BiH pred izazovom: Kako odbaciti ugalj i koristiti obnovljivu energiju

Bosna i Hercegovina nalazi se u periodu u kojem mora odgovoriti na brojne izazove koji se nalaze pred njom. Kao država koja većinski zavisi od konvencionalnih izvora energije, prije svega uglja, pred njom nije nimalo lagan zadatak. Ipak, u sličnoj poziciji se nalaze i neke države EU koje će se također suočiti sa ozbiljnim pitanjima ekonomskog i socijalnog karaktera u vezi prelaska sa korištenja uglja na obnovljive izvore energije. BiH treba pronaći načine kako će povećati korištenje obnovljivih izvora energije, povećati energetsku efikasnost i tražiti rješavanje tehničkih i tehnoloških problema kako bi se osigurala sigurnost snabdijevanja potrošača.

Ognjen Marković, direktor USAID EIA kaže kako energetski sektor na operativno-tehničkom nivou funkcioniše zadovoljavajuće, ali je mnogo toga potrebno uraditi u segmentu legislative, regulative i njihove implementacije.

Ognjen Marković, direktor USAID EIA

Napominje kako se pred BiH nalaze brojni izazovi koji su prije svega vezani za tradicionalni pristup ovom sektoru koji je baziran pretežno na uglju pa svaka promjena u strukturi proizvodnje predstavlja i ekonomski i politički izazov. Ulaganja u nove proizvodne kapacitete su veliki investicijski poduhvat za koji treba osigurati potrebna sredstva.

PRILIKE

Međutim, dodaje kao  energetska tranzicija pruža i prilike i njihov dijapazon je veoma širok.

„Novi investicioni ciklus je uvijek izazov i on treba da bude prilika za BiH društvo da se uključi u njegovu realizaciju. Jedan element EU energetske tranzicije jeste i tzv. 'demokratizacija' energetskog sektora. Ona podrazumijeva aktivno uključenje potrošača u funkcionisanje sektora. Ove izazove i prilike koje iz njih proizlaze možemo iskoristiti ako se sa izazovima suočimo odmah i u tom suočavanju angažujemo sve stručne potencijale koje imamo. Pri tome ne treba zanemariti ni tehničke asistencije koje u ovoj oblasti pružaju međunarodne agencije kao što su USAID, GIZ, UNDP, Svjetska banka, EBRD, EIB i drugi“, kaže Marković.

Da je BiH već odavno u procesu tranzicije energetskog sektora, tvrdi i Admir Softić, pomoćnik ministra Vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

On kaže kako su izazovi u procesu tranzicije za našu zemlju višestruke.

„BiH vidi mogućnost za razvoj kroz realizaciju tri ideje evropske Energetske unije a koji su: modernizacija privrede, smanjenjem emisija stakleničkih gasova uz stvaranje radnih mjesta i privrednog rasta, EU kao globalni predvodnik u obnovljivoj energiji uz stavljanje energetske efikasnosti na prvo mjesto, te konačno postizanje socijalno poštene tranzicije. Najveći dio zakonodavnih rješenja BiH mora usvojiti, a tu ostaje provedba i rad na transponiranju direktiva, te rad na investicijskim planovima“, rekao je Softić, te dodao kako je za očekivati da u budućnosti bude aktuelizovano pitanje koje se tiče načina definisanja tarifa i cijena prema krajnjim korisnicima, kako bi cjelokupan proces energetske tranzicije bio pravičan. „Evidentno je da kako se budemo kretali prema implementaciji energetske tranzicije,  taj proces će iziskivati povećanje tarifa, investicije u nove i postojeće energetske objekte, što u konačnici treba da bude cijena koju neko treba da plati.“

U ciljeloj priči oko tranzicije ovog sektora Softić smatra kako je jako bitno da BiH pronađe pravi put, koji će joj omogućiti da u potpunosti iskoristi značajne potencijale koje ima u energetskom sektoru te se pridruži  regionalnim i svjetskim trendovima energetske tranzicije.

ČEKA NAS TEŽAK PUT

Da ovaj put neće biti lagan, govore i podaci da se u BiH u prosjeku oko 60 posto do 70 posto električne energije godišnje proizvede u termoelektranama na ugalj a ostatak, pretežno u hidroelektranama. Još uvijek je udio obnovljivih izvora relativno mali iako se situacija u ovom pogledu mijenja na bolje.  U ovom kontekstu treba posmatrati i ulogu gas sa kojim se u svijetu računa kao sa prelaznim rješenjem u toku energetske tranzicije.

