Uvođenjem elektronskog potpisa uštede privatnom sektoru i do 200 mil. KM

Uvođenjem elektronskog potpisa uštede za privatni sektor bi mogle iznositi preko 200 milijuna KM. S druge strane, javni sektor bi imao troškove koji su vezani za osnivanje Ureda za nadzor i akreditaciju, uslijed čega bi troškovi u prvoj godini osnivanja Ureda bili veći od ušteda. Međutim, tijekom narednih godina ostvarene uštede bile bi znatno veće od troškova vezanih za uspostavu Ureda za akreditaciju, tako da bi javni sektor mogao uštedjeti preko 1,6 milijuna KM.

Ovo je pokazala analiza koji je prije nekoliko godina izradilo Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. No unatoč tome na uspostavljanje elektronskog potpisa čeka se već deset godina iako su doneseni potrebni zakonski, ali i neki podzakonski akti.

I analiza koju je prošli mjesec radio Ured za reviziju javnih institucija BiH pokazuje da problemi u implementaciji Zakona o elektronskom potpisu uzrokuju niz negativnih posljedica kako za institucije BiH tako i za građane, ali i gospodarske subjekte.

''Uslijed nepostojanja elektronskog potpisa, institucije BiH nisu u mogućosti da uvode elektronske servise (G2G i G2B), a institucije BiH koje su i uložile sredstva u tehnologije i infrastrukturu, s namjerom da svoje usluge ponude elektronskim putem, nisu u mogućnosti u potpunosti implementirati iste. Sve ovo ima za posljedicu da su građani, poslovnim subjekti, ali i institucije BiH izloženi troškovima koji bi se mogli eliminirati ukoliko bi institucije BiH uvele elektronsko poslovanje s građanima (G2G), poslovnim subjektima (G2B), ali i između samih institucija (G2G)", navode revizori. 

Navode da je jedan od ključnih problema u implementaciji usvojenog zakonskog okvira nepostojanje Ureda za nadzor i akreditaciju ovjeritelja pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, čije uspostavljanje je predviđeno Zakonom o elektronskom potpisu, navodi se u analizi o učinku uspostave elektronskog poslovanja. 

I NAKON ULAGANJA OD NEKOLIKO MILIJUNA KM NISU USPOSTAVLJENE MOGUĆNOSTI ZA IZDAVANJE ELEKTRONSKOG POTPISA

Revizori napominju da je do kraja 2015. godine IDDEEA je izdvojila preko 10 milijuna KM za tehnologiju u sklopu osobnih isprava, koja omogućava elektronsko potpisivanje. Međutim, i pored značajnog iznosa koji građani plaćaju za izdavanje osobnih iskaznica, zbog problema u svezi s elektronskim potpisom, nisu stvoreni uvjeti da se građanima i gospodarskim subjektima omogući jeftinije i efikasnije poslovanje i korištenje usluga putem elektronskog potpisivanja i korištenja elektronskih servisa.

Ovdje je također potrebno napomenuti da IDDEEA, koja je zakonom određena kao tijelo zaduženo za izdavanje elektronskog potpisa za sada, koristi e-potpis u zatvorenom sustavu, odnosno e-potpis se koristi unutar IDDEEA za interno potpisivanje isprava.

Pored IDDEEA i UNO je uložila oko 1.300.000 KM u nabavu potrebne infrastrukture za izdavanje elektronskog potpisa, ali, također, zbog navedenih problema, nije u mogućnosti izdavati elektronski potpis te se iz tog razloga ista trenutno koristi samo unutar UNO (u zatvorenom sustavu) za elektronsko potpisivanje isprava.

Pored sredstava uloženih u infrastrukturu za izdavanje elektronskog potpisa, UNO je uložila i preko 14 milijuna KM u posljednje tri godine u informacijska rješenja sa namjerom uvođenja elektronskog poslovanja sa kompanijama (G2B) u oblasti carina i poreza, čime bi se osiguralo bezpapirno poslovanje, odnosno štedjelo vrijeme i novac kako gospodarskih subjekata tako i UNO. Međutim, spomenuta informacijska rješenja se ne mogu u potpunosti koristiti do uspostave elektronskog potpisa. 

