Denis Prcić, direktor Američkog univerziteta u BiH: Od studentskog do lidera univerziteta

16.09.2010. 12:28 / Izvor: Maxi Stars
Denis Prcić, direktor Američkog univerziteta u BiH: Od studentskog do lidera univerziteta

Radim 12-18 sati dnevno i često nemam vremena za privatni život, kaže Tuzlak Denis Prcić, predsjednik Američkog univerziteta u Bosni i Hercegovini, koji je relativno mlad ostvario uspješnu profesionalnu karijeru.

"Meni je jako teško potpuno uskladiti profesionalni i privatni zivot. Drugačije rečeno, ostvariti isti učinak na obje strane. U mom slučaju privatna strana zaslužuje više, ali me posao uvijek odvlači od privatnosti. To je život. Još kao student u SAD-u znao sam da ću biti jak profesionalac u svom poslu, šta god budem radio. Kao jako mlad osnovao sam porodicu i trenutno imam troje djece i to me čini veoma, veoma sretnim“, počinje nam priču o svojoj uspješnoj karijeri Denis Prcić, predsjednik Američkog univerziteta u Bosni i Hercegovini.

Šta Vas je posebno zanimalo u mladalačkim godinama, i kako ste zamišljali svoju budućnost?

Još kao dijete uvijek sam imao svoje jasne ciljeve u životu. Dok su svi moji prijatelji izlazili, zezali se, ja sam uradio "reversal of roles" (zamijenio/obrnuo uloge), sklopio bračnu vezu, studirao, radio i bivša supruga mi je rodila troje predivno djece.

Jeste li i u kojoj mjeri razlikovali se od momaka Vaše generacije?

Uvijek sam imao nešto svoje specifično u pogledu na život. Još od osnovne skole, uvijek sam znao sta hoću i šta je najsvrsishodnije za mene. Vjerovatno zbog moje takve logike, često sam vidio stvari drugačije nego većina mojih vršnjaka. Uvijek sam bio okupiran biznisom. Nisam volio trošiti vrijeme na stvari koje me nisu interesovale, pa vjerovatno zbog toga i nisam bio isti kao većina momaka moje generacije.

Kakav ste bili student?

Po nekim ocjenama sam bio prosječan student. Ali, kada sam spremao predmete koji su me posebno interesovali, onda sam imao čiste desetke, a pomagao sam i drugim studentima da polažu te ispite, nesebično im prenoseći svoje znanje. Na primjer, iako mi je engleski bio drugi jezik, bio sam izabran za studenta generacije i predsjednika Studentske unije. Lidersko iskustvo u Uniji probudilo je u meni motive i želju da jednog dana obezbijedim najbolje moguće obrazovanje za bosansku mladež.

Kako ste došli na ideju da osnujete Američki univerzitet u BiH?

Ta ideja se u meni javila i počela rasti kada sam predvodio Uniju studenata na Univerzitetu u SAD-u. Shvatio sam da bih najlakše mogao pomoći bh. mladeži ukoliko bi im se osigurala najracionalnija mogućnost da se školuju po američkom sistemu obrazovanja, koji mladima daje svrsishodno i savremeno znanje, razvija kod njih samoinicijativu, poduzetnički duh i afilijativne motive koji podstičku takmičarski duh i konkurenciju, što u krajnjem na površinu "izbacuje" najkvalitetnije pojedince na liderske pozicije u društvu.

Pošto sam znao da je praktično nemoguće osigurati školovanje u SAD-u svim studentima koji bi to željeli, javila mi se ideja da u Bosni i Hercegovini i regiji osnujem Univerzitet na kojem će mladi iz moje zemlje, kod svoje kuće studirati po najboljem sistemu obrazovanja u svijetu. Obrazovanje po tom sistemu, omogućiće mladima da na najbolji način pomognu svojoj zemlji. Tako se rodila ideja, ali je do njene realizacije trebalo savladati mnoge prepreke i osigurati sve potrebne uslove. Uporni rad dao je rezultate i u saradnji sa SUNY univerzitetom iz New Yorka, prije četiri godine osnovan je AUBIH. Kruna te ideje i tog uspjeha je u činjenici da su ljetos promovisani prvi diplomci, koji su dobili po dvije diplome – AUBiH i diplomu prestižnog SUNY univerziteta iz New Yorka. Suština ovog uspjeha je što se u BIH dobija američko obrazovanje i stručnjaci istog rejtinga.

