Zašto slijepi miševi prenose toliko virusnih bolesti?

Kako to da su šišmiši rezervoar toliko virusnih bolesti?

Virusi ebole, nipah, SARS i marburg su "preskočili" sa šišmiša na ljude, a radi se o nekim od najopasnijih bolesti koje su pogodile čovječanstvo u posljednjih nekoliko decenija. Slijepi miševe mogu nositi i virus bjesnila, ne zaboravimo ni to, a sad je tu i COVID-19, infekcija izazvana virusom SARS-CoV-2, piše quantumofjk.blogspot.com.

Kao prvo, mi sve više i više ulazimo u područja divljine, i praktično otimamo habitate divljim životinjama. Njihova prirodna staništa zaposjedamo i koristimo za poljoprivredu i stočarstvo. Tako neminovno dolazi do preklapanja naših aktivnosti i aktivnosti divljih životinja. Međutim, zašto nam onda ne pređu virusi od nekih drugih divljh životinja nego baš uglavnom od slijepih miševa?

Na nas itekako prelaze bolesti sa drugih divljih životinja i to se dešavalo već hiljadama godina. Nisu samo šišmiši u pitanju, recimo u slučaju MERS-a, to su bile kamile. Konkretno, u slučaju ebole, sumnja se da su stanovnici tih dijelova Afrike jeli tzv. "bushmeat", tj. slijepe miševe. Obično nam je lako optužiti Kineze kako jedu svašta, pa se tako ovakve stvari i mogu dešavati kod njih. Međutim, zapravo se mladi moderni Kinezi užasavaju ovih neobičnih vrsta mesa, a sama tradicija jedenja "čudnih životinja" je zapravo nastala iz potrebe - zbog gladi i siromaštva

Međutim, neki slijepi miševi su biljojedi i hrane se voćem - ako postoji blizak kontakt naših vrsta, moguće je da slijepi miševi kontaminiraju našu hranu. 

Slijepi miševi imaju sposobnost da koegzistiraju sa nekim, za nas opasnim virusima. Treba imati na umu da su slijepi miševi leteće životinje i da bi letjeli, moraju imati visok bazalni metabolizam. Usljed toga, tjelesna temperatura ovih stvorenja je viša nego naša - može biti  oko 40° C. Ova temperatura nije baš povoljna za viruse te tako slijepi miševi mogu živjeti sa virusima i stalno se bore s njima, ali nemaju neke simptome. 

Istovremeno, šišmiši su izgubili neke dijelove DNK koji su uključeni u imunološki odgovor, tako da njihov imunološki odgovor na virus nije tako srčan i jak - ukratko - ne dobijaju groznicu. Zapravo, radi se o vrlo fino ugođenoj koevoluciji - imunološki sistem šišmiša je dovoljno jak da se bori sa virusom i ne previše jak da ubije virus, nego ga pomalo održava. Ovo odgovara i šišmišima - ne razbolijevaju se i virusima - preživi ih taman dovoljno za novu turu replikacije. 

Međutim, onda kada taj virus preskoči sa šišmiša na nas - ima idealnu temperaturu za replikaciju. Mi evolutuvno nismo navikli na novi patogen i onda nastaje borba. 

U tekstu za Nature, David Cyranoski piše sljedeće:

"Rekombinacija se često događa kod slijepih miševa koji prenose 61 virus za koji se zna da inficira ljude; neke vrste nose u sebi čak 12 tipova virusa. U većini slučajeva virusi ne štete šišmišima, a postoji nekoliko teorija o tome zašto se imunološki sustav šišmiša može nositi s tim osvajačima. U članku objavljenom u februaru tvrdi se da stanice šišmiša inficiranih virusima brzo puštaju signal koji ih omogućuje da se žive s virusom bez da ga unište".

Naučnici su već neko vrijeme upozoravali na to da bi iduća epidemija mogla biti uzrokovana nekim virusom koji postoji kod šišmiša, a upozoravali su i da su nauvjerovatnije buduće epidemije one kod kojih se uzročnik prenosi kapljično.

Ovdje se mora naglasiti da to što slijepi miševi spadaju u životinje koje nose neke potencijalno opasne viruse u sebi, to nikako ne znači da imamo pravi da ih uništavamo. Oni su važan dio ekosistema i samoregulacije ekosistema. Nažalost, sve češće čujemo zaista grozne vijesti da ljudi pale kolonije slijepih miševa, što zbog straha, neznanja, sadizma ili babskih priča. Ovo je nedopustivo! Jedini način jeste koegzistencija s ovim bićima, itekako vrijednim poštovanja, zanimljivim i od kojih možemo mnogo naučiti te suštinski - što manje ljudskog djelovanja u divljoj prirodi.