Marija Šestić, pjevačica - Što više radim, bolje se osjećam

02.07.2012. 12:38 / Izvor: eKapija.ba
Marija Šestić, pjevačica - Što više radim, bolje se osjećam

Marija Šestić spade u red najmlađih uspješnih žena. Međutim, iako ima samo 25, njena biografija je veoma bogata. Uz oca muzičara od rođenja je okružena muzikom, još kao klinka počela je da nastupa (i pobjeđuje) na festivalima. Postala je popularna 2007. godine, kada je izabrana da predstavlja Bosnu i Hercegovinu na "Evroviziji" pjesmom "Rijeka bez imena". Marija je odmah bila prihvaćena od strane publike: mirna, staložena, obrazovana, senzibilna i, što je najvažnije, sa izuzetnim muzičkim sposobnostima. Ono što je svakako netipično u domaćem šou-biznisu jeste da se "djevojka iz susjedstva" nađe u pjevačkim vodama i uspije. Upravo zato Marija i jeste uspješna, ostvarila se kao pjevačica bez mrlje i skandala u karijeri. U medijima je ne viđamo često, ali Marija ne samo da aktivno nastupa sa svojim bendom, nego ima i stalan posao na Akademiji muzičkih umjetnosti u Banjaluci, gdje radi kao muzički saradnik.

Baviš se pjevanjem, a ipak živiš daleko od očiju javnosti. Da li to dvoje može skupa?

- Mnogi me pitaju zašto nisam više u toj priči, ali to u stvari i nije moj svijet, jer se ne bavim muzikom da budem poznata, nego zato što je obožavam, tako da sam se često i mimoilazila s ljudima iz te branše. Imam redovan posao na Muzičkoj akademiji već petu godinu, a estrada je prilično nesiguran teren, tako da nisam željela da mi egzistencija zavisi od toga. Volim sigurnost i uvijek podržavam školovanje prije svega, jer živimo na malom prostoru, prilično podijeljenom, na kojem je karijeru teško graditi, a i kvaliteti su sumnjivi. Svoj život sam rasporedila tako da pjevam koliko želim, ali da mi egzistencija ne zavisi od toga.

Kako si se snašla u, često kontroverznom, estradnom svijetu?

- Za mene je najvažnije uvijek bilo da budem normalna, da na mene nikad ne utiče to što sam poznata. U tom svijetu ima dosta gluposti, pretvaranja, laži i obmana. Međutim, nije sve crno, jedna od lijepih strana svega toga je što sam imala priliku da upoznam i dosta sjajnih ljudi, tako da imam i prijatelja koji se više bave tim poslom nego ja, a s nekima od njih sam i sarađivala. Sa Jacquesom Houdekom snimila sam duet, koji nismo puno promovisali, jer su nam se planovi u to vrijeme razilazili, ali ostala je pjesma i prijateljstvo, što je najbitnije.

Predstavljanje BiH na "Eurosongu" 2007. u Danskoj te stavilo u žižu interesovanja. Kako danas gledaš na to?

- Mene su zvali čak godinu dana prije toga kad je Hari Mata Hari pjevao, bio im je potreban vokal, a ja sam u tom momentu spremala diplomski na Akademiji pa sam odbila. Ljudi su mi govorili da ne mogu to da odbijem, ali mene to tada stvarno nije interesovalo. Rekli su mi ili će te zvati ili te nikad neće zvati. I zaista, sljedeće godine sam pozvana da predstavljam BiH. S obzirom na to da sam bila nova u svemu tome, zadovoljna sam plasmanom. Nakon toga mnoga vrata su mi se otvorila, ali ipak se nisam uhvatila toliko ozbiljno te estradne karijere.

"Evrovizija" je najveći festival te vrste u Evropi i ja se mogu pohvaliti divnim iskustvom. Toliko se vrata otvori da čovjek može da bira kako da iskoristi sav taj marketing. Žao mi je što svake godine ima sve više i tog političkog momenta, ali ko zna, možda ponovo odem.

Nedavno si napravila iskorak u odnosu na ono što si prije radila, reci nam o čemu je riječ?

- U saradnji sa sjajnom grupom muzičara snimila sam jedan interesantan CD. U pitanju su sevdalinke i izvorne narodne pjesme u jazz, fusion obradama. CD izlazi krajem jeseni, a premijerno smo ih izveli na "Sarajevo sevdah festu". Inače, u posljednje vrijeme me privatno jazz sve više okupira.

S obzirom na to da malo znamo o tebi privatno, čime se baviš kada nisi na Akademiji i kada ne nastupaš?

- Slobodno vrijeme uglavnom posvećujem druženju s prijateljima, jer ako želite imati prijatelje, morate im posvetiti vrijeme. S obzirom na to da mi se poslije "Evrovizije" nakupilo prilično stresa u životu, morala sam na neki način da to kanališem, da odmaram više, čuvam zdravlje, pa sam usporila. Međutim, najbolje funkcionišem ako imam puno obaveza, kad nemam obaveza, kao da ne znam organizovati vrijeme. Za mene je rad prije svega, kad zapadnem u dokolicu kao da to više nisam ja.

Veoma rano si se osamostalila i počela da živiš sama.

- Imala sam 16 godina kada sam se odselila, ali roditelji su mi veoma blizu. Inače živim sa sestrom, koja je trenutno u Italiji na studiju. Mogla bih reći da je moj dom moje utočište i "stanje" u njemu mi mnogo utiče na raspoloženje. Kada sam se preselila u njega nisam imala finansijskih mogućnosti da ga uredim kako želim, tako da je to bio pravi studentski stan, sa puno knjiga, nota, instrumenata, ali podsjećao je na sestru i mene. Obožavam da listam časopise o uređenju i nadam se da ću jednom urediti svoj dom po želji. Sviđaju mi se vintage stilovi u kombinaciji sa minimalizmom, toplim bojama i materijalima poput drveta. Međutim, mislim da ću uređivanja doma ipak ostaviti za period kada budem imala porodicu, jer još nisam sigurna gdje me put može odnijeti.

Imaš li ambicija za karijeru u inostranstvu?

- To mi je svakako interesantnije, jer je veće tržište. Ali teško je vrijeme za takve poduhvate. Nisam sigurna ni da li je vrijeme za snimanje CD-ova, zato snimam singl po singl.

Kažu da uspjeh najteže prihvata okolina iz koje dolaziš. Međutim, tebe Banjaluka voli, da li se nastupi u ovom gradu razlikuju od nastupa u drugim gradovima?

- Jedina razlika je što dođe dosta mojih prijatelja, a kad nastupam negdje drugo, dođe više ljudi koji me nisu slušali, pa ih više i zanima. Ovdje zaista nisam nikada imala negativno iskustvo, ali to je valjda i što se svi znamo. Mada, naša publika jeste zahtjevna, ali iskreno voljela bih kada bi muzika koju ja slušam bila popularnija, a ne da se po svaku cijenu forsira domaće.

Šta je za tebe uspjeh? Da li si ga ostvarila ili još ideš za njim?

- S obzirom na to u kakvom apatičnom društvu i vremenu živimo, mislim da je uspjeh svakog čovjeka pokrenuti se i slijediti svoje snove. Što više radim, ja se bolje osjećam. Uživam u saradnji s ljudima, jer mislim da ne bih bila ispunjena da sam samo solista. Trudim se da realizujem svoje ideje, odnosno da se ostvarim kao autor. Već sam počela i mislim da će rezultati biti zanimljivi. Iako odavno pišem pjesme, nisam bila spremna da ih iznesem, ali mislim da je sada pravi trenutak za to.

(izvor:dom.info)

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ličnosti