Problemi u implementaciji Zakona o elektronskom potpisu su konstatirani i u "Analizi učinka propisa na pravni i institucionalni okvir za elektronski potpis", koju je izradilo MKP BiH u suradnji sa Međunarodnom financijskom korporacijom 2011. godine. U prethodnoj analizi su ponuđena i potencijalna rješenja za prevazilaženje problema u uvođenju elektronskog potpisa. Prema svakom od ovih rješenja neophodno je formirati Ured za nadzor i akreditaciju ovjeritelja.

Također, u okviru analize rađene su i projekcije potencijalnih ušteda za ponuđena rješenja kako za javni tako i za privatni sektor.

Neki od zamjerki revizora vezanih za uspostavu elektronskog poslovanja su da osim što nije uspostavljen funkcionalan pravni okvir kojim se regulira oblast elektronskog poslovanja na razini institucija BiH, nije prilagođen pravni okvir za neometano elektronsko poslovanje ni u drugim oblastima relevantnim za primjenu elektronskog poslovanja.

''Postojeći pravni okviri na razini institucija BiH ne prate razvoj IT te se iz tog razloga institucije BiH suočavaju sa nizom pravnih barijera prilikom uvođenja nekog od oblika elektronskog poslovanja'', navode revizori.

NISU USPOSTAVLJENE EVIDENCIJE USLUGA KOJE BI TREBALE BITI ELEKTRONSKE

Dodaju da na razini institucija BiH nije uspostavljena adekvatna koordinacija po pitanju upravljanja procesom elektronskog poslovanja tako da u većini slučajeva institucije nemaju obvezu da prilikom implementacija informacijskih sustava traže mišljenje od institucija nadležnih za elektronsko poslovanje u cilju uvođenja efikasnijih rješenja, a i gdje je ta obveza definirana ista se ne primjenjuje u praksi, navode oni.

Također jedna od njihovih zamjerki je da nije nisu uspostavljene evidencije usluga koje institucije BiH pružaju, a koje bi trebale biti elektronske, ni evidencije postojećih informacijskih sustava i e-servisa, kao ni koliko je sredstava uloženo u ova informacijska rješenja.

Iako su uložena financijska sredstva i planirana implementacija postojećih servisa e-vlade za institucije BiH, institucijama je ostavljena mogućnost da same donose odluku o tome hoće li koristiti usluge e-vlade

IAKO JE USVOJEN OKVIR INTEROPERABILNOSTI NE POSTOJI RAZMJENA PODATAKA

Na razini institucija BiH nije usvojen okvir interoperabilnosti, čime nije stvorena ni osnovna pretpostavka da informacijski sustavi rade zajedno kako bi međusobno razmjenjivali podatke.

''I pored činjenice da je u pojedinim slučajevima, kao što je uvođenje DMS sustava, osigurana pretpostavka za interoperabilnost, na način da je Odlukom VM propisana procedura uvođenja DMS, ista se ne primjenjuje u praksi. Kao rezultat takvog pristupa, u većini institucija uvedeni su određeni segmenti DMS sustavakoji su implementirani u različitim tehnologijama i ne postoji nikakva veza niti razmjena podataka između navedenih'' , navodi se u revizorskom izvještaju.

Dodaje se nema koordinacije među institucijama, niti je osigurana adekvatna koordinacija unutar jedne institucije prilikom uvođenja informacijskih sustava, pa se uvodesustavi koji nisu i/ili ne mogu biti integrirani. MFT je implementiralo tri informacijska sustava koji nisu međusobno povezani, iako bi po prirodi poslovanja trebali biti. Prilikom uvođenja ovih sustava nije uspostavljena integracija, iako je implementacija ovisila samo o jednoj instituciji.

Iako je VM BiH uložilo preko 500.000 KM u sustav e-vlade, koji je primarno namijenjen pružanju IKT infrastrukture institucijama BiH, trenutno je samo 35 institucija BiH potpuno ili djelomično integrirano na ovaj sustav

D.K.