al
Tarik Kadrispahić: Lean je kratica do povećanja konkurentnosti

Vijesti / BOSNA I HERCEGOVINA

Tarik Kadrispahić: Lean je kratica do povećanja konkurentnosti

24.01.2019. 09:42 / Izvor: Akta.ba

Targer Engineering & Consulting je projektna i konsultantska kuća osnovana zbog potrebe za povećanjem industrijske aktivnosti u BiH i regiji, kao osnovnog generatora razvoja privrede i društva tog područja. Kroz nekoliko vrsta usluga: konsalting, trening, projekt menadžment, nakon četiri godine rada, učestvovali su u generisanju novih industrijskih kapaciteta u bh. kompanijama i optimalnom korištenju postojećih.

To je ujedno i njihova ključna misija - da pomažu u kreiranju novih i optimalnom korištenju postojećih kapaciteta, odnosno ljudi, fabrika, mašinerije, prostora, kapitala.

Kao specijalizirana firma za podršku tom dijelu privrede, direktor firme Tarik Kadrispahić za Akta.ba govori o stanju na bh. tržištu kada je riječ o proizvodnom sektoru, nedostatku radne snage, iskustvima, potencijalima, nedostatku vještina, te planovima kompanije Targer.

Kao osoba koja poznaje evropsko tržište, koje biste edukacije preporučili odnosno kompanijama, shodno trenutnom stanju proizvodnog sektora? Za kojima, zapravo, vlada najveći interes?

- Kad govorimo o interesovanju kompanija, one su sad direktno konfrontirane s nedostatkom direktne stručne radne snage, tj. proizvodnih radnika određenog zanatskog usmjerenja, pa je i sama potražnja za obukama uglavnom usmjerena za te tzv. "tvrde vještine". To je naravno apsolutno opravdano, ali s druge strane, veliki broj naših kompanija još uvijek u dovoljnoj mjeri ne pridaje značaj osposobljavanju u segmentima rukovođenja, organizacije, sistematike i procesa, mekih vještina, tj. vještina komunikacije, motivacije, inspiracije, timskog rada, itd.

Smatram da u ovom segmentu postoji još izraženiji nedostatak vještina nego u domenu direktnih stručnih vještina, ali to nije vidljivo onako "na prvu", tako da se taj dio zanemari skroz. Da zaključim, osposobljanje kadrova po pitanju rukovođenja i upravljanja, organizacije i sistematike, unapređenja poslovnih procesa, kreiranje ugodne radne atmosfere za uposlenike, to su polja na kojima ubrzano moramo raditi da bi dotigli razvijeni dio svijeta.

A plus, gdje su sad tu napredne vještine 21.stoljeća: inovacije i razvoj proizvoda, procesa i poslovnih modela, agilno poslovanje, umrežavanje uređaja, predmeta i objekata, industrija 4.0, itd.

Zašto smatrate da na polju vještina upravljanja i organiziranja imamo veći zaostatak?

- Mislim da je za razliku od stručnih vještina, u stjecanju pomenutih vještina nastao veliki vakum od rata naovamo. Prije rata stasale generacije industrijskih lidera i eksprata su ili nestale ili se usljed manjka fleksibilnosti nisu snašle u novonastaloj situaciji. Školstvo također nije umijelo niti htjelo uhvatiti se u koštac sa ovim problemom. Tako da je nastao veliki vakum u kojem nove generacije nisu imale od koga u učiti.

Vakum su jedino razbijale i trenutno nažalost uglavnom i dalje razbijaju inostrane kompanije koje u većoj mjeri donose određenu industrijsku sistematiku i metodiku da sobom. Ne samo nužno za vlastite potrebe, nego na svu sreću za našu državu, to znanje i navike se prelaskom kadrova u druge kompanije širi dalje.

 

Recite nam nešto o efektima uvođenja Leana u bh. kompanijama i kako to može doprinijeti boljem radu?

