Danijela Hagblom, novinarka i PR: Upornošću sam ostvarila svoje želje

Danijela Hagblom, domaćoj javnosti poznatija kao Danijela Jagodić, do prije nekoliko godina bila je jedno od najpoznatijih TV lica na ovim prostorima. Karijeru novinarke i voditeljke uspješno je godinama gradila na Javnom servisu Republike Srpske, gdje je uređivala i vodila lifestyle emisije. S obzirom na želju za usavršavanje i nastavak školovanja u inostranstvu, nije joj bio problem ostaviti dobar i uigran posao te se preseliti u sasvim novu sredinu i krenuti od početka. Vrijeme je pokazalo da je odluka bila i više nego dobra, Danijela je završila magistarske studije u Švedskoj, gdje je upoznala i svog sadašnjeg muža, Šveđanina Svantea. Sa Danijelom smo razgovarali tokom njene nedavne posjete rodnom Prijedoru i Banjaluci, a otkrila nam je kako se navikla na život u Skandinaviji, na koji način je upoznala supruga te da je trenutno najviše raduje činjenica da će uskoro postati majka.

Kako ste se odlučili na odlazak u Švedsku i na koji način ste uopšte otišli?

HAGBLOM: Razlog mog odlaska bile su magistarske studije u oblasti medija i komunikacija na švedskom Univerzitetu Uppsala. Imala sam želju da se usavršim u svojoj branši u jednoj stranoj zemlji i zbog toga sam nekoliko godina unazad počela s aktivnim učenjem engleskog jezika i pripremama aplikacija za inostrane univerzitete. Zahvaljujući upornosti i jednoj studijskoj stipendiji, ta želja mi se i ispunila.

Kako ste se navikli na život u jednoj potpuno novoj sredini i koliko se uopšte život razlikuje u Skandinaviji u odnosu na život ovdje?

HAGBLOM: Ja sam otišla u inostranstvo sa željom da naučim i iskusim nove stvari i zbog toga mi proces prilagođavanja nije bio težak. Ukoliko se čovjek uputi u svijet "otvorenih" očiju sa željom da što više spozna, onda mu sve novine predstavljaju samo benefit i dopunu već stečenog iskustva. Problem imaju ljudi koji napuste svoju sigurnu zonu s predrasudama i željom da osuđuju i negiraju sve ono što se razlikuje od njihovog stila života. U Skandinaviji postoje potpuno drugačiji sistemi vrijednosti nego ovdje. Ljudima je najbitnije individualno zadovoljstvo, koje obično pronalaze kroz boravak u prirodi, putovanja u daleke zemlje, sport i uživanje u kvalitetnoj hrani i piću. Nije toliko važno da se pokažete na ulici u skupom automobilu, markiranoj odjeći i sl. Čak se isticanje tih vrsta statusnih simbola smatra neukusom.

Šta Vam se najviše svidjelo, a na šta ste se teško navikli? Koliko teško, odnosno lako, je bilo naučiti, čini se veoma težak, švedski jezik?

HAGBLOM: Najviše mi se svidjelo ono po čemu su Skandinavci i poznati, a to je ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava u svakoj vrsti odnosa. U takvom društvu se svaki pojedinac osjeća da ima pravo na lični izbor bez bojazni da bude osuđivan zbog toga što ne misli kao većina. Teško mi je bilo navići se na skandinavski način komunikacije, i kada to kažem, ne mislim na poznavanje švedskog jezika. Naime, Šveđani su mnogo tiši, staloženiji i odmjereniji kada je međusobna komunikacija u pitanju. Jednom riječju, prave diplomate. Za razliku od nas, koji smo neposredni, bučni i, kao što naš narod kaže, "što na umu to na drumu". Teško mi je bilo napraviti dobar balans između uklapanja u njihov način komunikacije i zadržavanja mog ličnog identiteta, što je naravno bitno. Moram priznati da još radim na tome. Sa švedskim jezikom se nikada ranije nisam susrela, tako da mi je bio potpuna novina, ali uspjela sam ga relativno brzo savladati zahvaljujući činjenici da ga svakodnevno koristim sa suprugom. Međutim, izgovor je poprilično težak i mislim da će mi uvijek praviti problem jer sam jezik počela učiti već kao odrasla osoba.

Kakvo je iskustvo studiranja u Švedskoj?

HAGBLOM: Studiranje je bilo jedno sjajno, na prvom mjestu životno iskustvo. U mojoj grupi na fakultetu su bili ljudi iz svih dijelova svijeta: Kine, Kolumbije, Tajlanda, Njemačke, Holandije, Amerike itd. Rad i razmjena iskustva u jednoj takvoj grupi vas nauči mnogo, na prvom mjestu da shvatate i prilagođavate se onima koji dolaze iz jednog drugačijeg kulturnog i društvenog miljea od vašeg, ali i da učite od njih. Takođe, ono najvrednije što su nas naučili na fakultetu je da kritički razmišljamo i dovodimo u pitanje sve, literaturu, naučne teorije, pa čak i mišljenje profesora koji su nam predavali. Hijerarhije u Švedskoj gotovo da nema i svako ima pravo na svoj stav i mišljenje. Najlošije je ukoliko ga uopšte nemate.

