Nermin Potur, nekadašnji najbolji sportista u BiH želi da ga njegovi učenici nadmaše

"Nikada ne idite u krajnost ni zbog čega, ali vrijedno radite, trudite se da ostvarite svoj cilj i rezultati će dolaziti postepeno", kaže Nermin Potur ljekar, karate trener i nekadašnji najbolji sportista u BiH.

Nije mu bilo nimalo jednostavno spojiti ljubav prema sportu i medicini, ali nikada nije odustao i trudio se da bude najbolji u svemu što radi. Rođen je i odrastao u Sarajevu. Kao dječak je trenirao fudbal i to mu je bila prva ljubav u sportu. Trenirao je u FK Željezničar, ali nije se dugo zadržao, jer kako kaže nije imao razvijene radne navike. Njegov otac bio je dugogodišnji trener karatea pa je i on odlučio da se oproba u tom sportu.

"Moj otac je cijeli život trenirao karate. Otišao sam sa njim na jedan trening i meni se to dopalo. Od toga dana sam ostao u karateu. Svidio mi se sport kao vještina. Pitaju me da li sam se pokajao, jer sam umjesto fudbala izabrao karate. Nisam zaista. Od 8 godine sam počeo trenirati karate i aktivno sam se bavio njime sve do 2015 godine", priča Nermin.

Ljubav prema medicini

Doktor Potur je još kao dječak želio da se upiše na studij medicine. To mu je bila najveća želja u djetinjstvu. Trenirao je karate, išao na takmičenja i uporedo studirao medicinu.

"Medicina je zaista zahtjevan studij i zahtjeva dosta neprespavanih noći. Svaki dan 2 treninga, putovanja bilo je teško nositi se sa tim i biti jednako uspješan u obije oblasti. Zaista je bilo teško doći do ovoga što imam danas. Znam koliko puta sam nosio knjige i čitao u autobusu, hotelu, ali kada pogledam gdje sam sada sve se isplatilo i ponovio bih isto. Dobra organizacija, jasan cilj i vizija su dovoljni da ništa ne bude nedostižno. Možete uspjeti sve i savladati svaku prepreku", istakao je Nermin.

Svoje prvo radno iskustvo u oblasti medicine stekao je u Hitnoj pomoći. U tom poslu mu je pomogla smirenost koju je dobio zahvaljujući karateu.

"Hitna je povezana sa mojim temperamentom, jer ima dosta adrenalina. Morate biti i fizički i psihički spremni na terenu. Bez obzira da li je posjeta ili se nešto vani dešava. Nikada ne znate šta vas čeka. U Hitnoj pomoći ne može svako da radi. Znam dosta kolega koje su se vrlo kratko zadržali u toj oblasti. Ja sam mogao ostati u Hitnoj, ali vukla me specijalizacija. Izloženi ste nesrećama, reanimacijama i teškim situacijama. Nosio sam se dobro sa tim i bio sam smiren pri svakoj situaciji. Karate me naučio da se kontrolišem i u najkritičnijim momentima. Zaista sam spreman nakon Hitne pomoći za sve u medicini što je potrebno", ističe Potur.

Nermin je trenutno na specijalizaciji na KCUS-u u odjelu Fizikalne medicine i rehabilitacije odnosno fizijatrije.

"Ta specijalizacija me oduvijek vukla, jer je usko povezana sa sportom. Rehabilitacija je jako važna za ljude. Nisam pogriješio, ovako mi se otvara dosta puteva u budućnosti da iskoristim poznanstvo u sportu i povežem sa medicinom. Specijalizacija traje 4 godine. Snašao sam se super i uživam", priča Nermin.

Karate kao stil života

Iako je 2015 godine nakon završetka studija prestao da se aktivno bavi sportom od karatea nije odustao. Otvorio je svoj UKK "Respect" i počeo da trenira dječake i djevojčice.

"Po završetku karijere želio sam otvoriti svoj klub i da svoje znanje, koje je moj otac i ostali treneri prenijeli na mene, i ja prenesem na nove generacije. Po završetku fakulteta otvorio sam svoj karate klub koji broj 60 dječaka i djevojčica, uzrasta od 4 do 12 godina. Glavni sam trener, a osim mene sa djecom rade još tri trenera. Za pet godina smo postigli mnogo. Jedan smo od najuspješnijih klubova u dječijem uzrastu. Imamo podršku naših prijatelja kluba, mnogi nas podržavaju. Naša najveća podrška i prijatelj kluba kojeg zaista moram istaknuti je BH Telecom.  Roditelji su uz nas također. Tako sam ostvari svoju želju da radim sa djecom i to me zaista raduje", kaže Nermin.

U karateu je osvoji sve nagrade, a danas želi da ga njegovi učenici nadmaše i da budu bolji od njega.

"Osvojio sam sve što se može osvojiti u karateu, i to ne jednom nego više puta. To su: 4 svjetske, 6 balkanskih, 3 mediteranske i 7 evropskih medalja. Bio sam najbolji sportista u BiH 2010. Također, počasni sam građanin Općine Ilidža. Ipak, nakon svih ovih rezultata država me nije adekvatno nagradila. Iskreno se nadam da će se zbog novih generacija ovo promjeniti i da će se usvojiti Zakon o sportu i sportistima", ističe Potur.

Najveću podršku imao je u svojoj porodici i rijetkim prijateljima koji su bili uz njega i vjerovali mu. Ni danas nije prestao trenirati već redovno održava formu u fitnes centru. Ističe da je dobra organizacija najvažnija u životu za uspjeh.

"Sve što sam želio ostvaruje se iz godine u godinu. Nisam nikada išao u krajnost i sve se odvijalo postepeno i rezultati su dolazili, jer sam išao ka jasnom cilju. Ostao mi je jedino žal za olimpijadom. Danas želim da djeca koju treniram uspješno završe obrazovanje i izađu na pravi put. To je najvažnije. Iskreno želim da me nadmaše i budu bolji od mene", priča Potur.

U slobodno vrijeme voli da ide na planinu i tako se odmara. Kaže sve je moguće samo je do nas koliko to želimo i koliko se borimo za to.

E.O.