- Priče o uspjehu Toyote i sličnih kompanija koje počivaju na temeljima ovih metoda često zvuče kao bajke. Svi su sretni, i kupci i vlasnici i dobavljači i radnici i lokalna zajednica, princ je odjahao na bijelom konju sa svojom izabranicom i živjeli su sretno do kraja života. Da li to postoji? Da, stvarno postoji, ali ne bismo smjeli gledati samo vanjsku manifestaciju tog uspjeha. Zanemaruje se ili ne vidi nikako sva ona posvećenost, sav trud, svo učenje, sav rad, svi problemi, konflikti i čežnje. I najvažnije: ogromna želja da se u svom okruženju kreira dodatna vrijednost koja vodi napretku. Koja ostavlja trag.

Dakle, efekti mogu biti višestruki u zavisnosti od izazova i stanja organiziranosti kompanija. Svrstaću ih u 4 osnovne grupe: zadovoljni kupci kroz kvalitet i isporuku, sniženi troškovi, veća produktivnost i zadovoljniji uposlenici. Rezultat može voditi samo povećanju konkurentnosti na tržištu.

Pošto se Lean metode, ne samo u proizvodnim organizacijama, nego npr. i u bankarskim, trgovačkim, zdravstvenim ili državnim, uvode na već postojeću ukorjenjenu poslovnu kulturu i stepen razvoja, mi volimo reći da je Lean onda neka vrsta kratice do povećanje konkurentnosti. Jer ne možemo se vratiti i ponovo završavati škole, podizati kompaniju s nule, ali možemo nadograditi stepen vještina i organizacije. Lean je tu idealan jer je logičan i prirodan. Kao da svako jutro počnemo trčati radi poboljšanja zdravlja i kondicije, krenemo od 2 km pa povećavamo. Jednostavno.

Kada je firma dovoljno "zrela" za uvođenje Leana i da li je prisutan izvjestan otpor promjenama?

- Lean kao replika Toyotinog sistema upravljanja operacijama je sam po sebi zaokružen poslovni koncept i izrazito fleksibilan i prilagodljiv veličinom i dubinom. Tako da nema vrste ili starosti kompanija u kojima se elementi Lean-a ne mogu početi koristiti odmah i sada.

Naravno, drugo je pitanje gdje se naše proizvodne kompanije u prosjeku nalaze na ljestvici organizacionog razvoja svjetske industrije. Dok se u razvijenom svijetu priča o 4. industrijskoj revoluciji, mi smo se nažalost zbog gore pomenutog vakuma vratili na početak 2. revolucije. Otkrivamo opet bazne koncepte podjele i specijalizacije rada, produktivnosti, korištenja radnih procedura, tehničke i operativne pripreme, itd. Tako gledajući, mi smo u prosjeku kao država u pred-Lean fazi. Tome svjedočimo u mnogo kompanija s kojima radimo.

Međutim, nije poenta da se predamo, da kukamo. Poenta je da kao društvo mnogo zaostajemo i da moramo ubrzano i posvećeno djelovati na smanjivanju tog zaostataka.

Da li ima neuspješnih primjera implementacije?

- Da, svakako. Ne želimo pričati lovačke priče i tvrditi da se preko naših treninga ili konsaltinga svi problemi jedne organizacije mogu riješiti odmah. Jedan od ključnih principa Lean načina razmišljanja je i tzv. samorefleksija. Kako se mislim poboljšavati, kako mislim ostvariti napredak u životu ili karijeri ili poslovanju, ako ne spoznam da pravim greške i koje su to greške?

Dakle, postoje primjeri nedovoljnih ili ispodprosječnih rezultata kod uvođenja naprednih metoda, kod obučavanja ili indoktrinacije uposlenenika. Da kažem ovako, postoje i izgubljene utakmice, ali je naš cilj da na kraju prvenstva budemo na prvom mjestu. Da krupna slika bude izrazito povoljna.

 

 

S druge strane, da li nadležni u državnoj i javnoj upravi, odnosno državnim preduzećima pokazuju interes za unapređenjem svojih procesa, npr. uvođenjem Lean metoda?