Da li ste u početku karijere imali dovoljno vremena da se posvetite sebi i stvaranju porodice?

Nažalost, nikada nisam imao vremena da se posvetim sebi i porodici onoliko koliko sam želio i želim. Jednostavno, odgovoran posao uzima čovjeka ukoliko ima jasne profesionalne ciljeve i predano radi da ih ostvari. To nemojte shvatiti kao sebičnost ili karijerizam, već kao karakter čovjeka, jer u svim prilikama kada realizuje vlastite ciljeve, čovjek to radi zajedno sa drugim ljudima i ukoliko zanemari ciljeve, praktično bi iznevjerio one sa kojima radi. Bez obzira na to, ja dajem sve od sebe da djeci napravim dobro, jer zbog profesionalnih obaveza nisam u mogućnosti da budem sa njima onoliko koliko bih želio i koliko bi i oni željeli.

Imate troje djece. Koliko im je godina, idu li u školu...?

Michael ima 12 godina i sad će u sedmi razred osnovne škole, Isabella je drugi razred osnovne, a Dennis je u predškolskom. Oni žive sa bivšom suprugom u Americi, a ljetni raspust provode sa mnom u BiH.

Budući da ste otac, šta očekujete od djece ?

Prije svega da su svi zdravi. Potom da se školuju na Američkom univerzitetu, da bi dobili vrhunsko obrazovanje i da ih naučim da se bore kroz život - radom, znanjem, karakterom, lojalnošću i upornošću...

S obzirom da su Vam troje djece rođena i rastu u SAD-u, šta ih najviše zanima u BiH ?

Michael, Bella i Deny su odrasli sa bosanskom kulturom i običajima u SAD-u. Pričaju naš jezik tako da im ovdje u BiH nije skoro ništa novo, jer su više puta dolazili kući. Djeca kao djeca, sve što je novo i interesantno njima je dobro. Nisu previše zahtjevni. Traže sve u skladu sa mogućnostima, a zadovoljavaju se malim stvarima. Naravno sviđaju im se sve igre, raduju se susretima sa rodbinom i prijateljima. Vole putovanja kroz Bosnu, raduju se Jadranskom moru... Kažu prijateljima da im je ljepše i bolje ovdje u Bosni, nego u SAD-u.

Imate puno prijatelja u SAD-u. Možete li neke od njih pomenuti i s kojima ste i danas u kontaktu?

Naravno da imam puno prijatelja u SAD-u, jer sam tamo živio 14 godina, a i sada imam posla tamo, pa putujem svaka dva mjeseca. Prijetelja imam na svim političkim i stručnim pozicijama, od istočne do zapadne obale i obostrano nam je zadovoljstvo kada smo u prilici da se čujemo i vidimo. Porodični prijatelji su mi jako bliski kao jedna velika familija, mislim da njihova imena Vama ništa ne znače.

Pratite li sport? Za koju ekipu navijate?

Nemam dovoljno vremena da pratim sportove. Međutim, volim gledati svjetsko prvenstvo u fudbalu kad imam vremena. Naravno, uvijek sa puno emocija gledam kada igra reprezentacija BiH.

Gdje ste ljetovati ove godine ?

Ove godine imao sam priliku da provedem vremena sa djecom na Canadegua jezeru u New Yorku, Makarskoj, Hvaru, Sarajevu i Beogradu, gdje sam bio sa sestrinom porodicom i majkom. Pokušavam da djeca maksimalno osjete ljepotu ove regije i mislim da sam im pomogao da vide i da nauče nesto o svim gradovima gdje smo boravili.

Kad živite bez poslovnih obaveza, kako i čemu najrađe posvećujete slobodno vrijeme?

Iskreno, obično radim po 12-18 sati dnevno. U takvim okolnostima je praktično nemoguće imati uspješan privatan život, jer smatram primarnim obaveze poslovne prirode. Kada sam u prilici, pokušam da se opustim uz neki dobar film ili emisiju, čitajuci knjige, ili popričati sa prijateljima preko Facebooka, ako nemam vremena da s njima izađem.

Kako sebe vidite privatno i profesionalno, za deset godina?

Uvijek imam poslovne i privatne ciljeve. Naravno nastavljam raditi i stvarati, te posvetiti se više porodici i pomoći djeci da izađu na pravi put.

Razgovarala: Nataša Nikolić

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ličnosti