Franjo Koturić: Hrvatski kralj guma

Napravio je gotovo 200 većih gumenih čamaca, njegova tvrtka ih je proizvela, a nema ni dizajnersku, ni projektantsku, ni pomorsku školu. No, njegov posljednji model, 650 ekskluziv, mnogi posjetitelji nedavno održanog Sajma nautike na Zagrebačkom velesajmu bez konkurencije su proglasili najljepšim. I to drugu godinu za redom.

On je Franjo Koturić (55), koji je već 30-ak godina u Zagrebu poznat kao kralj guma.

"Prozvali su me kraljem guma sredinom 90-ih, kad sam prodavao i po 3000 kamionskih guma na godinu. Nisam vam ja nikakav kralj, radim s gumama i volim gume, ali posljednjih 15 godina potpuno sam u gumenjacima, dokazujem svoje znanje, kvalitetu i dizajn, koji moraju proći na tržištu", zadovoljno govori Franjo Koturić u svom uredu u Čulinečkoj ulici u zagrebačkoj Dubravi, gdje u trgovini guma i vulkanizaciji ima osam zaposlenih, a iza u proizvodnji čamaca devet, tj. ukupno njih 17.

Luksuzne gumene čamce proizvodi pod brendom nekad glasovite zagrebačke tvrtke RIS, koju je kupio u stečaju, a koja je tijekom 70-ih i 80-ih godina u bivšoj Jugoslaviji bila poznata po kondomima i gumenim čamcima narančaste boje, a imali su i široku paletu sportskih proizvoda na bazi gume.

Franjo Koturić rođen je 1963. godine u Domaljevcu kraj Orašja u Bosanskoj Posavini u BiH, a u školu je išao u Bosanski Šamac.

"Moj otac je u Bosni imao servis za autolimariju, mehaniku i vulkanizaciju pa sam mu oduvijek nešto pomagao, a već zarana počeo sam i raditi. Najviše sam kao klinac volio autolimariju. Tada u Bosni nije bilo puno novih automobila i od trulih, pokrpanih auta trebalo je napraviti nove. Uživao sam u tome, stvarno sam volio stvarati novo i lijepo", sjeća se Koturić čija obitelj u njegovu djetinjstvu nije odlazila na more i vozila se u gumenom čamcu, nego su u Bosni, jer selo im je na Savi, imali drveni riječni čamac.

Studij strojarstva u Zagrebu počeo je 1983. godine, ali ga je nakon tri godine naprasno prekinuo i krenuo u trgovinu gumama, a danas mu je iznimno krivo što nije diplomirao.

Kako je znanje o gumama stekao zarana u obitelji, a bio je vrijedan i ambiciozan, posao u Zagrebu - gdje se oženio i dobio dvije kćeri i sina - odmah mu je dobro krenuo.

Razonoda i sport

"Spletom okolnosti 1993. godine potpisao sam ugovor o zastupstvu s Michelinom. Tada sam puno riskirao, jer je trebalo podići kredit s velikim kamatama, no uspjeli smo jer smo radili pošteno i kvalitetno. I danas najveći problem u poslu imam sa skupim kreditima", govori Franjo Koturić.

S druge strane grada, u Stenjevcu, zagrebačko poduzeće RIS, što je kratica od Razonoda i sport, u bivšoj Jugoslaviji, ali i u inozemstvu, steklo je glas odličnog proizvođača proizvoda od gume. Zagrebački RIS gumenjake je proizvodio u svom pogonu u Gradačcu u BiH, tijekom 80-ih čak 5000 komada godišnje, što je bilo najviše na svijetu u segmentu do pet metara dužine. Za vrijeme rata u Gradačcu je bila linija razdvajanja pa su uništene proizvodne hale i alati, ali je dio ostao sačuvan. RIS je 1993. godine dio proizvodnje gumenih čamaca nastavio na Jankomiru, zbog čega je u Zagreb došao dio zaposlenika iz Gradačca. I u ratno vrijeme RIS je izvozio 2000 čamaca proizvedenih u Jankomiru. U to vrijeme moćne tvrtke ACM i Montmontaža postali su vlasnici RIS-a, no ACM je RIS odveo u stečaj.