- Sama pomisao na rad naših državnih organa mi stvara mučninu, ne bih o njima ovdje. Uostalom, kome i govoriti, nek se oni bave sobom, mi nemamo vremena za oranje mora.

S druge strane, evo upravo ovih dana imamo najave ili čak konkretne planove da s pojedinim upravnim organima izvršimo optimizaciju i razvoj njihovih procesa, tj. poboljšanje uslužnosti korisnicima. Jedna opština čak želi uz našu pomoć postati lider u BiH i regionu po tom pitanju. Više o tome u svoje vrijeme. Dakle, nisu svi isti, nisu svi loši i pohlepni. S takvim ljudima, organizacijama i kompanijama vrijedi graditi nešto.

Kakva je generalno perspektiva proizvodnih firmi u BiH?

- Mislim da je perspektiva odlična. S jedne strane, u prosjeku imamo prilično razvijenu industrijsku kulturu, imamo tradiocinalnu povezanost i naslonjenost na njemačku privredu, imamo poduzetan duh, odnos kvaliteta rada i troškova nam je odličan. S druge strane smo zbog objektivnih razloga na svu sreću "osuđeni" na proizvodnju. Niti imamo mora kao Hrvatska, niti plodno zemljište kao Vojvodina, niti rudna bogatstva. Mi nemamo drugog izbora.

Imamo takvih primjera, uspješnih priča iz ovog sektora. Od etabliranih kompanija i grupacija, pa sve do fabrika koje su prije 15 godina krenule iz garaže, a danas npr. u 3 različite firme jednog vlasnika radi preko 250 uposlenika, izvoz je gotovo 100%. Imamo i odlične primjere privredno uspješnih opština. Trenutno je Tešanj bez premca, ali tu su po mojim subjektivnim procjenama i Gračanica, Gradačac, Goražde, Derventa, Cazin, itd.

Zbog svega pomenutog, u uslovima opšteg bujanja njemačke privrede, nekad se zapitam koliki mi levati kao država moramo biti pa da nemamo punu zaposlenost. Kao npr. Slovačka, Češka, Mađarska, koje su prvo ostvarile maksimalnu zaposlenost, a sad su u situaciji da radnici u Volkswagenu Bratislava štrajkuju jer neće da rade za 900€ mjesečno. 

Kakvu preporuku možete dati proizvodnim kompanijama u BiH?

- Proizvodnja je de facto jedan od rijetkih sektora koja zaista stvara dodatnu vrijednost, dakle niti je potporni niti parazitski sektor. Ja iz ugla tog sektora ne bih mnogo čekao da državni organi nešto preduzmu, jer praksa je nažalost pokazala da oni niti to hoće, niti umiju. Pa ako nešto zaista učine, odlično.

Nego bih se fokusirao prvenstveno na ono što je u moći svake kompanije. Kako biti konkurentniji na tržištu, kako biti inovativniji, kako biti produktivniji? Tako se indirektno rješava i pitanje zadržavanja radne snage. Ako nam biznis model i bilans uspjeha dozvoljavaju da prosječna neto plata radnicima bude 1.500 KM, zašto ne bi i bila? Plus, uposlenicima nije bitna samo plata, treba im i neki smisao, sigurno okruženje, uključenost, perspektiva. Pazite, sve su ovo stvari koje svaka firma ima u svojoj moći da realizira. Ako želi i ako umije.

Koje ste novitete pripremili za 2019. godinu kada je riječ o Targer edukacijama?

- Mi smo tokom 2018. god. lansirali 3 nove važne inicijative, što se pokazalo kao pun pogodak, ali i ogroman zalogaj jer svaka od njih nam je povlačila enorman angažman resursa. Tako da tokom 2019. te nove programe želimo stabilizirati i intenzivirati.

Jedna stvar su konferencije PIT – Proizvodnja-Industrija-Tehnologija, inicirali smo i održali dvije tokom 2018. god, jednu u Tešnju, a drugu u Bihaću. U 2019. planiramo održati 4 PIT konferencije, jednu centralnu za BiH i regiju, kao i 3 područne, tj. po jednu u Krajini, Istočnoj Bosni i Hercegovini.

