Emocionalna inteligencija ključ poslovnog uspjeha - IQ i stručnosti u sjeni

Mnoge organizacije ali i pojedinci smatraju da su stručnost, iz određene oblasti, inteligencija, iskustvo i materijalno ulaganje najbitniji za uspjeh organizacije, a da emocionalna inteligencija nije u tolikoj mjeri bitna za posao kao npr. za upravljanje ljudima, motivaciju, rad sa klijentima, produktivnost, prodaju i slično.

Stručnjaci smatraju da emocionalna inteligencija nije najbitniji faktor u poslu, ali je u istoj mjeri bitna, kao i ostali faktori od inteligencije do kompetentnosti, jer mi nismo mašine koje samo obavljaju radne zadatke i zbog toga je bitno znati kako iz svakog izvući maksimalan potencijal na obostrano zadovoljstvo.

Alen Buljubašić, pedagog-psiholog i direktor Poslovno-edukativnog centra Kventum za Akta.ba je kazao da osjećaji pružaju vrijedne uvide u razumijevanje ponašanja zaposlenika. Zaposlenici i rukovodioci ne smiju zanemariti osjećaje niti događaje koji ih izazivaju, čak ni kada izgledaju beznačajno, jer se oni gomilaju.

"Da biste razvili čvrste, pouzdane odnose u vašem poslovnom okruženju, neophodno je povećati vašu efikasnu upotrebu emocionalne inteligencije. Neophodno je zapamtiti da na vaš profesionalni odnos sa rukovodiocima, zaposlenicima, kolegama, klijentima i poslovnim saradicima u velikoj mjeri utiče vaše opšte emocionalno stanje i vaša svijest o tome. Ako ste u skladu sa sopstvenim emocijama, mnogo je vjerovatnije da ćete biti u stanju da razumijete emocije koje utiču na stavove i ponašanja drugih", govori Buljubašić.

Kao primjer navodi zaposlenika koji posjeduje visoku stručnost iz određene struke i odličan je kada treba obaviti zadatke vezano za svoju struku, ali na početku radnog dana desi se određena situacija koja mu je izazvala stres, ljutnju ili nervozu, zbog nekompetentnog menadžera ili teškog klijenta ili napornog kolege ili nepravde ili mnogih drugih uobičajenih situacija.

"Zaposlenik koji je doživio navedenu situaciju i koji ne zna upravljati svojim emocijama, postaje nesposoban taj radni dan, jer njegova stručnost i koncentracija ne može u toj mjeri doći do izražaja pored jakih negativnih emocija, iako može da obavi pojedine zadatke, svjesno ili nesvjesno se javljaju negativne emocije koje isključuju razum, koncentraciju, produktivnost,... i u većini slučajeva rutinske ili zahtjevne zadatke koje obavi, na kraju budu sa greškom. Ovakvo stanje se najčešće nosi onda kući i ne utiče samo na posao nego i na privatni život", kaže Buljubašić.

> Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja svojim emocijama, kao i prepoznavanje, razumijevanje i uticaj na emocije kod drugih osoba.

To znači da budemo svjesni svojih emocija koje utiču na naše ponašanje, kao i na druge ljude kako pozitivno tako i negativno. Zbog toga je bitno da naučimo upravljati svojim emocijama, pogotovo kada smo u zahtjevnim i problemskim situacijama, na primjer kada neko galami na nas ili kada se susosjećamo sa drugima ili kada rješavamo međusobna neslaganja ili kada želimo uticati na nekoga i slično.

Emocionalna inteligencija je zapravo skup sposobnosti vezanih za našu emocionalnu sferu života, koja nam omogućava da bolje razumijemo sebe i da efikasnije upravljamo svojim ponašanjem, da se bolje povezujemo sa drugim ljudima i jednostavno da živimo zdraviji i sretniji život. <

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA GLAVNA KOMPONENTA EFEKTIVNOG VODSTVA​

Različite životne situacije utiču na naše ponašanje i osjećaje, što dovodi do toga da često dopustimo da nas emocije vode kroz situaciju, a nakon određenog vremena, kada se emocije stišaju, javlja nam se misao da smo trebali drugačije reagovati u situaciji, i tada nam je javlja razum.

Upravo ova povezanost između emocija i razuma predstavlja emocionalnu inteligenciju, da smo sposobni u različitim situacijama odabrati reakciju i ponašanje koje mi istinski želimo i zbog kojeg se nećemo kasnije kajati.

