Limari iz Velikog ćurčiluka: Priča o nastanku, ali i mogućem nestanku

Interesno umreženi nosioci starih zanata s Baščaršije skeptični su kad je u pitanju opstanak ovog simbola Sarajeva. Limari iz Velikog ćurčiluka za Agenciju Fena pričaju o nastanku ali i mogućem nestanku kako limarskog tako i 60 drugih zanata.

Industrijalizacija, teška ekonomska situacija, ''divlje tržište'' razlozi su zbog kojih i zanatske radnje na Baščaršiji u Sarajevu propadaju.

Limarskom radnjom iz Velikog ćurčiluka koja je na istom mjestu 40 godina danas upravlja Adnan Jusić koji je prije 17 godina s daidžom počeo raditi ovaj posao.

Vlasnik je obrtničke radnje, ali kao i ostale zanatlije, kaže da, ''tavori u mraku'', stagnira.

U razgovoru za Fenu kaže da je završio gimnaziju, studirao Pravni fakultet u Sarajevu, ali kao jedini nasljednik ovog obrta preuzeo je radnju.

Nije se nadao, kaže sa sjetom, da će doći u poziciju da preživljava i to u Sarajevu na Baščaršiji i s poslom koji je uvijek bio cijenjen.

Kad je prije sedam godina poslije smrti prvog vlasnika radnje u potpunosti preuzeo sve poslove,  Vlada Kantona Sarajevo počela je davati 1.500 KM poticaja godišnje za očuvanje starih zanata na Baščaršiji, nastavlja svoju priču Jusić, a onda je svake godine taj poticaj smanjivan i za ovu godinu je predviđeno oko 300 KM.

Iako limarski zanat pravi funkcionalne stvari koje su daleko više od suvenira prodaja nije na zavidnom nivou.

Osim prepravki i ''krojenja'' stvari po narudžbi limarski zanat "zadužen" je za proizvodnju oblika kao što je šiš za prženje kafe, roštilj, fijaker - šporet, peći sanduklije sa i bez rerne, lonac za otkuhavanje veša, limovi za razne upotrebe, kape za dimnjake, sulunari i mnoštvo drugih stvari.

Za trenutni položaj limarskog zanata Jusić ''krivcem'' smatra industrijalizaciju koja je na bh. tržište donijela jeftinije, ali i manje kvalitetne stvari koje zanatlije godinama i besprijekorno proizvode, kuju na sarajevskoj Baščaršiji.

Problem su kaže i proizvođači koji u kućnim radionicama "nacrno" proizvode te zbog neplaćanja poreza te proizvode na pijacama prodaju mnogo jeftinije.

"Meni bi isplativije bilo da kupim takav proizvod i prodajem u svojoj radnji", kaže Jusić.

Potvrđuje izjavu koju je Feni kazao predsjednik Udruženja zanatlija ''Stari zanati'' Kantona Sarajevo Mehmed Kalajdžisalihović da su turisti u Sarajevu oduševljeni zanatlijama i njihovim proizvodima, ali da su  nezainteresovani za kupovinu.

"Bude slučajeva da bh. dijaspora kupuje proizvode s Baščaršije te ih koriste i kao suvenire i za ono što im je prvobitna funkcija", kaže Jusić te navodi da je nedavno imao slučaj da je fijaker-šporet i veliki sač iz njegove radnje otišao u Dalas.

Zanat mu omogućava tek toliko da ne ogladni, navodi ovaj limar koji na upit ko će naslijediti radnju kaže da će se truditi da njegov sin ne preuzme ovu djelatnost.

Kaže da će mu je ostaviti samo ako ne bude imao nikakav drugi izlaz, rezignirano kaže Jusić.

Najmlađi zanatalija na Baščaršiji je  limar Haris Liho koji ima 24 godine.

Liho je Velikom ćurčiluku limarsku radnju preuzeo od svog oca, a u razgovoru za Fenu kaže da je to uradio  zato što nije imao niko drugi i što je morao.

Kao dijete nije bio specijalno zaintreresovan za ovaj posao, navodi Liho te nastavlja da se vozao biciklom oko očeve radnje koji ga je povremeno zaustavljao te mu pokazivao osnove zanata i učio ga terminologiji vezanoj za alat i proizvode.

"Bilo mi je interesantno jer nije bilo obavezno", kaže najmlađi baščaršijski zanatlija i dodaje da je posjetiocima u njegovoj radnji najzanimljivije to što je mlad te češće pitaju je li on proizvodi sve te svari nego što se interesuju za cijenu i kupovinu proizvoda.

Kad su u pitanju turisti i strani gosti Liho navodi da ih posmatra svaki dan i na kraju razgovora za Fenu kaže da oni na Baščaršiji sebi priušte tradicionalnu hranu i eventualno neki napitak.