Eko deponije ni nalik eko deponijama!

U okviru projekta upravljanja čvrstim otpadom u BiH, planirana je izgradnja 16 regionalnih sanitarnih deponija otpada. Veliki ekološki projekat, podržan od Svjetske banke, prate brojni problemi.

Od 2003. godine stvoreni su zakonski preduslovi za adekvatnije upravljanje čvrstim otpadom kojim je BiH bila zatrpana. Kreditom Svjetske banke od 32 miliona dolara u prvoj fazi izgrađene su četiri regionalne deponije, a u drugoj fazi od 2008., sa novih 40 miliona dolara kredita dograđuju se postojeće i gradi još šest sanitarnih deponija. Ove deponije bi trebalo da su samoodržive i urađene po evropskim standardima. Takva je deponija u Smiljevićima pored Sarajeva, ali i najsavremenije postrojenje za selekciju otpada u Tuzli, jedino takvo na prostoru bivše Jugoslavije.

Regionalna deponija za 13 općina bila je planirana na području općine Lukavac. Taj projekat je propao i općina Tuzla je zajedno sa Javnim komunalnim preduzećem "Komunalac" podigla 6,5 miliona konvertibilnih maraka kredita Svjetske banke. Sanirana je neuslovna deponija i izgrađeno postrojenje za sortiranje komunalnog otpada.

Armin Kovačević, diplomirani inžinjer tehnologije, radi u postrojenju za selekciju otpada u Sanitarnoj deponiji "Desetine", udaljenoj nekoliko kilometara od naseljenih dijelova Tuzle. Kaže da su do sada sanirane dvije, a počela je sanacija treće faze stare deponije: "Mi ćemo ovom fabrikom produžiti vijek trajanja deponije. Izvlačimo u fabrici svu plastiku, aluminijum, karton, papir, najlon, sve ono što je štetno za deponiju, da bi produžili njen vijek trajanja i uz to otpad plasirali ponovo u reciklažna postrojenja."

Admir Bećirević, direktor Javnog komunalnog preduzeća "Komunalac" Tuzla, kaže da je Radna jedinica "Desetine" proglašena javnim dobrom koje neće biti privatizirano. "U narednom periodu, stvaranjem, planiranjem novih regionalnih deponija svaka lokalna zajednica će trebati imati ovakvo, manje ili veće postrojenje, obzirom da su troškovi deponovanja otpada na regionalnu deponiju jako veliki."

Manjak zakona i novca

Iako ima podršku općine Tuzla, Bećirević ukazuje i na nedovoljnu zakonsku regulativu u ovoj oblasti. "Sa čime mi ne možemo biti zadovoljni, to je da država na neki način mora riješiti određene zakonske stvari tako da ja očekujem da će u narednom periodu država to drukčije regulisati i malo više tretirati i one koji vrše zbrinjavanje, a naravno i one koji otkupljuju te sirovine. Općina i mi smo ostavljeni sami, tako da zakon mora malo više biti na strani onih koji se bave ovim poslom."

Problem regionalnih deponija predstavljaju sredstva koja su potrebna za njihovo vođenje. Općine koje nisu u mogućnosti odvoziti otpad na regionalnu deponiju, otpad odlažu na deponije koje nisu ekološki prihvatljive, dok u nekim općinama ne postoje ni takve deponije i otpad se odlaže na divlja odlagališta.

Besparica glavni problem

Dragiša Marjanović - direktor Javnog preduzeća "Eko-Dep" Međuentitetska sanitarna deponija za općine Bijeljina, Ugljevik i Lopare iz RS i Teočak i Čelić iz FBiH, počela se graditi u junu 2006. Za prvu fazu izgradnje obezbijeđeno je oko 8 miliona KM iz osnovnog i dodatnog kredita Svjetske banke, uz sufinansiranje Vlade RS i pet općina osnivača.

Dragiša Marjanović direktor je Javnog preduzeća "Eko-Dep" koje upravlja deponijom. Kaže da su realni problemi besparica, količina otpada koja je dvostruko manja od planirane, te niska cijena dovoza otpada. Očekuje poboljšanje naredne godine, kada se sve općine tehnički osposobe za dovoz otpada uz pomoć inozemnih donatora.

"Nijedna opština nije odustala od ovog projekta, štaviše, imamo punu podršku za nastavak ovog projekta. Mi smo izgradili prvu fazu sanitarne deponije i stvorili sve sanitarne uslove za pravilno zbrinjavanje čvrstog otpada u ovoj prvoj fazi. U ovaj projekat se, upravo iz razloga što je to dobar projekat, uključila i švedska organizacija SIDA koja je u RS prepoznala Bijeljinu kao dobar primjer regije, a u Federaciji je prepoznala Zenicu kao dobar primjer dobro urađenog projekta."

Stanovnici Bijeljine razočarani

No, deponija "Brijesnica", računajući staru neuslovnu i nesaniranu, kao i novu ekološku, samo je kilometar udaljena od bijeljinskih predgrađa čiji stanovnici baš i nisu zadovoljni zrakom koji udišu.

Zorica Radivojević živi u predgrađu Bijeljine, kilometar od deponije. "Mi smo očekivali da to bude prava eko-deponija, a ne ovako, ovo. Čini mi se da je gore sada nego što je bilo. Ne može se otvoriti prozor uveče, kad zahladni, kad bi čovjek trebao da izađe vani, ne može. Ili se osjeti jak dim, da li oni nešto pale, ili se osjeti smrad. Uglavnom, nije to to što smo očekivali. Svi se žale, svi kukaju, pogotovo kad je toplo vrijeme, onda se tek osjeti."

Naila Osmanbegović posjeduje imanje nadomak deponije, u selu Brijesnica. "Ja sam više deponije 500 metara i ne mogu da živim. U Bijeljini je isto kao kod mene, gore na brdu. Mi smo svi očekivali, i mještani sela i ja kao građanin Bijeljine očekivala sam eko-deponiju, ali ovo nije ni nalik eko-deponiji. Gore smrdi sad nego što je smrdila prije."