Emir Kapetanović za Akta.ba: "Djeca mira" su važna za naše društvo

Udruženje za razvoj i promicanje umjetničke djelatnosti Magacin Kabarea iz Sarajeva, uz podršku Američke ambasade u BiH, pokrenulo je u aprilu 2015. godine projekat pod nazivom “Djeca mira” koji namijenjen mladima Bosne i Hercegovine odnosno generacijama koje su rođene nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ovaj multimedijalni projekat, kojim rukovodi reditelj Emir Kapetanović, se razvijao do decembra prošle godine, okupivši mlade iz šest bh. gradova (Tomislavgrad, Mostar, Srebrenica, Zvornik, Sarajevo i Bijeljina) koji su sa voditeljem radionica i gostujućim edukatorima razgovarali o društvenoj svakodnevnici, te kroz vlastitu prizmu dali mišljenja o svom životu, svom gradu i državi u budućnosti.

Performansom će Radoš, Nina, Ivona, Nataša, Zorica i Marko, zajedno sa redateljem Emirom Kapetanovićem, multimedijalnim umjetnikom Bojanom Stojčićem, novinarom Almirom Panjetom i drugim edukatorima MAGACIN KABARE-a, obilježavaju 20 godina mira i dan kada je postignut Dejtonski mirovni sporazum.

U intervjuu za Akta.ba reditelj Emir Kapetanović govori o samoj ideji pokretanja projekta i njegovoj realizaciji.

Kako ste došli na ideju da pokrenete jedan ovakav projekt?

- Inicirala su me prije svega ovdašnja mišljenja kako je bh. omladina letargična, neaktivna, bez ideja i slično, i odlučio sam da pokrenem projekat u kojem će mladi bh. naraštaji dati svoju riječ bez ikakvih pritisaka, navođenja, potpuno slobodno i iskeno. Prošle godine se obillježavalo i 20 godina mira u BiH i dan kada je postignut Dejtonski mirovni sporazum, zato sam se fokusirao na generaciju koja je rođena u miru. Prije par mjeseci uz pomoć multimedijalnog umjetnika Bojana Stojčića i novinara Almira Panjete krenuo sam u realizaciju, podršku je dala Američka ambasada u BiH. Obišli smo šest bosanskohercegovačkih gradova: Tomislavgrad, Mostar, Srebrenicu, Zvornik, Sarajevo i Bijeljinu. Tu smo upoznali mlade, ambiciozne, pametne osobe koji imaju vlastiti stav. U svakom od gradova smo organizirali radionice gdje smo se družili i razgovarali o društvenoj svakodnevnici, o njihovim životima, gradovima, državi i budućnosti. Na kraju svake radionice, učesnici i edukatori birali su pobjednike koji su sudjelovali u našem završnom performansu „Djeca mira“, koji je prvi put prikazan 21.11.2015.godine u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru. Od samog početka smo sve bilježili kamerom.

Koliko se kroz sam film prikazuje realno stanje našeg mladog postratnog društva?

- Film Djeca mira potpuno realno prikazuje stanje našeg mladog postratnog društva, jer moja želja je bila i jeste da se ovim projektom i filmom pokaže šta mladi ljudi u BiH zaista osjećaju i žele, bez uticaja politike, starijih. Da se čuje šta mladi ljudi stvarno misle o svojoj današnjici, kako vide budućnost, šta im to smeta, kakve su im želje i potrebe, kako se osjećaju. To realno stanje najbolje prezentira izjava jedne od mladih sudionica projekta Djece mira, Nine Lončar iz Mostara, koja kaže: "Čist smo dokaz da se neke stvari ipak ne kupuju novcem, poput naše čvrste povezanosti još od prvog dana, vještine domišljatosti i volje da učinimo nešto drukčije, nešto što će nas opravdano učiniti "Djecom mira". Ponosna sam na ono što smo ostvarili u samo 5 dana, pri tom ne mislim samo na krajnji ishod našeg rada, već na opuštenost i druženje, nova poznanstva i iskrene emocije koje su prštile na sve strane. Smatram da su "Djeca mira" važna za naše društvo, ne samo da nas čuju mladi, da nas čuju stari, već tek toliko, da pozovovemo i ove čike u tamnim odijelima da sjednu i poslušaju naše snove i naše ambicije. "Djeca mira" su HIT!”