Budući da je Gradačac 20-ak kilometara udaljen od Koturićeva rodnog sela Domaljevac, zagrebački kralj guma bio je na izvoru informacija kad je 2004. godine tvrtka RIS u stečaju prodavala svoj pogon za proizvodnju gumenjaka u BiH.

Kupili su ga Franjo Kotorić i njegov bratić, stričev sin, koji živi u BiH, te su odmah krenuli u oživljavanje tvornice u Gradačcu i pokretanje proizvodnje.

Franjo Koturić odmah je Vulkanizaciji Koturić u Zagrebu dodao prodaju RIS-ovih gumenjaka. Nakon dvije godine svakodnevnog putovanja na relaciji Zagreb - Gradačac, shvatio je da mu je to prenaporno te se podijelio s bratićem. Bratiću je ostala tvornica u Gradačcu, u kojoj do danas proizvodi male gumenjake na sklapanje do pet metara dužine i najviše ih izvozi u Njemačku za vatrogasce, a Franjo Koturić u Zagrebu je 2006. krenuo u razvoj većih, luksuznijih, opremljenijih, ljepših, gumenih čamaca pod nazivom Ris Marine.

"Dizajnirao sam i projektirao više od 50 modela, a proizveli smo nešto manje od 200 čamaca Ris Marine. Zbog te strasti za stvaranjem lijepoga, ušao sam u posao s brodovima. Zaista volim stvarati novi dizajn i novi proizvod. Nisam kopirao niti jedan brod, želim biti prepoznatljiv i želim da moj kupac u svom brodu bude prepoznatljiv", govori Franjo Koturić kojem je 2006. za razvoj i proizvodnju prvog čamca koji je napravio prema svom dizajnu, modela 499, trebalo 70.000 maraka. Objašnjava kako je taj, kao i svaki kasniji model, prvo osmislio pa ga je dao nacrtati, projektirati, napraviti model, izliti kalup, testirati pa tek onda napraviti prvi proizvod.

Nacrti u glavi

"Svaki čamac prvo nacrtam u glavi, potom napravim grube nacrte koje predam inženjeru Ljubi Čubrili koji nacrta čamac u točnim mjerama, a zatim se bavi statikom i svime što ima veze s proračunom. Na izradi svakog čamca radim s inženjerom Marijom Strmecom Dvorskim i sa svojim radnicima jer uživam u tome, a za taj posao treba znanje. Nemamo moderne CMC strojeve koji po 3D programu glođu plastiku, nego radimo sistemom modelara, slažemo model od medijapana i poliuretana, a gotove proizvode radimo na vakuum infuziju jer tako dobivamo manji omjer smole, a veći stakla pa dobijemo bolju čvrstoću, veću kvalitetu i lakši brod. Sistemom vakuum infuzije prvi smo u Hrvatskoj počeli raditi 2008. Jednako je važna završna obrada za koju trebaju sati i sati šmirglanja, brušenja i poliranja da bi se dobio klavirski visoki sjaj. Za to je potrebno znanje, ruke i vrijeme", govori Franjo Koturić koji je ponosan zato što je svaki njegov proizvod ručni rad, kao i proizvodi desetak drugih hrvatskih proizvođača, a inozemna konkurencija ima industrijsku proizvodnju.

"Odgovorno tvrdim da su moji gumenjaci Ris Marine kvalitetniji od Pirellijevih. Dopuštam da dizajn talijanskog broda može biti ljepši od mog, ali ne može biti kvalitetniji, jer kod nas ništa nije industrija, nego ručni rad. Stalno mi dovoze gumenjake od PVC-a poznatih svjetskih proizvođača na lijepljenje i servis, jer se na njima sve odlijepilo nakon 20 dana na suncu i u moru. To se našim čamcima nikad nije dogodilo", siguran je Franjo Koturić koji danas priznaje da 2004. godine, kad je počeo raditi čamce, zapravo ništa nije znao, ali je imao veliku želju i ambiciju.

