Samir Cerić: Željo je mene kontaktirao, ne ja Želju

Ime Samira Cerića posljednjih dana je vrlo aktuelno u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Cerić već tridesetak godina živi i radi u Londonu, važi za simbola tamošnje kreativne industrije, a u prilog tome ide i to što ga je čuveni Times Magazine uvrstio na prestižnu listu najmoćnijih ljudi u svijetu umjetnosti i mode.

Modni mačak, kako ga nazivaju, mogao bi postati “faca” i u rodnoj Bosni i Hercegovini ukoliko ostvari sve ono što je zacrtao. S obzirom da je i veliki fudbalski fanatik, Cerić je izrazio namjeru da postane predsjednik FK Željezničar kojem do 2030., sarađujući sa investitorima, želi omogućiti ulazak u grupnu fazu Lige prvaka i proizvodnju barem proizvodnju barem jednog igrača iz omladinskog pogona kluba koji će “osvojiti Ballon d'Or po uzoru na slavnu Barcinu akademiju La Masia.

Na Cerićeve ambiciozne planove navijači gledaju nerealno, a šta on misli o svemu tome, šta je presudno da dođe uopšte na Grbavicu govorio je u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.

Za početak, otkud uopšte ideja da se upustite u cijelu ovu priču?

- Za početak istaći ću da je mene klub kontaktirao, a ne obrnuto. Međutim, moj interes za bh. fudbal, kao i za Željezničar, postoji već nekoliko godina. Još kada sam u Sarajevo u nekoliko zadnjih godina dovodio bivšeg australskog fudbalskog asa Constantinosa Boutsianisa, a zatim i Edmund Chua, čovjeka iz upravnog odbora nekoliko velikih klubova i poslovnog partnera Gerarda Piquea s kojim je suvlasnik Kosmosa”, kaže Cerić i priču usmjerava na ono što je danas aktuelno.

Istina je da sam kandidat za predsjednika kluba, kao što sam rekao i u nekoliko ranijih izjava za medije, ali pod uslovom da se stvore svi preduslovi za dovođenje investitora, kroz usklađivanje Statuta kluba, kao i pronalaženje prhvatljivog ‘modus operandija‘ koji bi potpuno zaštitio investiciju i omogućio povrat iste za nekoliko ili više godina. Imam namjeru da dovedem strateške i kvalitetne investitore u Želju, da napravimo veliku uspješnu svjetsku priču jer to Željo i njegovi navijači zaslužuju. Međutim, mene ne interesuje krpljenje nekih rupa i samo rješavanje trenutnih gorućih pitanja, iako će nam ona biti prioritetna i glavni inicijalni fokus, kako bi mogli završiti sezonu na nekoj pozitivnoj nuli i krenuti pripreme za sljedeću uz mnogo pozitivniju atmosferu i sa jasnim ciljem.

Znači, Vaš prijedlog će ići na predstojeću Skupštinu kluba koja će se održati u subotu?

- Istina, moj prijedlog će ići na predstojeću Skupštinu i do tog je tijela da ga izglasa ili ne.

Da li je to prijedlog koji se već pojavio u medijima?

Jeste, radi se o prijedlogu koji je ‘iscurio’ na portalima i koji je svima danas dostupan, što mi je u jednu ruku drago, jer rijetko šta može ostati poslovna tajna u BiH. Međutim, s obzirom da je sada postao predmet opšte rasprave, moram naglasiti da ja čvrsto stojim iza toga što sam zajedno sa svojim timom napisao i ponudio. Također, što se tiče vizuelne interpretacije budućeg kampa, inspiracija je uzeta od Dynamo Dresdena jer nam se svidio njihov koncept. Ako je sramota ‘posuditi’ dobru ideju od drugoga, onda sam kriv.

Spominju se rezultati i uspjesi kakve ima Barcelona sa svojom akademijom. Navijači na to gledaju nerealno.

- Spominjati uspjehe velikih klubova nema veze sa realnošću ili nerealnošću. U poslovnom svijetu i mali i veliki uvijek teže najboljem i najkvalitetnijem. Da li će ikada i onaj najmanji doći na taj nivo, nije samo do vizije nego i do onih koju je sprovode, do sticaja okolnosti, čak i do faktora sreće. Elon Musk je prije 10 godina svrstavan u najveće ludake 21. stoljeća, a danas je najbogatiji čovjek na planeti. Klubovi poput Brentforda, koji tehnički vodi moj prijatelj i komšija Rasmus Ankersen prije pet godina nije bio puno ljudima poznat – prošle sezone je zamalo ušao u Premiership, izgubio je od Fulhama u finalu play offa. O Chennai City FC također niko nije znao donedavno, a poslije investicije švicarskog Basela koji danas drži 26 posto vlasnistva kluba, cijeli svijet zna za njih. O čemu mi pričamo i za šta se hvatamo? Ova godina predstavlja novu deceniju, ne samo novu godinu, stoga Željo i njegovi vatreni navijači zaslužuju prekretnicu, nešto puno više. Da vam je neko rekao prije 20 godina da će Željina škola iznjedriti talenta kao što je Džeko, bilo bi vam isto tako sumnjivo i možda zvučalo nestvarno.

