Prije godinu dana u Europi je počela pandemija koronavirusa

Na ulazu u groblje četiri robusna stupa i natpis "Uskrsnuće" na latinskom jeziku ničim ne odaju razoran učinak pandemije koja je prije godinu dana u gradiću Codognu na sjeveru Italije otvorila prvo veliko europsko žarište covida-19.

Međutim, nešto dalje od klečećih anđela i ukrašenih grobnica, noviji blok jednostavnih granitnih grobova svjedoči o posljedicama tada zastrašujućeg novog virusa koji je pohod Europom počeo u tom skromnom sjevernotalijanskom gradu.

Nedjelja je u Codognu označila godinu dana od prvog potvrđenog slučaja lokalne transmisije covida-19 u Italiji i ubrzo je postao prvo veliko žarište u Europi.

Virus se proširio pokrajinom Lombardijom učinivši Italiju novim epicentrom globalne pandemije covida-19 koja je do danas odnijela više od dva milijuna života, od čega gotovo 100.000 u Italiji.

Ispod ugraviranih imena ispisani su datumi 23. veljače, 24. veljače, 28.veljače, 1. ožujka, 5. ožujka, 10, 13, 17. … i svjedoče o učestalosti smrti.

Krivulja oboljelih počela je rasti odmah nakon petka, 21. veljače kada je muškarac u dobi od 38 godina identificiran kao "prvi pacijent" pošto ga je u gradskoj bolnici liječnik testirao na koronavirus.

Tko je sljedeći?

Danas se u Codognu, gradiću od 15.000 ljudi, razgovori o covidu-19 odnose uglavnom na ugašene djelatnosti, na dospjele rate za plaćanje i ne zna se već koje po redu ograničenje kojima se ometa normalan život.

No malo je onih koji pri zvuku sirene vozila hitne pomoći ne osjete zebnju u srcu.

U mjesec dana broj umrlih se utrostručio. U ožujku je u Codognu bilo 154 umrlih u usporedbi s 49 u istom razdoblju prije godine dana, kaže gradonačelnik Francesco Passerini.

"Nisu stizali", kaže Passerini o radnicima gradskih groblja kojima je u konačnici u pomoć priskočila jedinica civilne zaštite.

Lijesovi s tijelima za ukop bili su pohranjeni u crkvi, a groblje je bilo zatvoreno ja javnost i osmrtnice su bile tiskane bez datuma ukopa kako bi se odvratili bliski da dođu ispratiti umrle.

Obiteljski liječnik Andrea Lozzi radio je danju i noću nastojeći zbrinuti ljude tako da nikad ne dođu do bolnice odakle se prečesto oni koji su ušli nisu vraćali.

Danas Lozzijevo ime stanovnici spominju s poštovanjem zbog njegova neumornog rada, no on odbija davati intervjue te je agenciji AFP rekao i zašto: "Raditi treba rukama ono što znaš, ne ustima".

No Lozzi ima svoju stranicu na Facebooku – mješavinu liječničkih savjeta, ali i sasvim običnih obavijesti i ta stranica svojesvrstan je dnevnik koji otkriva kako je Codogno uspio postupno osloboditi se pandemijskog stiska.

Put patnje

Rano zatvaranje vjerojatno je pomoglo. Stanje se u Codognu počelo popravljati i vrlo brzo najteže pogođeno žarište postaje pokrajina Bergamo, oko 70 kilometara sjevernije koja se pamti po snimkama konvoja nakrcanih lijesovima.

Broj umrlih u Italiji umnožio se na 4825 u mjesec dana nakon potvrđenog prvog slučaja u Codognu.

Neki su se stoga pitali je li zatvaranje Lombardije, izuzetno gusto naseljene pokrajine 8. ožujka, došlo prekasno te je li prekasno bilo i zatvaranje cijele Italije dan poslije.

Već tada je velik broj umrlih u domovima za starije i nemoćne zvonio na uzbunu i zaredale su optužbe zdravstvenim vlastima da su loše upravljale krizom.

Pacijent broj 1 Mattia Maestri konačno je ozdravio i otpušten je 25. ožujka iz bolnice.

Dva mjeseca poslije, predsjednik Sergio Mattarella posjetio je groblje u Codognu, gradu gdje je "počelo put patnje". U spomen na žrtve covida-19 postavljena je mramorna ploča.

Fotografija: AFP