Bez fabrika za preradu voća uzgajivači jagoda u neizvjesnosti

Čelić, nekadašnje jugoslavensko središte uzgoja jagode, koja je bila glavni brend ovoga kraja, daleko je od prijeratnog obima proizvodnje. Procjenjuje se kako je ovog proljeća zasijano tek 500 duluma pod jagodom, što je deset posto od prijeratnog obima. 

Uzgajivači kažu kako je mnogo prepreka ovoj proizvodnji, te kako se svake godine ponavljaju. Kažu i kako su ovog proljeća imali samo dvije pozitivne vijesti – poslužilo ih je vrijeme, a korona zaobišla.

Na pijacama i na policama trgovina u većem dijelu naše zemlje ovih dana stižu prve jagode ubrane sa polja opštine Čelić. Cijena je visoka, od pet do šest KM za kilogram, ali, ko izdvoji ovaj novac uživaće u izvrsnoj kvaliteti ovog slatkog voća. Međutim, za uzgajivače jagode iz Čelića, stalna borba da se pokriju troškovi proizvodnje i nesigurnost plasmana, ostavljaju gorak trag na njihovom trudu.

“Mi smo imali do rata 5.000 duluma jagode, 3.000 duluma maline, 500 duluma kupine. Međutim, ovaj rat je učinio što je učinio, raselilo se građanstvo naše, fabrike su uništene, evo i ‘Frigos’ koji je bio okosnica razvoja poljoprivrede na ovom terenu više ne radi”, kaže Mustafa Mešković, poljoprivrednik iz Čelića.

Bez prerađivačkih kapaciteta iluzorno je očekivati da će se obnoviti obim prijeratne proizvodnje jagodičastog voća u Čeliću. Prerađivački kapaciteti slovenačkog “Fruktala” osiguravali su otkup i dobru zaradu hiljadama kooperanata ovog kraja. Sva ta postrojenja već godinama stoje neiskorištena, a nema nikavih naznaka o njihovom skorom pokretanju.

“Nama se ponudio “Bosnaplod”, ali to su sve sitne količine. Imamo još najava od mlađih kooperanata koji bi uskočili i pružili ‘par metara’ folije, posadili, ali nemaju taj siguran plasman i
prodaju. Značilo bi nam kad bi krenuo bar jedan pogon prerade ‘Frigosa'”, kaže Hajrudin Karamović, poljoprivrednik, Čelić.

Mustafa Mešković ima registrovan poljoprivredni obrt i uzgoj jagode predstavlja glavnu njegovu djelatnost. Jagodu je ove godine posadio na oko četiri hektara od čega je 2,5 hektara pod plastenicima. Vremenske prilike ovog proljeća su bile izuzetno povoljne za uzgoj jagode, što je omogućilo vrlo malu upotrebu zaštitnih sredstava.

“Naši potrošači trebaju da znaju da je proizvodnja u zaštićenom prostoru jako sigurna za nihovo konzumiranje, znači ovdje je otprilike 90 posto ekohrana, ovdje imamo svega dva prskanja, eventualno tri”, kaže Mustafa Mešković, poljoprivrednik, Čelić.

Nekoliko desetina lokalnih mještana, uglavnom žena, i ove godine je našlo privremeno zaposljenje u periodu berbe jagode. Uz osiguranu prehranu, uzgajivači nude dnevnicu od 40 KM, ali ističu kako je sve teže naći radnike za ovaj posao.

Berači jagode zadovoljni su dnevnicom.

“Isplati se. Kad nemaš niodakle, ništa, isplati se, može se preživiti, može se od ovoga živjeti, nije nikako da je teško, ko hoće raditi ima posla”, kaže Senada Kurtić, Velino Selo, Čelić.

U cijeloj priči oko uzgoja čelićke jagode, za što postoje izuzetni prirodni preduslovi, uočljiv je izostanak sistemskog pristupa države.

“Ono što može država uraditi jeste da, recimo, mapiramo područja pogodna za proizvodnju jagode i da ciljano idemo prema određenim tržištima, kako lokalnim, domaćim, tako i inostranim tržištima. I da ponudimo taj brend bh. jagode, koja ima izuzetan kvalitet i ima tržište, ima kupce”, kaže Suad Selimović, Privredna komora Tuzlanskog kantona.

Prema iskustvu uzgajivača jagode iz Čelića, ove preporuke poljoprivrednih stručnjaka uporno ignoriše veliki broj činovnika u ministarstvima gdje se kroji poljoprivredna politika. Bez dobro osmišljenog sistema proizvodnje, prerade i plasmana jagode, uzgajivači svjesno ulaze svake godine u rizik kreditnog zaduženja nadajući se da će ih poslužiti vrijeme i da će sa nakupcima
postići što bolji dogovor o cijenama.