"‘Poludio’ sam kad su mi u jednoj banci rekli da ne financiraju domaće proizvođače, nego samo brendove. Znam da je na početku Ris asocirao na kurtone, no znao sam da ćemo doći na svoje mjesto, samo je trebalo vremena", govori Koturić.

"Uvijek sam želio raditi nešto novo, inovativno, pa sam već prvi čamac, model 499, napravio tako da na najstabilnijem krmenom dijelu mogu sjediti tri osobe. Dotad su na čamcima na krmi bila dva sjedala. Za drugi model, 599, dobio sam tako sjajne komentare da sam postao siguran u sebe. Zatim sam napravio model 850 s unutarnjim motorom", kaže Koturić i objašnjava da u svoje čamce ugrađuje jedino unutarnje motore triju proizvođača koje smatra najkvalitetnijim: Cummins, VM i Mercruiser.

"Od početka sam ušao u dio rekreativnih, ali i radnih brodova. Za privatnu tvrtku Emergen dizajnirao sam čamac od 8,5 metara, a zatim sam na natječajima dobio posao izrade čamaca za HV i policiju. U segmentu radnih brodova podložni ste trima kontrolama - svojoj, registra i kupca, a u rekreativnom segmentu samo kontroli kupca. Zahvaljujući segmentu radnih brodova puno prije sam sazreo kao proizvođač, jer sam dobivao puno više informacija", kazuje Koturić i dodaje da njegov najveći brod ima devet metara, a namjena mu je prijevoz putnika. Najbrži njegov gumenjak ima izvanbrodske motore od dva puta po 350 konjskih snaga.

Smatra da je modelom 480 ekskluziv 2014. godine napravio veliki iskorak u segmentu luksuza, a ove je godine svojim zadnjim modelom 650 ekskluziv, koji je oduševio na Zagrebačkom velesajmu, iznimno zadovoljan.

"Model 650 ekskluziv dizajnom i bojama daje dojam retro broda, a takav dizajn traje dulje. Dizajn mora privući na prvi pogled, mora imati toplinu, ljepotu, nešto svoje", govori dizajner i projektant tog plovila za čiji razvoj mu je bilo potrebno 200.000 eura.

Skoro nepotopiv

Osnovna prodajna cijena gumenjaka 650 ekskluziv je 180.000 kuna bez PDV-a, a s dodatnom opremom - jakim zvučnicima, jakim GPS-om, hladnjakom, posebnim dizajnom sjedala, posebnim bojama - cijena raste dvostruko, do 50.000 eura.

Od prodajne cijene Koturić, tvrdi, ima manje od 20 posto, jer, objašnjava, mora platiti motor, smolu, opremu, staklo, radnike, PDV…

"Od prodajne cijene ostajala bi nam veća zarada od 20 posto kad bismo imali serijsku proizvodnju, a za to treba jeftin kapital. Imam kredit po kamati od 8 posto, a kad bih dobio onaj s kamatom od dva posto, odmah bih pokrenuo serijsku proizvodnju. Proizvođačima u Hrvatskoj nužna bi bila takva injekcija. U svibnju bih mogao prodati pet čamaca 650 ekskluziv, ali ih ne mogu proizvesti u tako kratkom vremenu. A ne mogu ni financirati da ih na jesen napravimo deset, pa da ih sada mogu prodati. Isto tako, u Njemačkoj, Americi ili Japanu brodove bih mogao prodavati 10.000 eura skuplje, ali mi za ulazak za svako od tih tržišta treba barem 50 završenih čamaca. Snalazimo se, ali bez jeftinih kredita ne možemo napraviti iskorak", odgovorno tvrdi Franjo Koturić.

Budući da je njegova proizvodnja u Čulinečkoj ulici u zagrebačkoj Dubravi, čamce u more najčešće spušta - ponajprije zbog najkraćeg transporta, ali i zbog simpatičnih dečki na dizalici - u luci u Novom Vinodolskom.

"Svaki gumenjak može se probušiti na grubim stijenama, ali je gotovo nemoguće da se potopi, jer svi moji gumenjaci imaju više komora, pa ih tako 650 ekskluziv ima pet - zadovoljno", zaključuje Franjo Koturić.

Foto: Darko Tomaš / HANZA MEDIA