Nema podataka o novinarima osuđenim za klevetu

Organi BiH ne znaju koliko je izrečeno presuda protiv novinara za klevetu, niti kolika je visina novčanih kazni koje su izrečene.

Naime, u odgovorima na upitnik, na 335. pitanje Evropske komisije u Poglavlju o političkim kriterijumima o statističkim podacima o tužbama za klevetu protiv novinara i predstavnika civilnog društva, odgovoreno je da BiH takve podatke - nema.

"Ni Visoki sudski i tužilački savjet ne raspolaže podacima o tužbama za klevetu protiv medija i predstavnika organizacija civilnog društva, jer nije moguće izdvojiti podatke o tuženim licima na način kako je traženo ovim pitanjem, kao ni podacima o dosuđenim iznosima za naknadu štete koja je prouzrokovana klevetom", odgovoreno je sa nivoa BiH.

Slično su odgovorili i predstavnici FBiH, dok su u RS imali podatke o tome da su protiv medija vođena 23 postupka, kojima su izrečene novčane kazne od dvije do 45.000 KM, i tri protiv predstavnika civilnog društva, međutim problem s ovim podacima je što se nigdje ne navodi na koji period se oni odnose.

Iz VSTS-a su nam potvrdili odgovor iz upitnika da podaci o izrečenim kaznama protiv novinara ne postoje u njihovoj evidenciji.

"VSTS BiH ne raspolaže podacima o predmetima klevete u kojima su stranke u postupku mediji i/ili novinari s obzirom na to da u CMS-u nije obavezno evidentiranje zanimanja stranaka u postupku", naveli su oni.

VSTS ima samo podatke o ukupnom broju predmeta za klevetu pa tako, prema njihovim podacima, u 2016. godini riješena su 294 predmeta, dok ih je neriješeno 447. U godini prije riješen je 261 predmet, dok je neriješenih ostalo 442. U 2014. riješeno je 268 predmeta, a 435 nije.

U upitniku je takođe naveden podatak da je BiH prva u regionu dekriminalizovala klevetu, odnosno iz krivično-pravne sfere ju je prebacila u građanski parnički postupak. To, praktično, znači da se za presuđene klevete novinara i izdavača ne može kazniti zatvorom, već samo novčanom kaznom.

Koliko je to dobro može se postaviti pitanje, s obzirom na to da u većini zemalja Evrope i demokratskog Zapada kleveta nije dekriminalizovana. Prema podacima Međunarodnog novinarskog instituta iz Londona, u EU samo Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Estonija, Rumunija i Kipar imaju zakonodavstvo slično onom u BiH da je kleveta dekriminalizovana.

U svim ostalim zemljama za klevetu je predviđena krivična odgovornost. Od tih zemalja, samo u Francuskoj, Hrvatskoj i Bugarskoj se za klevetu ne ide u zatvor. U svim ostalim zemljama, uključujući i zemlje poput Njemačke, Švedske i Austrije, za klevetu je predviđena zakonska kazna. U našem regionu Makedonija i Crna Gora imaju zakonodavstvo slično našem, dok je u Srbiji kleveta krivično djelo, ali bez zatvorske kazne. 

Kada su u pitanju Sjedinjene Države, Prvim amandmanom na Ustav te zemlje predviđena je sloboda govora, a, iako većina država ima krivične sankcije i zatvorske kazne za klevetu, kleveta se jako teško dokazuje. Prema podacima Američkog novinarskog udruženja, Amerika je jedna od svega nekoliko zemalja na svijetu u kojoj je teret dokazivanja na oštećenoj strani da dokaže da potencijalni klevetnik ne govori istinu.

Naime, američki sudovi rijetko presuđuju klevete. Primjera radi, američki komičar Bil Maer je za američkog predsjednika Donalda Trampa rekao da mu je majka majmun, orangutan, a kada je Tramp podigao tužbu, sud je to ocijenio slobodom izražavanja i odbio je tužbu. Međutim, kada američki sudovi presude klevetu, kazne znaju biti drakonske. Primjera radi, sud u Koloradu osudio je Tomasa Minka na čak 23 godine zatvora zbog vrijeđanja ljudi na internetu i ismijavanja.

Krivična djela protiv novinara

Iz upitnika zanimljiv je i podatak iz 351. pitanja. Naime, Evropska komisija je pitala da li ima krivičnih djela protiv novinara, a institucije BiH su odgovorile da se na nivou države ne vodi evidencija o krivičnim djelima počinjenim isključivo protiv novinara kao lica oštećenih krivičnim djelom.

Jedino su u RS imali tražene podatke -vođeno je deset postupaka protiv novinara, ali ni u ovom segmentu nije navedeno na koji period se ovo odnosi.

Iz odgovora je zanimljiv još jedan podatak koji se odnosi na rad medija: institucije u BiH ne poznaju novinare kao posebnu kategoriju lica koja se pojavljuju kao podnosioci zahtjeva za pristup informacijama.

"Pravo pristupa informacijama novinarima se garantuje kao svim drugim fizičkim licima", istakli su u odgovorima.