Otišao je Oliver Dragojević

U splitskoj bolnici, na odjelu onkologije, umro je Oliver Dragojević, velikan hrvatske glazbene scene, čija je grandiozna karijera trajala 50-ak godina, napustio nas je u dobi od 70 godina, godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća. 

Iza Olivera su ostali supruga Vesna, sinovi Dino, Damir i Davor.

Iza njega ostale su i brojne uspješnice, velik broj snimljenih albuma, razne nagrade i nastupi u Australiji, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

Obrazovanje

Na Korčuli je proveo velik dio svog djetinjstva, a školovanje je nastavio u Splitu gdje je pohađao glazbenu školu. Prvo je učio svirati na klaviru, a nakon toga na klarinetu i gitari. U Splitu je završio Srednju glazbenu školu.

Privatni život

Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. godine u Veloj Luci na Korčuli. Oliver je imao tri sestre koje su umrle prije rođenja brata Aljoše, dok je majka za vrijeme Drugog svjetskog rata bila u izbjeglištvu u El Shatu.

Oliver je imao samo pet godina kada mu je otac kupio usnu harmoniku. Nakon toga naučio je svirati bas – gitaru, klarinet i klavir. Iako se školovao u Splitu u Veloj Luci je provodio praznike i dok su se ljeti kupali, zimi bi dane provodili berući masline.

Sa suprugom Vesnom dobio je tri sina, Dinu, Damira i Davora. 

Posao

Prvi estradni nastup imao je 1961. godine s popularnom pjesmom “Baloni”. U isto je vrijeme s bratom Aljošom snimao svjetske hitove za radio postaju Split.

Oliver je ozbiljno zagazio u glazbene vode 1963. godine kada se okušao kao pjevač i klavijaturist splitskog banda “Batali”. Na natjecanju amatera glazbe Oliver se iskazao svojom interpretacijom pjesme “Yesterday”. Festivalski debut imao je na Splitu 1967. godine na želju Zdenka Runjića.

Oliver je trebao nastupiti s pjesmom “Picaferaj”, skladbom koja nažalost nije ušla u finale večeri, ali je zato do danas ostala zapamćena kao jedna od Oliverovih prvih pjesama. Nakon doživljenog neuspjeha Oliver je sljedeće četiri godine nastupao po raznim klubovima.

Na kratko se vrijeme pridružio Trubadurima, nakon čega je pjevao u grupi More, u kojoj je pjevala i Meri Cetinić. Godine 1972. opet se pridružio bandu Batali. Na Prokurative se ponovno vraća 1974. godine kada je osvojio prvu nagradu publike sa skladbom “Ča će mi Copacabana”.

Godine 1975. ponovno uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem kada je nastupio s pjesmom, “Galeb i ja”. Suradnja između Olivera i Runjića smatra se jednom od najuspješnijih suradnji na ovim prostorima. Spomenuta pjesma označila je početak dugogodišnje suradnje dva velika glazbenika.

Oliverov put prema slavi nalikovao je putu svih poznatijih glazbenika koji nisu odmah mogli dobiti pravu pjesmu i pobjedu na jednom od festivala. Oliver je stjecao znanje svirajući u bendovima, da bi kasnije postao veliki umjetnik.

Oliver je svoju dosadašnju karijeru obogatio raznim hitovima, a velik dio njih proizašao je iz vremena suradnje sa Zdenkom Runjićem, u razdoblju između 1975. i 1980. godine. To je vrijeme kada su nastajale pjesme kao što je “Molitva za Magdalenu”, “Oprosti mi pape”, “Vjeruj u ljubav”, “Skalinada” i “Malinkonija”.

Najveći hit tada bio je “Galeb i ja”. Na pitanje kako je Zdenko Runjić napisao pjesmu, rekao je kako je jednostavno u galebovima vidio puno više. Osjetio je da će pjesma biti posebna, a iako je prvotno bila pisana za festival u Omišu, Oliver je nakon prvog puta što ju je otpjevao rekao kako je ta pjesma njegova. Na kraju je i ostala.

Uspješna suradnja Olivera Dragojevića i Zdenka Runjića rezultat je jednim dijelom i Komižanina Jakše Fiamenga koji je pisao tekstove za skladbe. Napisao je “Nadalinu”, “Ništa nova”, “Ostavljam te samu”, “Piva klapa ispo’ volta” i mnoge druge.

U listopadu 2017. godine Oliver se prvi puta pojavio u javnosti otkada mu je dijagnosticiran tumor i to nastupajući na koncertu “Vjeruj u ljubav” u splitskom HNK. Oliver je pjevao uz svoje kolege protiv raka.

Najveća postignuća

Oliver Dragojević je za života osvojio velik broj festivalskih i diskografskih nagrada, a osim toga je bio laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin, koja je najviše prošla u znaku Gibonnijeve “Cesarice”. Oliver je osvojio 8 Porina kao i odličja Reda Danice s likom Marka Marulića.

Album “Dvi, tri riči” iz 2000. godine dosegao je platinasto izdanje s više od 50.000 primjeraka. Ovo vrijedno priznanje dodijeljeno mu je 8. srpnja 2001. godine na proslavi 40-e obljetnice uspješnog rada Zdenka Runjića.

Oliver iza sebe ima brojne svjetske nastupe. Nastupao je u londonskom Royal Albert Hallu, Carnegie Hallu u New Yorku i Sydneyu.

Godine 2006. objavljena je biografija Olivera Dragojevića “Južnjačka utjeha” koju je napisao glazbeni kritičar i novinar Zlatko Gall.

biografija.com