„Uzimajući u obzir industrijsku i transportnu tradiciju Bosne i Hercegovine jasno je da će ovo biti veoma težak i dugotrajan proces za državu jer energetska tranzicija podrazumjeva i modernizaciju industrijske proizvodnje korištenjem novih tehnologija, kao i promjenu koncepta i tehnologije transporta“, navodi Marković.

Suočavanje sa navedenim i drugim izazovima te iskorištavanje potencijalnih prilika smatra on zahtjeva kreiranje ozbiljnog i realnog plana razvoja i vezano za to, odgovarajućih propisa koji će obezbijediti implementaciju tog plana.

„Prvi, značajni dokument koji treba donijeti je Nacionalni energetski i klimatski plan na čijoj izradi su započele aktivnosti, kao i planove za obnovljive izvore i energetsku efikasnost za naredni vremenski period. Nadalje, ne čekajući izrade ovih planova, urgentno treba donijeti nedostajuće propise sa kojima kasnimo i zbog čega smo predmet kontinuirane kritike Energetske zajednice. U tom pravcu, a kao mjera koja će donijeti višestruke efekte za građanstvo, sektor i privredu u BiH, treba donijeti nove i unaprijediti postojeće zakone kako bi se što je prije moguće mogle primijeniti sistemske mjere energetske efikasnosti. Pri tome, finansijski mehanizam obligacionih šema energetske efikasnosti bih lično stavio kao prioritet broj jedan, a to nije moguće realizirati bez aktivne podrške izvršne i zakonodavne vlasti“, zaključi je Marković.

Sličnog mišljenja je i Softić koji smatra da u proces energetske tranzicije treba da budu uključeni svi nivoi vlasti.

Admir Softić, pomoćnik ministra Vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

„Očekuje se da će do kraja ove godine u okvir Ugovora o uspostavi Energetske zajednice biti uvedene nove direktive o energetskoj efikanosti i obnovljivim izvorima energije, kao i Uredba o upravljanju, te će njihova transpozicija i implementacija će biti obaveza i za BiH. U sektorima električne energije i gasa predstoji donošonje zakonske regulative na nivou Bosne i Hercegovine, kao i transponovanje EU zakonodavstva za koje smo se obavezali potpisivanjem Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice. Na državnom nivou je izrađen nacrt Zakona o regulatoru sektora električne energije i gasa i sistemu prenosa električne energije i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini (2016), ali nije još uvijek usvojen“, pojašnjava Softić.

Podcrtava i da je uspostava organiziranog tržišta električne energije osnova za reformu energetskog sektora.

Pored toga, navodi da je BiH u obavezi transponirati u domaće zakonodavstvo Uredbu 347/2013 što u suštini zahtijeva pojednostavljenje, bolju koordinaciju i skraćenje ukupnog roka za izdavanje dozvola, te povećanje učešća javnosti kako bi se olakšalo investiranje u PECI I PMI projekte u  oblastima električne energije, gasa, nafte, kao razvoja „pametnih mreža“. Suštinski zahtjevi EnC Uredbe 347 se odnose na skraćenje ukupnog roka za izdavanje dozvola za izgradnju PECI projekata na maksimalno 3,5 godine

„Kada je u pitanju nafta neophodno je usvajanje Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva iz razloga što će se donošenje Odluke doprinijet usklađivanju zahtjeva i preuzetih obaveza prema Ugovoru o uspostavljanju Energetske zajednice. Donošenje ove Odluke je ključ za završetak posljednjih bilateralnih pregovora sa Ruskom Federacijom za pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji WTO. Novu Odluku je potrebno donijeti jer je trenutno važeća Odluka o kvalitetu tečnih naftnih goriva prevaziđena u pogledu EU standarda koji se odnose na kvalitet goriva i ekološke zahtjeve“, rekao je Softić.

Inače, preporuka Sekretarijata Energetske Zajednice je da se do 31. decembra 2020. usvoji potrebna zakonska regulativa  neophodna za kompletno preuzimanje Direktive 2009/119/EC i Provedbene Direktive 2018/1581 od 19. oktobra 2018 o izmjeni Direktive Vijeća 2009/119/EC u pogledu metoda izračunavanja obaveza držanja zaliha. Za potpuno postizanje ciljeva iz Direktive 2009/119/EC krajnji rok je kraj 2022. godine. U ovaj proces pored državnog nivoa uključeni su i entitetski nivoi.

E. Ko.