Emocionalna inteligencija je naučena i nastavlja se razvijati kako živimo i učimo iz iskustva, usavršava se tokom života i razvija našim sazrijevanjem.

U današnjem vremenu u svijetu prepoznata je kao glavna komponenta efektivnog vodstva.

Biti u stanju povezati ponašanje i izazove emocionalne inteligencije sa radnim mjestima je ogromna prednost u izgradnji izuzetnog tima.

Buljubašić kaže da menadžer koji nema emocionalnu inteligenciju nije u stanju da efikasno izmjeri potrebe, želje i očekivanja onih koje vodi. Ukoliko reaguju iz svojih emocija bez njihovog filtriranja, mogu stvoriti nepovjerenje među svojim zaposlenicima i mogu ozbiljno ugroziti njihove radne odnose.

Reagovanje sa nepredvidivim emocijama može biti štetno po ukupnu kulturu, stavove i pozitivna osjećanja prema organizaciji i njezinim ciljevima.

Dobri menadžeri moraju biti svjesni sebe i razumjeti kako njihova verbalna i neverbalna komunikacija može uticati na tim.

"Samokontrola je kritični dio emocionalne inteligencije. Morate da razumijete kako se osjećate, prije nego što reagujete na način na koji ćete se kasnije požaliti. Ovo je važno u rješavanju konflikta, jer nije dobro reći stvari koje neće pomoći u rješavanju situacije. Odgovornost menadžera je da stvori red unutar organizacije u kojem vlada pravedan odnos prema svim zaposlenicima i gdje je cilj prepoznati i unaprijediti potencijale svakog zaposlenika. Takođe je bitno da formira jedinstvenu organizacijsku kulturu, koja će zaposlenicima stvoriti pozitivno radno okruženje ispunjeno dobrim međuljudskim odnosima, što će uticati na motivaciju, produktivnost, samopouzdanje, timski rad i slično", govori Buljubašić.

Kompanije, menadžeri ali i zaposlenici u našoj zemlji još uvijek nisu dovoljno upoznati sa time šta je zapravo emocionalna inteligencija i da je ona bitan faktor za uspjeh u poslu. Iako mnogi kažu da je bitna i shvataju njenu važnost, ali na kraju oni samo očekuju da drugi imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju prema njima, a da oni ne moraju uticati na svoje ponašanje prema drugima.

"U posljednje vrijeme ipak možemo primjetiti sve veću svijest poslovnih ljudi koji počinju shvatati koliko je bitan stepen emocionalne inteligencije kod menadžera. Mnoge organizacije prilikom odabira zaposlenika ili menadžera uključuju psihologe u procjeni nivoa emocionalne inteligencije, jer shvataju da osobe koje imaju razvijenu sposobnost uticaja na sebe i drugo, predstavljaju efikasan alat za unapređenje poslovanja. Iako ovaj aspekt u poslu još nije shvaćen kao u ostalim svjetskim organizacijama, možemo primjetiti da se iz godine u godinu mijenja svijest o navedenoj tematici", govori Buljubašić.

Kao primjer shvatanja povezanosti emocionalne inteligencije i uspješno vođenog bitnisa navodi osobu koja posjeduje bogato, dugogodišnje stručno iskustvo ali nema razvijenu emocionalnu inteligenciju. Osoba je odabrana da upravlja sa 20 zaposlenika, iako je mnogo godina bila odlična u svojoj struci, to nije slučaj kada je riječ o upravljanju ljudima. U tom dijelu koristi samo autoritet i poziciju, ne zna upravljati svojim ponašanjem, ne prepoznaje emocionalna stanja i potencijale u zaposlenicima. Na osnovu svega navedenog ovakva osoba će morati uložiti mnogo više vremena i truda da utiče na zaposlenike, što će dodatno stvoriti stres i nervozu kako kod njega, ali tako i kod zaposlenika, što na kraju utiče na produktivnost i efikasnost cijele organizacije.

SPOZNAJA SEBE I VLASTITIH EMOCIJA

Na pitanje kako kvalitetno možemo upravljati svojim, ali i tuđim emocijama kada je posao u pitanju, Buljubašić kaže da prvo moramo znati upravljati sobom i svojim emocijama a za to je potrebno da sebe ne gledamo kao žrtvu i da shvatimo da nemamo moć nad situacijom.

