Pušteno postrojenje za otpadne vode u Bihaću: Šta sa muljem?

07.07.2017. 08:54 / Izvor: Akta.ba
Pušteno postrojenje za otpadne vode u Bihaću: Šta sa muljem?

Grizelj se pita do kada i s kojim pravom se nekorektno ponašaju i odnose odgovorni prema onom što su posudili i trebaju potomcima ostaviti.

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić prisustvovao je ovih dana svečanom puštanju u rad postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Bihaću.

Čestitam, da je izgrađeno još jedno u nizu ne kompletnih postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda čime se iz kanalizacionih voda izdvaja procijedni mulj i odlaže u okoliš i zagađuje priroda.

Zašto se izdvaja procijedni mulj iz kanalizacionih voda, zato što je ekološki, hemiski i biološki nepodoban i zagađuje vodotoke rijeka.   Ali se zato može  odlagati na nedopušten ekološki nepodoban način u okoliš i time kontaminirati zrak i tlo nauštrb vode  čime se čini ekocid lokalnog karaktera.

Činjenica je da bi rijeke Bosna, Una, Neretva trebale biti čistije i ekološki podobnije ali se pitam što s muljem koji se izdvoji na svim tim pročistačima otpadnih voda.

Danas se u FBiH  izdvoji procijednog mulja preko 150 t/dnevno, 55000 tona godišnje,  što je njegova sudbina kad znamo da se radi  o hemijskih supstanci koja nije ekološki podobna ni prihvatljiva kao fertilizator (oplemenjivač) tla za bilo koju kulturu.

Pitam gospodina Šemsudina Dedić ministra Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kao i ostale domaće i strane učenike Projekata, šta će sa izdvojenim muljem ? Odlagati u okoliš, uništavati prirodu i ostaviti govna u amanet svojim potomcima koji odluče da žive u FBiH.

Do kada će se u FBiH graditi i financirat felerični (nekompletni) Projekti, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda (PPOV) koji  nisu skladni EU normama, direktivama, lokalnim  zakoni, odlukama i pravilnicima o zaštiti prirode i okoliša.  Gdje je struka koja projektira, revidenti projekte, državni organi koji odobravaju, konzultanti koji savjetuju za visoke nove novce, državne agencije, eksperti koji izrađuju studije i elaborati o upravljanju i zaštiti okoliša i prirode, komisije za tehnički prijem i na kraju građani koji će to sve da skupo plate kroz subvencije i cijenu vode ili odvodnje, svejedno je ali će da  plate.

Zar smo samo toliko ekološki osviješteni da gledamo samo za danas i zadužujemo potomke kreditima financijski i ostavljamo im  govna da se bave i njima ako prežive ekocid koji im čine njihovi vlastodršci sa međunarodnim partnerima.

Ugrožavanje direktno zdravlja ljudi, životinja, ptica, zraka i tla,a indirektno i podzemne vode sa muljem iz pročistača otpadnih voda po principu odloži, zatrpaj  je još jedan veliki zagađivač u lancu sa komunalnim, medicinskim, animalnim otpadom a hoćemo da izvozimo i da nas prime u Europu. 

Pitam se do kada i s kojim pravom se nekorektno ponašaju i odnose odgovorni prema onom što su posudili i trebaju potomcima ostaviti.

Zanimljivo je da skoro svi koji su bili u kontaktu sa medijima u Bihaću su ili slučajno ili svjesno izbjegavaju riječ ekologija, a ne daj Bože,  zaštita okoliša od mulja što je produkt svakog pročistača otpadnih i komunalnih voda, to će rješavati sljedeće generacije, moraju i oni nešto raditi.

Što rade  sa muljem u EU, naj napredniji Holandija96 %, Belgija 90 %, Švicarska 87 %, Njemačka 75 % i.t.d. koriste mulj kao energent kroz poštovanje svih EU normi i direktiva u zaštiti okoliša i prirode i zadovoljavaju postulate i Cirkularne ekonomiju sa nula otpada.

Vlastima u FBiH bitno je da su potrošili novci (što više novca, veći domoljub-rodoljub)  i da mogu pričati da su napravili nešto dobro za svoje glasače, samo ne znam šta će sa muljem iz pročistača otpadnih voda, kad im počne smrditi i građanstvo pobolijevati konzumirajući fugitivne emisije iz deponija mulja.

U FBiH je već dugi niz godina prisutan princip ''igračke''.

Investitor (državni organ ili javna ustanova) izrazi želju da izgrade pročistač otpadnih voda (ili bilo koji drugi Projekt) ubjede kreditore-financijera da je to ono pravo što njima upravo konkretno treba i što bi oni voljeli imati (kao dijete igračku). Stranca kao kreditora - financijera na kraju nije ni briga, oni su tu da realiziraju želju korisnika i da prodaju svoje proizvode; novac, konzultantske usluge, opremu iz svoje zemlje, (trebat će sutra rezervni dijelovi pa ćemo mi to naplatiti kad tad) i da nas FBiH zaduže. 

Pitam se samo do kada, zar smo stvarno toliko ekološki neodgovorni, nesavjesni i neosviješteni da se možemo ponašati kao slom u staklari ?

Autor: Tomislav Grizelj, vlasnik kompanije Grizelj

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Vijesti