Čime se trenutno bavite?

HAGBLOM: Suprug i ja trenutno čekamo bebu, tako da sam odlučila da otvorim privatnu firmu za PR, putem koje radim na projektu u vezi s Outsourcingom u IT branši. Ovakva vrsta posla mi omogućava dovoljno fleksibilnosti u vremenu i energiji da se pripremim za onaj najvažniji i najodgovorniji posao - posao majke.

Da li Vam nedostaje posao voditeljke i rad na TV-u?

HAGBLOM: Uvijek se sa zadovoljstvom sjećam godina provedenih na RTRS. Novinarski i voditeljski posao je uzbudljiv i bez rutine, tako da mi ponekad nedostaje dinamika tog tipa. Sa druge strane, toliko je novih profesionalnih i privatnih izazova preda mnom da mjesta za nostalgiju nema.

Kako ste se izborili s izazovom prekida kontakata s ljudima koji je neizbježan prilikom selidbe u inostranstvo?

HAGBLOM: Na sreću, odnosi sa dragim ljudima nisu prekinuti zbog činjenice da sam se odselila u jednu novu zemlju, već su samo prorijeđeni. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i društvenim mrežama, u stalnom sam kontaktu s familijom i prijateljima, tako da i kada se vidimo, ne osjećamo kao da postoji nekakva praznina u našim kontaktima. Redovno pratim sva društveno-politička dešavanja na našim prostorima putem digitalnih medija, dok mi društvene mreže daju sjajan uvid u živote mojih prijatelja i poznanika.

Kako ste upoznali muža? Čime se on bavi i da li je bio ovdje?

HAGBLOM: Upoznali smo se na jedan nesvakidašnji način. Naime, sjedili smo u avionu na jednom letu jedno do drugog i tako je sve počelo. Smatramo da je to bio prst sudbine. Svante je u drugačijoj branši od moje. On je direktor jedne američke IT kompanije za skandinavsko tržište, tako da ima jedan dinamičan posao koji iziskuje dosta putovanja i energije. On je već mnogo puta bio ovdje i zaista voli doći u naše krajeve, jer mu se dopadaju energija i toplina naših ljudi, kao i spontanost i opuštenost u našim odnosima. Takođe, uživa u našoj tradicionalnoj hrani i pićima, nočnu životu u Banjaluci i Beogradu, raftingu, Jadranskom moru i mnogim drugim stvarima.

S obzirom na to da u svijetu dizajna i arhitekture skandinavska estetika važi za najcjenjeniju, da li Skandinavci zaista toliko pažnje posvećuju uređenju svojih domova. Možete li nam opisati kako izgleda jedan tipičan švedski dom?

HAGBLOM: Skandinavci vole lijepo uređene enterijere, naročito ako su prostrani, svijetli i pozicionirani na južnoj strani nekog objekta. Tipičan skandinavski dom bih opisala kao prostor s minimalnom količinom namještaja. Minimalizam i funkcionalnost su uvijek na prvom mjestu. Dakle, jedan kauč i stolić u centralnom dijelu prostora diskretnih boja i dezena, upotpunjeni foteljom, kaminom i malom bibliotekom u uglu sobe. Masivni luster ili lampa neobičnog dizajna u efektnoj boji obično upotpunjavaju prostor, kao i jedna velika slika ili fotografija na zidu. Dakle, jednostavnost i elegancija uz efektne detalje su najbitniji.

Znamo da dosta putujete, koja su to najzanimljivija mjesta koja ste posjetili i kakva iskustva sa putovanja nosite?

HAGBLOM: Suprug i ja volimo da putujemo i to je aktivnost koja nas najviše ispunjava. Mislim da se ni sa jednog od putovanja nisam vratila kao ista osoba i to je po mom mišljenju i najveća vrijednost putovanja, jer vas neprestano obogaćuju. Dosad su najveći utisak na mene ostavile destinacije gdje sam se susrela s nekim potpuno novim i drugačijim kulturama, kao što su na primjer putovanja u Tanzaniju i Čile. S obzirom na to da volim životinje, safari u afričkom Serengetiju će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom sjećanju.

Kako ste doživjeli tešku situaciju u našoj zemlji koju su prouzrokovale nedavne poplave?

HAGBLOM: Za vrijeme poplava bila sam sa roditeljima u porodičnoj kući u Prijedoru. Na sreću naša kuća i stan nisu poplavljeni, međutim veoma me je je pogodila tragedija koja je zadesila naš narod. Čovjek ne može mirno da gleda kako ljudi preko noći gube sve, pa čak i živote. Zbog toga sam se angažovala da pomognem koliko je moguće u raznim akcijama od onih na nivou države do pojedinačnih, kao što su pomoć bebama i zivotinjama. U Švedskoj su mediji dosta pisali o poplavama u našem regionu tako da su i ovdje organizovane mnogobrojne akcije za pomoc ugroženima od poplava. Ljudska solidarnost je jedino dobro sto je "isplivalo" iz ove nevolje.