radnicima su umanjili topli obrok, smanjili regres, mogućnost obrazovanja su oporezovali!

Normalnim, poštenim poslodavcima su otežali poslovanje.

Pokrenuli su val odliva radne snage iz Bosne i Hercegovine, cunami koji pustoši čitavu državu.

Ne želim da budem željna svoje djece, svojih unuka, želim da moja djeca ostanu u BiH, da ostarim uz svoje unuke. Zato želim pokušati, pokušati biti promjena koju želim vidjeti.

Mjere i rješenja

Vi niste tokom kampanje slali poruke u dobro poznatim predizbornim frazama, već ste govorili o mjerama, direktno i bez "pakovanja" ukazivali primjerima na rješenja. Možete li izdvojiti samo neke mjere?

- Kao poduzetnica, sa 14 godina menadžerskog iskustva znam šta je potrebno promjeniti da bi privreda krenula naprijed. Napraviti Reformu PDV sistema, a to podrazumjeva podići nivo za ulazak u PDV sa 50.000 KM na 100.000 KM, što bi dovelo do prikazivanja stvarnog prometa u manjim obrtima, a također s druge strane, ne bi podiglo cijenu proizvoda malih obrta za 17% PDV-a.

Potrebno je i plaćanje PDV-a po naplaćenoj fakturi. U 22 Evropske zemlje se PDV plaća po naplaćenoj fakturi. U mnogim EU zemljama PDV, pored što se plaća po naplaćenoj fakturi, obračunava se kvartalno, negdje čak i polugodišnje, ovisno o visini prometa.

Svjedoci smo da je država jedan od najvećih neplatiša, te da novi Zakon o poslovanju, plaćanju po DPO-u nije doveo do poštivanja Roka za plaćanje faktura.

U EU, motori razvoja privrede su mala i srednja preduzeća, a kod nas, država guši te motore. Kako to komentarišete i doživljavate?

- Ukoliko se smanje preveliki doprinosi na plaće, više novca će teći kroz regularne tokove novca, povećat će se broj uposlenih. Istovremeno, radne inspekcije, u slučaju kada se smanje doprinosi, i ukoliko opet pronađu radnika na crno, trebaju propisati enormne kazne, kako ne bi poticali daljnje držanje radnika na crno. Smatram da je potrebno što prije povećati minimalne plate - zaustavit će se negativan trend, odlazak mladih ljudi i radne snage iz BiH.

Veoma je bitno da politička stabilnost prati sve ove reforme.

Također, potrebno je ukinuti veliki broj parafiskalnih nameta na poslovanje, kojih je sada više od 3400, ukinuti takse na istaknutu firmu, plaćanja vodnih naknada, ukidanje naknada za općekorisne funkcije šume, jer mnogi od ovih parafiskalnih nameta uopće ne idu u budžet. Predlažem i da se smanje mjesečne osnovice za plaćanja doprinosa za obrtnike, sada se kreću od 329,00 KM za taksiste do 1.445,00 KM za slobodna zanimanja. Sa ovolikim doprinosima, guraju obrte u sivu zonu. Napraviti registar obrta je potrebno kao i poticajnih sredstava, transparentnije javne nabavke.

Poboljšati poslovnu klimu za poslovanje znači olakšati proceduru za pribavljanje potvrda o izmirenim obavezama (online), uvesti napokon digitalni potpis, uvezati baze podataka u cijeloj državi. Potrebno je  obrazovati mlade ljude, kadrove, za tržite rada, ne za Biro za zapošljavanje.

Poboljšanje poslovne klime

Sve mjere koje ste nabrojali vode upravo ka boljoj poslovnoj klimi. Možete li izdvojiti nekoliko praktičnih primjera šta one donose?

- Najlakše je postojećoj vlasti podići novi kredit i uvesti nove akcize i poreze. Totalno su bezidejni i nemaju želju ni volju za rad i prijeko potrebne promjene.

Povećali su i akcize – koje ne idu na autoputeve, već u budžete. Ukoliko se ne usvoje izmjene Zakona, cijene osnovnih životnih namirnica će porasti. Za sada čuvaju cijene na ovom nivou radi Izbora, prebacit će vruć krompir novoj vlasti da se bori sa provedbom Zakona koji su usvojili. Isto je i sa BH Telecomom. Svi nivoi vlasti su potpisali Reformsku agendu, gdje su se obavezali na prodaju BH Telecoma.