I, kakvu onda imate poruku za navijače?

- Željo je institucija, klub sa velikom tradicijom i uz malo dodatne vizije, taj se klub more preporoditi i biti poznat ne samo u BiH i regiji neko i u svijetu, i na taj način pozitivno komercijalizirati imidž i brand kluba na način na koji to brojni klubovi uspjevaju, kako u Evropi i Americi, tako i u Aziji. Ne trebam vam govoriti o tradiciji, koju svi znate i svi zajedno ćemo se složiti, da našem stogodišnjaku treba pomoći, kako bi još dugo, dugo živio i bio vitalan, kao u svojim 90. godinama, kada je osvajao titule u BiH, kao u svojoj ranijoj mladosti, kada je igrao utakmice Kupa UEFA protiv Videotona i pobjeđivao ‘veliku četvorku'.

Na Companycheck.co.uk, najposjećenijem britanskom portalu sa informacijama i izvještajima o tamošnjim direktorima i kompanijama, stoji da ste otvorili i zatvorili 20 tzv. kompanija gdje ste bili direktor.

- Moj tim je već upratio da se ovi podaci ‘vrte’ na nekoliko portala, što je veoma interesantno imajući u vidu da sam u vlastitom biznisu još od prije završetka mog magisterija matematike na Bolonjskom univerzitetu, kao i na Sussexu (1995-1999). Dakle, praktično od svoje 21. godine, a danas mi je 46, stoga nije ni čudo što se za moje ime ‘vezu’ desetine kompanija… U samom početku skupo sam platio neiskustvo i želju da što prije izađem sa novim idejama, što je bukvalno značilo da te ideje kao 20-godišnjaka nisu nešto puno vrijedile, pa su bile ugašene. Nije me sramota to priznati, nisam sujetan čovjek. Međutim, očito ljudi koje bave tom vrstom istraživanja nemaju dovoljno stručnosti ili znanja u sferi biznisa i investicija, gdje se iza svakog projekta osnuje takozvani SPV (special purpose vehicle), onda se ista inkorporira kroz Companies House u Velikoj Britaniji, a ako ona zaživi, ona se na ovaj ili onaj način isplati i unovči. Ako ne, ona se ugasi te poduzetnik i investitori nastavljaju dalje. Ja radim sa ljudima koji su neki od najuspješnijih na svijetu u sferi biznisa i investicija, mnogi od njih su milijarderi, koji znaju u toku jedne godine da otvore 20-30 SPV-a.

Imati 20 vezanih za moje ime u skoro 25 godina rada u Londonu i Velikoj Britanije je puno manje od prosjeka vezanog za veoma uspješne ljude. Što je puno bitnije, lično nisam nikada bakrotirao. Zašto to govorim? Da je samo jedna od mojih kompanija poslata u stečaj, i to iz razloga što nam kupci nisu platili na stotine hiljada funti, to je bilo jedino moguće rješenje. Čak i ljudi poput Richarda Bransona, kao i mnogi drugi su nekoliko puta bili na ivici bakrota, ali ih to nije obeshrabrilo da na kraju uspiju. Tako da se bavljenje konstatacijama tog tipa nema veze sa nikakvim činjeničnim stanjem niti komparacijama vezanim za moje uspjehe i neuspjehe. Naravno da kao poduzetnik i investitor sa skoro 25 godina radnog iskustva da sam napravio veliki broj grešaka, gubio i dobijao, ali iz svega toga uvijek puno učio. Svojoj vlastitoj djeci, a imam ih troje, govorim da je najveći rizik u životu ništa ne rizikovati, odnosno samo pratiti mase i slušati starije. To se naravno treba isto tako raditi, ali ne po svaku cijenu. Meni niko ništa nije dao niti poklonio, niti sam naslijedio. Naravno, familija i prijatelju su tu uvijek bili da podrţe neke od mojih projekata, čak i finansijski, ali većinu svega što sam stekao je proizašlo kao rezultat mog vlastitog rada i truda. Vrijeme će pokazati svoje, kakve su moje namjere i šta sam kadar da napravim”, poručio je Cerić na kraju razgovora.

(Reprezentacija.ba)