Okončana pravna borba: Pitanje operatera sistema sada zakonski definisano

Na sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH održanoj 09.11.2017. godine usvojene su Izmjene i dopune Zakona o upravljanju otpadom iz kojeg proizilazi Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom čime je postojanje operatera sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Federaciji BiH zakonski definisano.

Po prvi put je Zakonom uvedena definicija operatera sistema – pravnog lica koje po sistemu „produžene odgovornosti proizvođača“ ispunjava ciljeve za reciklažu i iskorištenje posebnih kategorija otpada; mogu ga osnovati samo pravna lica koja obavljaju svoju poslovnu aktivnost stavljanjem u promet proizvoda koji postaju posebne kategorije otpada. 

Apsurd toga je da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma išlo iz krajnosti u krajnost, te da je samo godinu dana prije htjelo ukinuti operatere, a ove godine ih je zakonski definisalo.

Amela Hrbat, direktorica Ekopaka – prvog i vodećeg operatera sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini u razgovoru za portal Akta.ba govori da sada očekuju i podzakonske akte kao preciznije uređivanje ove oblasti, te su prošle sedmice imali sastanak sa resornom ministricom koja je rekla da će biti pozvani da participiraju u kreiranju tih akata.

"Cijela priča se zapravo svodi na ispunjavanje ciljeva koje je Federalno ministarstvo okoliša i turizma propisalo Pravilnikom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom. Ono je te ciljeve dalo u vidu procenata koliko svake godine trebamo predati ambalažnog otpada na reciklažu i iskorištenje, pa je za za prvih pet godina propisalo 8, 13, 20, 25, 35 posto", objašnjava Hrbat za Akta.ba.

Napominje da, iako su oni kao operateri ispunjavali sve te propisane ciljeve, prošle godine se desila situacija da je Federalno ministarstvo okoliša, ne uključujući ih kao važnu kariku sistema i bez da su imali zvaničnu informaciju da će se ići u izmjene i dopune tog Pravilnika koji je njihova osnovica za rad, jednostavno preko noći ukinulo Pravilnik.

"Tom odlukom bi sva naša imovina uključujući i ugovore koje imamo sa kompanijama – obveznicima sistema, zatim komunalnim preduzećima koji u naše ime prikupljaju i pripremaju za reciklažu ambalažni otpad, kao i sva neutrošena sredstva, postala imovina Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH. Tako je krenula pravna borba koja je trajala pola godine, a okončana je tako što je Konkurencijsko vijeće kojem smo se mi obratili, poništilo taj Pravilnik i proglasilo ga ništavnim", kaže ona.

Naglašava da je za poslovanje jedne kompanije ovaj period veoma bitan, jer su izgubili jednu poslovnu godinu za sistem koji se kod nas tek uspostavlja.

Ipak, dodaje, da je veoma bitno što u ovom periodu nisu zaustavljali aktivnosti pokrenute na terenu, s obzirom da u svojoj mreži imaju više od 20 sakupljača  - javnih komunalnih preduzeća i privatnih kompanija sa kojima su nastavili raditi na prikupljanju, pripremi i transportu na reciklažu ambalažnog otpada.

ISPUNJAVANJE CILJEVA

"Osnovno je da ispunjavamo propisane ciljeve za reciklažu i iskorištenje ambalažnog otpada za ambalažu koja je prijavljena u naš sistem i to po svim ambalažnim materijalima", navodi Hrbat.

Ispunjavajući ciljeve za prvih pet godina, od  2012. do  2016. godine Ekopak je kao operater sistema ukupno predao na reciklažu više od 42.000 tona ambalažnog otpada, odnosno više od punih 2.000 šlepera ambalažnog otpada sortiranog i pripremljeng za reciklažu. Slikovito objašnjeno, ako bi se svi ovi šleperi ambalažnog otpada koje je Ekopak predao na reciklažu i iskorištenje poredali u jednu kolonu, onda bi to bila kolona od Sarajeva do Visokog.

Inače, ciljevi za reciklažu su ispunjeni u ime više od 700 kompanija koje su na Ekopak prnijele obavezu upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom.

Iako se radi o zakonskoj obavezi koja je na snazi već šestu godinu, značajan broj privrednih subjekata – obveznika je izvan sistema, što znači da izbjegavaju svoju zakonsku obavezu. S obzirom da je poslednjim izmjenama i dopunama krovnog Zakona o upravljanju otpadom data nadležnost i tržišnim inspektorima, te da su znatno povećane kazne za nepostupanje po propisima, iz Ekopaka pozivaju sve uvoznike, proizvođače, distributere, punioce i krajnje korisnike da se uključe u sistem i da po najnižim održivim troškovima ispune svoju zakonsku obavezu.