Postojeća vlast potpisala je prodaju BH Telecoma, a Federacija BiH je vlasnik 90% BH Telecoma i svake godine ubire sredstva od dividendi za budžete. Nedavno su potpisali da će dio dobiti od 70 miliona namjeniti za tunel Hranjen, da se skrati put Sarajevo-Goražde.

BH Telecom je u zadnjih sedam godina imao preko 832 miliona KM dobiti.

Pitam se gdje je otišao taj novac, jer ga Federacija nije iskoristila za infrastrukturne projekte. Tunel je mogao biti napravljen 12 puta u zadnjih sedam godina. Gdje je uložen novac od drugih javnih preduzeća?

Evo još jedan primjer, samo Predsjedništvo BiH je nabavilo automobile i potrošilo na održavanje vozila 7.182.902 KM u zadnje četiri godine.

Kad uzmete da jedan aparat za magnetnu rezonancu košta 1,5 milion KM, tek vidite kolika je nebriga za narod koji po godinu dana čeka na pregled. Mogli smo kupiti 5 MRI aparata.

S druge strane, kolika bi bila ušteda za zdravstveni sistem, da se teža oboljenja otkriju na samom početku, ušteda na lijekovima i zdravstvenoj usluzi? Da ne kažem koliko bi bilo manje patnje naših sugrađana, da svaki Dom zdravlja koji ima Radiologiju ima i svoj MRI.

Ili npr. JU Apoteke Sarajevo koj kao javna ustanova ima najskuplje lijekove u KS. Uzima maksimalnu maržu od 25% i na taj način dodatno osiromašuje građane koji sve lijekove moraju kupovati jer istih nema u bolnicama i po navici idu u Apoteke Sarajevo iako su u  privatnim apotekama jeftiniji.

Uvođenje električne energije u novi pogon ili fabriku prelazi nekoliko desetina hiljada KM. Opet, izvozimo najjeftiniju struju, zna se i za slučaj Aluminija. Zašto se ne naprave povoljnije cijene za mala i srednja preduzeća kojoj je potrebna električna energija.

Evo Vam primjer, htjela sam otvoriti radnju za samouslužno pranje rublja. U Elektroprivredi su tražili 40.000 KM za dovođenje električne energije za mali obrt.

Recept za uspjeh

Majka ste tri kćerke, supruga 100% ratnog vojnog invalida i primjer ste porodice koja svakodnevno daje okolini lekcije o ljubavi i pozitivnom stavu prema životu i radu. Šta je recept za dušu?

- Ljubav.

Sve što radim, radim zato što volim. I neke stvari koje mi nisu najdraže, pokušam sagledati sa druge strane, drugim očima, staviti se u tuđe cipele.

Često se i okrenem i pogledam šta smo sve napravili, krasnu porodicu, pristojan posao, radno mjesto i pristojna primanja za naše uposlenike.

Uvijek se može raditi bolje i više, ali treba znati i granicu, živjeti, uživati u životu. Volimo zajednička putovanja, to je naše vrijeme, da se više družimo sa kćerkama, jer se ipak, često i previše radi.

Svašta smo do sada prošli, puno izazova, iskušenja je iza nas, pored suprugovog ranjavanja, tu nije bio kraj ratnim posljedicama. Reamputacije, tumori, sumnja na multiplu, sve ovo gledamo kao na veliko iskušenje, da znamo cijeniti svaku zajedničku minutu, da znamo cijeniti zdravlje i sve što imamo. Tako da s druge strane, znam sve mane našeg zdravstvenog sistema. Od otvaranja bolovanja “za čokoladu”, plaćanja zdravstvenog osiguranja, a nemogućnosti korištenja istog zbog dugog čekanja na listama, nedostatka reagensa i osnovnih medicinskih materijala. Imamo vrhunske liječnike koje ne znamo sačuvati. Njihovo obrazovanje smo svi plaćali skupo, a olako ih puštamo, za džaba. Naša je sreća što živimo u Sarajevu, ali je strašno što se ne tretiraju isto bolesnici iz Visokog, Tuzle ili Mostara.

Sve o čemu smo razgovarali je doprinjelo da odluku o ulasku u politiku donesemo zajedno. Nezavisni blok je naš izbor jer i sam naziv mnogo govori. Želim biti glas privrednika i radnika u Parlamentu BiH.

 

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u životu?

- Ne bih dala nikome umrijeti dok najmanje tri mjeseca ne bude poduzetnik! Rad i upornost se isplate i najveća su životna škola.

 

Razgovarala: Seida Bijedić

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Vijesti