"Možda ne možete promijeniti situaciju, radne zadatke, rukovodioca, kolege i slično, ali uvijek možete promijeniti svoj pogled na situaciju, kao i način reagovanja. Da bi mogli početi uticati na sebe i mijenjati se u smjeru u kojem želite, morate znati da se promjene ne dešavaju preko noći ili za tri sedmice ili za tri mjeseca, nekad je potrebno i više godina da dođemo u željeno stanje. Zbog ovoga mnogi odustaju odmah na početku, jer očekuju za par dana da mogu sebe promijeniti i na kraju prepuštaju se ulozi žrtve, jer je to najlakši izgovor za sebe i druge "nije do mene", "takav sam od rođenja", "ne može se čovjek promijeniti" i slično,...", govori Buljubašić.

Da bi uspjeli u svojim namjerama nema odustajanja i nakon mnogih neuspjeha, razočarenja i nepravdi, kaže on, a to uspjevamo vjerovanjem u sebe i konstantnim radom na sebi, kroz cjeloživotno učenje na sopstvenom i tuđem iskustvu.

"Da bi mogli upravljati svojim i tuđim emocijama, mnogi smatraju da sve tehnike vrijede za sve, ali to nije tačno. Nekom tehnike disanja pomažu, a nekom razgovor, a nekom ne pomaže nijedno ni drugo, zbog toga moramo prvo sebe upoznati i osobu na koju želimo uticati, kako bi na kraju mogli odabrati pravu tehniku", pojašnjava Buljubašić.

Vjeruje se da je emocionalna inteligencija - EQ + inteligencija - IQ = ključ uspjeha, kako poslovnog tako i privatnog. Buljubašić kaže da su EQ i IQ  međusobno nezavisne te da ne možemo na osnovu jedne predvidjeti drugu, one nisu u suprotnosti, već u dinamičnom odnosu.

"Visoki kvocijent akademske inteligencije ne može, sam po sebi odrediti uspjeh u životu, sreći i ljubavi, dok emocionalna inteligencija može, jer utiče na donošenje odluka, motivaciju, stabilnost, dosljednost, upornost, snalažljivost i prilagodljivost. Ukoliko razvijemo vještinu da znamo u većini situacija donositi odluke, birati ponašanja i reakcije na osnovu IQ ili EQ, onda možemo reći da predstavlja ključ uspjeha u poslovnom i privatnom životu. Jedini nedostatak navedenog ključa uspjeha predstavlja to što nam treba mnogo godina rada na sebi i iskustva iz kojeg ćemo uvijek naučiti lekciju i primjenjivati naša saznanja na buduće životne situacije. Na kraju sve se isplati, jer bolje je imati ključ uspjeha za 10 godina, nego nikad", kaže Buljubašić.

Da bi postali emocionalno inteligentni, stručnjaci kažu da kao prvo treba da imamo razvijenu samosvijest na osnovu koje opažamo i izražavamo svoje emocije i prepoznajemo svoje prednosti i nedstatke ličnosti.

Takođe je bitno da kroz samosvijest naučimo čitati druge ljude i njihove rekacije, emocije i potrebe, što nam pomaže da lakše utičemo na njih. Sljedeći bitan faktor odnosi se na samoregulaciju, sposobnost da se upotrijebi svijest o sopstvenim emocijama da bismo ostali fleksibilni i adekvatno usmjerili svoje ponašanje. Sve navedeno lakše postižemo uz razvijenu samomotivaciju tj. strast, želju da se sa puno energije radi na postizanju ciljeva. Da bi mogli što bolje prepoznati emocije drugih važna je empatija koja predstavlja sposobnost da stvari posmatramo iz perspektive druge osobe, sa ciljem da razumijemo njena osjećanja i da to razumijevanje bude vodilja našim akcijama. Posljednji faktor emocionalno inteligentnih ljudi odnosi se na socijalne i komunikacijske vještine u odnosima sa drugim ljudima.

Za kraj Buljubašić kaže da je najvažnije da znamo da se sve može naučiti, bez obzira ko smo, gdje se nalazili u životu, koliko godina imamo ili šta smo sve doživjeli, jer unapređenje naše ličnosti kako u privatnom i poslovnom životu neće doći samo od sebe ili da će nam neko pokloniti.

"Svaka promjena u životu jeste bolna i stresna, ali sav taj bol i stres mi na kraju određujemo šta će predstavljati u životu, da li pokretač i lekciju ili izgovor za trenutno stanje. Budite uporni i istrajni u svojim namjerama kroz vjerovanje u sebe i svaki zacrtani cilj možete ostvariti", zaključuje Buljubašić.

Ivana Mihajlović