Pokrenuli smo i dva trening programa za razvoj vještina rukovođenja, jedan za nivo top menadžmenta, a jedan za nivo poslovođa i rukovodilaca srednjeg nivoa (Leadership Excellence Program i Škola za poslovođe). Oba programa su se pokazala kao izrazito korisna i potrebna našim proizvodnim firmama, tako da je plan u 2019. god. razvoj, intenziviranje i povećanje kvaliteta ovih programa.

Tu su naravno i naše standardne usluge, konsalting i treninzi iz oblasti upravljanja, rukovođenja, organizacije, optimizacije procesa, Lean Six Sigma, Supply Chain Management, itd. Kao temelj za sve ove oblasti koristimo Lean management, tj. vitku proizvodnju.

U 2019. krećete sa masovnijim treninzima i konsaltingom u Krajini? Kakva su iskustva sa ovom regijom?

- Iskustva su različita. Ima uspješnih primjera domaćih i stranih kompanija, investicija. Radi se, stvari se kreću naprijed. S druge strane, sve je to nedovoljno da se zaustavi ovaj trenutni egzodus stanovništva. Znamo da se iseljavanje dešava širom BiH i regije, ali u Krajini, i to s obje strane entitetske crte, iseljavanje poprima karakter egzodusa. Ako nećemo da ta regija ostane pusta, a valjda nećemo, onda je odavno bilo vrijeme za neku vrstu vanrednog stanja ili sličnog načina kriznog upravljanja situacijom.

U pogledu poslovnog povezivanja, kao i podrške industriji u kojoj i sami učestvujemo, Krajina je dobrim dijelom "oštećena" svojim geografskim položajem. S jedne strane, daleko je od Sarajeva s kojim se nalazi u istoj državi, a s druge strane bliža je Zagrebu, ali nije ista država. Takva kombinacija stvara barijere u poslovanju, umrežavanju, prodoru usluga i partnerstava, itd. Mi skupa sa našim partnerima iz industrije, usluga industriji i rijetkim jedinicama lokalne uprave želimo takvo stanje mijenjati. Ne gajimo iluzije da možemo obrnuti situaciju za 180 stepeni, ali neka i dva stepena budu rezultat te incijative, mi ćemo biti zadovoljni.

U kojem smjeru će se Targer dalje razvijati?

- Mi ćemo i dalje posvećeno raditi na našoj ključnoj misiji: da pomažemo u kreiranju novih i optimalnom korištenju postojećih industrijskih kapaciteta, čitaj ljudi, fabrika, mašinerije, prostora, kapitala. To ćemo raditi kroz nekoliko vrsta usluga: konsalting, trening, projekt menadžment, privremeno vođenja kompanija ili dijelova kompanija, itd.

Taktiku ćemo malo prilagoditi, dosad smo se isključivo bavili operativnim dijelovima poslovanja proizvodnih kompanija, tj. proizvodnjom, kvalitetom, tehnologijom, logistikom ili SCM-om, IT sistemima, itd. Sada smo u fazi prelaska na usluge po principu "ključ u ruke", tj. preko naših vlastitih i honorarnih konsultanata, kao i preko partnerskih organizacija, želimo podržati proizvodne kompanije u svim aspektima poslovanja.

Dalje, kroz naše aktivnosti PIT konferencija i programa obuka, želimo djelovati i kao povezujući faktor BH industrijskog sektora. Regionalne kooperacije nam također postaju važne, to je prilika da skupa s našim partnerima djelujemo na prostoru cijele bivše nam države. A prilike za ovim našim uslugama se evo polaku ukazuju i npr. u Njemačkoj ili po Bliskom Istoku.

S tim u vezi, ukoliko na jednom mjestu u jednom danu želite osjetiti ključne teme budućnosti proizvodnih kompanija, naredna PIT Konferencija se održava 21.03.2019. u Goraždu. PIT Drina 2019.

Seida Bijedić

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Vijesti