"Princip koji je usvojen u našoj zemlji – princip tzv. «produžene odgovornosti proizvođača» znači da proizvođačima i uvoznicima koje plasiraju na tržište proizvode koji su upakovani u ambalažu briga ne prestaje sa prodajom tih proizvoda, već se produžava na brigu uspostavljanja sistema koji će vraćati na iskorištenje ili reciklažu ambalažni otpad koji nastaje nakon konzumacije tih proizvoda", objašnjava naša sagovornica.

Navodi da je cijela priča u suštini preuzimanje pravne stečevine Evropske unije, Evropske direktive 90/62 o ambalažnom otpadu. Iskustva zemalja Evrope koje su razvile ovaj sistem, govore da je potrebno tri do pet godina da se na terenu vidi pomak, jer treba uspostaviti i uvezati u funkcionalan sistem cijelu mrežu: od zakonskih obveznika do sakupljača i reciklažera.

Ekopak radi po najnižim održivim naknadama koje im plaćaju proizvođači prema količini ambalaže koju plasiraju na tržište i one su obračunate na način da im sa jedne strane omogućavaju da ispune sve što je propisano, a da sa druge strane to ne optereti cijenu proizvoda u amblaži.

"Kad sve uzmemo u obzir, mislim da možemo biti zadovoljni, jer ispunjavamo sve što je propisano, postavili smo sistem da funkcioniše i kad bismo imali malo «vjetra u leđa» od strane nadsve bi išlo puno efikasnije, jer nekad se puno energije i vremena potroši na stvari koje se podrazumijevaju", ističe direktorica Ekopaka.

PROJEKTI U TOKU

Ono što je karakteristično za operatera sistema jeste da, iako su osnovani kao privredno društvo, rade po principu ne za dobit, a to znači da ukoliko na kraju poslovne godine ostvare dobit, ona se ne dijeli osnivačima, već se ulaže u svrhe razvoja sistema kako bi što efikasnije ostvarili svoje ciljeve.

Shodno tome, Ekopak je u 17 općina u Federaciji BiH ostvario značajne investicije, ulaganjem u komunalna preduzeća, nabavljanjem potrebne infrastrukture, građenjem reciklažnih dvorišta i slično.

Hrbat ističe da sa svim općinama imaju izuzetnu saradnju, dok je saradnja u Kantonu Sarajevo tek na početku. Naime, sa KJKP Rad tek rade na uspostavi sistema sa kojim trebaju dogovoriti korake za projekat čija je implementacija djelimično krenula, a radi se o postavljanju podzemnih pet eko otoka, o čemu je portal Akta.ba već pisao.

Govoreći za naš portal Hrbat objašnjava da je ugradnja podzemnih eko-otoka trajala puno duže nego što su planirali. Inače, ugovor je potpisan krajem 2015. godine kao tripartitni ugovor Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture KS-a, KJKP-a RAD Sarajevo i Ekopaka. Po tom ugovoru Ekopak se obavezao da će nabaviti pet setova modernih podzemnih eko otoka, Ministarstvo da će nabaviti specijalno vozilo koje treba da prazni kontejnere i RAD se obavezao da će o svom trošku ugraditi te otoke, a nakon ugradnje KJKP Rad i i Ekopak će raditi dalje na razvoju sistema.

SARAJEVO BEZ LOKACIJA ZA PODZEMNE OTOKE

Međutim, dogodila se situacija koja se nije očekivala i čije rješavanje je trajalo više od godinu dana. Naime, pojavio se problem ugradnje podzemnih kontejnera, jer su se trebale naći lokacije koja nemaju podzemnih i nadzemnih vodova, kablova i ostale infrastrukture.

"Ovaj problem nismo očekivali, jer takve kontejnere možete naći u centru Ljubljane, u staroj jezgri Praga i sl. U Sarajevu je to trajalo duže i sada konačno imamo podzemne eko-otoke postavljene na pet lokacija:  jedan je postavljen na Trgu Heroja, jedan na Kaptolu, zatim iza Vjetrenjače na Čengić Vili i dva na Ilidži", navodi ona, dodajući da uskoro očekuju sastanak sa predstavnicima KJKP-a Rad na kojem će biti dogovoreni naredni koraci na ovom projektu.

Ističe da odlične rezultate imaju u Bihaću, Gračanici, Travniku, Vitezu, Novom Travniku, Ključu, Posušju, Kladnju i u ostalim općinama Federacije BiH.

"Uspostavu sistema odvojenog odlaganja i reciklaže ambalažnog otpada treba shvatiti kao jedan proces koji ne može preko noći dati rezultate, ali koji je potrebno otpočeti i koji će u godinama koje dolaze pokazivati progres. U tom procesu je vrlo bitno da svi učesnici ispunjavaju obaveze koje su im propisane i da se nadležni prema svima odnose jednako", zaključuje Hrbat.

S. Bijedić