Svjesni smo da sve više umjetnika kroz svoje djelovanje pokušava prikazati onu bolju stranu našeg društva koja nije uvijek takva, da li ste Vi uspjeli filmom prikazati sve ono što ste željeli?

- Mislim da svaki umjetnik svojim djelom pokušava da prikaže neko svoje viđenje situacije, društva, i ne mora to biti predstavljanje samo one bolje strane društva, nego one realne o kojoj se zapravo ne zna i ne priča mnogo. Meni lično smeta što mlade ljude, nažalost, često iskorištavaju u raznim projektima, koriste ih kao sredstvo za provođenje vlastitih političkih, vjerskih, ili nacionalnih demagogija, navode ih da govore o stvarima koje nisu doživjeli, stvarima o kojima su jedino mogli čuti od starijih, roditelja ili u medijima. Dokazujući na njima podjele, još više ih dijele. Film Djeca mira i cijeli projekat prikazuje sve na potpuno drugačiji način, suprotno svemu navedenom. Zadovoljan sam, jer na osnovu ovog iskustva se može zaključiti da imamo slobodnoumnu, neopterećenu omladinu koja ima želju da napravi mnogo više od prethodnih generacija, koja samostalno traži svoj put. Iskreno se nadam da će i publika pozitivno ocijeniti film, da će svima biti jasno da su djeca mira budućnost ove države, a meni potvrda da sam uspio prikazati ono što sam želio.

Da li su mladi ljudi koji su bili obuhvaćeni projektom zaista pokazali svoje pravo mišljenje?

- Osnovni cilj projekta je i bio da se dobiju iskrena, prava mišljenja mladih ljudi, bez sugestija, navođenja, postavljanja ciljanih pitanja. Sve se odvijalo kroz druženje, razgovore, šetnje. Zato su Djeca mira postavljena kao multimedijalni projekt koji se sastoji od performansa, izložbe “Riječi i gradovi“, filma i razgovora sa učesnicima projekta, gdje ovi mladi ljudi potpuno otvoreno i iskreno govore šta zaista misle i žele. Bez politiziranja i uticaja na njihova razmišljanja.

Koliko su zapravo ta mišljenja njihov realan stav -  ili su ipak stvoreni uticajem društva (roditelja)?

- Oni su istinski djeca mira. Govore o svojim životima, gradovima i očekivanjima. O želji da žive poput vršnjaka iz razvijenih zemalja. Jedan od najboljih dijelova ovog projekta jeste sloboda koja im je ostavljena da iznesu svoje mišljenje, bez obzira da li će se ono nekome svidjeti. Radi se o novoj generaciji koja nema direktno ratno iskustvo nego posredno od svojih roditelja i drugih saznaju o tom gorkom iskustvu. Pored mnoštva vanjskih uticaja koji su neminovni, mladi ljudi, djeca mira, znaju misliti svojom glavom, oni su pametne, ambiciozne, poletne mlade osobe koji imaju svoj stav.

Koja je poruka filma i ima li predispozicije da se nađe na malim ekranima kao dio edukativnog programa?

- Film i djeca mira šalju poruku da su generacija na koju moramo računati, pružiti im šansu da pokažu šta smiju i šta znaju bez ikakvih uticaja na njih o tome trebaju li biti zajedno ili ne. Dopustiti im da odluke donose sami, zdravorazumski prihvatajući civilizacijske tekovine na kojima počiva savremena Europa i da im se konačno pruži prilika da budu bolji od svojih prethodnika. Moja namjera je svakako da film bude bar mali doprinos u edukaciji kako mladih tako i starijih naraštaja. 

Razgovarala: Ivana Mihajlović